Od vrha do dna

Još jedna velika smotra je iza nas. Svjetsko košarkaško prvenstvo u Japanu donijelo je zanimljivih susreta, iznenađenja, preokreta, razočaranja, ali u "globalu" gledano, nije ponudilo nezaboravnu košarku niti veliki broj susreta koje ćemo zauvijek pamtiti. Tako je to s velikim natjecanjima, rezultat je razlog zbog kojeg su svi doputovali u Japan i sve je podređeno njemu, umiranja u ljepoti u takvim slučajevima nema.

Pokušajmo napraviti presjek Prvenstva, tko je što napravio, kako je odigrao, da li je "zadovoljio".

Španjolska
Svjetski su prvaci, to je sasvim dovoljno. Devet utakmica i osam superuvjerljivih pobjeda, jedini koji su ih pritisnuli bili su Argentinci. Španjolci su imali prvog čovjeka Prvenstva u Pau Gasolu, puno su pokazali i Navarro i Garbajosa, a u pojedinim trenucima oduševljavao je atraktivni Rudy Fernandez. Prva medalja u povijesti i odmah zlatna i to na takav način. Već u pripremama nagovijestili su dominaciju nizom uvjerljivih pobjeda, ali poslovično na samim natjecanjima nakon dobro odrađenih priprema doživljavali su pad. Ovaj put nije bilo tako. Igrali su atraktivno, efikasno i pametno i na kraju pokazali najviše te zasluženo uzeli zlato.

Grčka
Eh da im je još jedan Papaloukas. MVP Final Foura i Europskog prvenstva još jednom je vodio Grčku do sjajnog rezultata, ali nije ju uspio odvesti na tron. Iako izgledaju sporo, Grci su ubitačni. Papaloukas pametno razigrava, Spanoulis i ekipa pune koš protivnika. Tako je bilo i u Japanu, sve do finala. Iako je Schortsianitis odigrao dobro protiv SAD-a, pokazalo se da im nedostaje kvalitetan igrač pod košem. Papadopoulos je u niz navrata pokazao da može, ali u tijesnim utakmicama redovno je nedostajao, njegov stalni problem je glava. Vođeni Panagiotisom Giannakisom, Grci su napravili sjajan rezultat.

SAD
Samo prvo mjesto za Amerikance je dovoljno dobro. Bronca ih definitivno ne zadovoljava. Iako su se ozbiljno pripremali za ovo natjecanje, napravili sve da ostvare rezultat, nisu ga ostvarili. Grčka je za njih bila nagazna mina, naišli su na protivnika koji igra briljantnu obranu, a taj dan bio je i šuterski raspoložen. Protiv tako pokretljive i čvrste zone Amerikanci su bili izgubljeni, sve su pokušavali riješiti individualno, a to nije išlo.Carmelo Anthony jedan je od rijetkih koji je zadovoljio, ali i on je imao "žutih minuta" kada je nerezonskim šutevima završavao akcije. LeBron James preskakanjem sveučilišne košarke koja je dosta slična Fibinoj "igri", očito se mučio od prvog dana s prilagodbom. Umorni Wade malo je bio "u utakmici", malo "na svom planetu". Centri su im potpuno razočarali i unatoč fizičkoj dominaciji prečesto ostavljali kratere pod košem. Napravili su sigurno sve što su mogli, ali nije bilo dovoljno - europska košarka je sve jača i kvalitetnija i Amerikanci više nemaju potpuni primat.

Argentina
I oni su došli po medalju. Zlato je bila želja, a ne bi bili razočarani niti s nekim drugim sjajem. Nisu uspjeli, a bili su tako blizu. Protiv Španjolaca je odlučivao jedan šut, malo sreće, a ona je bila naklonjena Španjolcima. U susret za treće mjesto Amerikanci su ušli dosta motivirano, imali laganu naklonjenost sudačke trojke i Argentinci ostaju na onom loserskom četvrtom mjestu. Potvrdilo se kako su ekipa iz samog svjetskog vrha, ali nisu bili konstantni tijekom turnira. Nocioni i Scola zaslužuju najviše ocjene, ali ostatak društva je dosta varirao od odličnog do lošeg. Među njima i Manu Ginobili koji je na ovo Prvenstvo došao nespreman.

Francuska, Turska, Litva, Njemačka
Četiri reprezentacije koje su bile nadomak borbe za medalje. Francuzi su osuđeni "na propast" čim se ozlijedio Tony Parker i njegov izostanak jako se osjetio na igri. Previše mučenja, sramotan poraz od Libanona, nisu Francuzi zaslužili ulazak u borbu za medalje. Turska se predstavila u dobrom svjetlu. Mlada reprezentacija velikog potencijala, iako bez onih velikih imena, odigrala je vrlo kvalitetan turnir i može biti zadovoljna plasmanom i igrom. Njemačka je pokazala da je ovisna o Nowitzkom i kad Dirk igra, igra i Njemačka. Litva je potpuno razočarala. Promijenjen način igre, neuvjerljivost od prvog susreta i nekompaktnost na terenu. Daleko je to od one Litve kakvu smo navikli gledati.

Angola, Nigerija, Senegal
Dok je Senegal daleko od kvalitete većine ostalih reprezentacija na ovom natjecanju, Angola i Nigerija pokazali su da se mogu ravnopravno nositi sa svima. Angolci su na primjer protiv svjetskih prvaka Španjolaca odigrali vrlo dobru utakmicu i najviše ih namučili čak do polufinalnog susreta s Argentinom. Uporni i uigrani, nije niti čudno što su uigrani jer dolaze praktički iz tri kluba, ostvarili su dobar rezultat i u budućnosti ih treba vrlo ozbiljno shvaćati. Nigerija je pobijedila SiCG, imala je na koljenima Njemačku, ali nije ušla u samu završnicu. I oni mogu biti zadovoljni. Mlada ekipa koja će još niz godina biti zajedno, može biti samo još bolja. Ima tu nekoliko imena koja treba zapamtiti, a prije svih to su Udoka i Ibekwe koji su iskočili kao vođe reprezentacije.

Australija, Novi Zeland
Predstavnici Oceanije ostvarili su rezultat u skladu sa svojim mogućnostima. Australci su pokazali nešto više od Novog Zelanda, ali imali su tu nesreću da u nokaut sustavu idu na Amerikance. Bogut kao prva zvijezda reprezentacije odigrao je vrlo dobro, a jedino za čim mogu žaliti je koja pobjeda više u skupini što bi im donijelo izbjegavanje SAD-a. Novi Zeland je imao sreće što je bio u skupini sa slabim Japanom i Panamom i na taj način prošao dalje. Inače to je najlošija reprezentacija koja se probila dalje. Ništa nisu pokazali na cijelom turniru i rezultat im je bolji od igre.

Kina, Japan, Libanon, Katar
Kinezi su ponovno najbolja azijska reprezentacija. Vođeni Yao Mingom nikom nisu bili lagan protivnik. Pokazali su veliki napredak, ali opet ovise o raspoloženju samo jednog čovjeka. Drugi krug izborili su u dramatičnom susretu sa Slovenijom i to im je i realno bio krajnji domet. Japan je pokazao napredak pod vodstvom Pavličevića, ali moraju još "puno kruha pojesti" da bi došli na visoki nivo. Bili su domaćini, uživali su, učili i zabavljali se. Misija ispunjena. Libanon je šokirao Francuze i svladao Venezuelu i prezadovoljan je takvim epilogom dok je Katar bio neravnopravan protivnik svima osim - zaigranim Turcima.

Italija, SiCG, Slovenija
Razočaranja? Teško. Talijani imaju smjenu generacija, od novih klinaca pokazali su se Belinelli i Mancinelli, ali nekako se čini kako sve to neće biti u budućnosti dovoljno za borbu za vrh. Ne ulijeva ova Italija baš neko veliko povjerenje. SiCG iz raznih razloga došla je sa čudnom reprezentacijom u Japan i prošla shodno kvalitetni. Slovenija je razočarala. Na papiru izgledaju dosta potentno i jače nego što pokazuju na terenu, ali to je već dugo njihov glavni problem.

Brazil, Portoriko, Panama, Venezuela
Sve četiri reprezentacije spadaju u velika razočaranja. Brazil ima vrlo jaku momčad na papiru predvođenu Barbosom i Splitterom, ali na terenu to nije bilo to. Portorikanci su ispali zbog jednog šuta, zbog jedne loše večeri, zbog nedostatka sreće. Ponovno su igrali dopadljivo predvođeni dvojcem Arroyo - Ayuso. Panama i Venezuela odigrali su katastrofalno i u nekim trenucima se činilo da su potpuno zalutali u ovo društvo.

Suđenje
Sveukupno gledano suđenje na ovom Prvenstvu bilo je dobro. Nije bilo većih pogrešaka koje bi utjecale na konačan ishod susreta, a tijekom cijelog Prvenstva nije uložena niti jedna žalba na suđenje i izuzev izbornika SiCG Dragana Šakote, nitko niti jednom riječju nije spomenuo suce. Vrlo dobar posao.

Organizacija
Kada Japanci nešto organiziraju, to uvijek ispadne gotovo savršeno. Tako je bilo i sada. Dvorane su bile solidno popunjene, u završnici se igralo u krasnom ambijentu pred više od 15 tisuća gledatelja, satnica nije kasnila, sve je bilo na vrhunskom nivou. Sve osim web pristupa služenim stranicama. Prvih dana vladao je pravi kaos i Fiba se u svom internet dijelu nije istaknula. Statistika je bila prilično dvojbena, a za neke susrete usudimo se reći i stopostotno netočna.

Naj utakmica
Konkurencija za najbolju i najlošiju utakmicu je poprilično velika. Naravno, najkvalitetnije su one najneizvjesnije i tu treba spomenuti susrete Kina - Slovenija, Grčka - Australija, Nigerija - Njemačka, Argentina - Španjolska i SAD - Grčka. Najnekvalitetnije su igrane prvih dana kada se još niti ovi veliki favoriti nisu posve "ugrijali". Na koju god od tih utakmica pokažete, nećete previše pogriješiti.

Dvije godine svjetska košarka pripremat će se za Olimpijske igre u Pekingu, a zatim još dvije godine do slijedećeg SP-a kojeg će domaćin biti Turska. U Turskoj vjerojatno možemo očekivati nešto "napaljeniju" publiku nego u Japanu i nadamo se tribine popunjene barem kao u Japanu....