Treba još puno mlijeka popiti

O ovakvim stvarima možda je bolje pisati hladne glave, ovako uvijek možete nešto napisati o čemu ujutro nećete baš tako radikalno razmišljati. Ali u ovom slučaju nema greške, stvar je kristalno jasna, Dinamo nije dorastao visokom europskom društvu i to je to. Istina nije poput Rijeke ili Varteksa izletio od nekih "panjeva", ali nije niti dostojno predstavio hrvatski nogomet i apsolutno ničim nije pokazao kako taj nogomet, barem klupski, ima svijetlu budućnost.

Prvo i osnovno, Auxerre uopće nije nekakva "bauk" momčad, ekipa je to iz srednjeg nivoa europskog nogometa, ništa posebno. Ali taj Auxerre u dva susreta niti u jednom trenutku nije imao ugrožen prolaz. A igrao je protiv "europskog Dinama". Nakon prvog susreta govorilo se kako Dinamo ne može dva puta odigrati onako lošu utakmicu, u Auxerreu i nije odigrao tako loše kao u Maksimiru, no poražen je još uvjerljivije. U čemu je onda problem? Problem je u tome što je Auxerre potcijenjen i što se stvorila slika da je Dinamo za klasu jača ekipa od Auxerrea, a nije.

Foto: Davor Sajko

Uoči prvog susreta u Maksimiru jedan naš dnevnik ocjenjivao je igrače Dinama i Auxerrea i ispalo je da Dinamo ima za pet bodova jačih prvih 11. Kuže na pressici u Maksimiru izjavi da vjeruje da Dinamo ima šanse u susretima s Auxerreom, a mediji prenesu da Auxerre nema nikakve šanse. Stvori se umjetna euforija na klimavim temeljima i nakon poraza, kao i obično, uslijedi veliko razočaranje.

Što su dvoboji s Auxerreom otkrili? Otkrili su prvo i osnovno da je Dinamova obrana propusna kao švicarski sir. Ne samo obrana kao uži dio momčadi, nego obrana kao segment igre. Vezni red sudjelovao je premalo u razgradnji igre Auxerrea, u oba susreta rupa između zadnje Dinamove linije i veznog reda bila je toliko očita da bi to uočio i prosječni trener našeg trećeligaša, a gdje neće Jean Fernandez. A sve je počinjalo s olako izgubljenim loptama na sredini terena. U HNL-u se možete švercati jer se igra nogomet "iz četrdesetprve" s radijusom kretanja golf igrača u akciji pa se to stigne pokriti rekreativnim vraćanjem u obranu. No u Europi to ne prolazi. Nakon svake izgubljene lopte, pet do šest igrača Auxerrea kretalo je prema naprijed i sijalo paniku.

Nije to problem samo Dinama već našeg nogometa u globalu. Naši igrači nisu navikli nakon izgubljene lopte istog trenutka se transformirati u obrambenu fazu i tu nam već i Ciprani počinju davati lekcije. A to kako su se Dinamovi igrači vraćali u obje utakmice bilo je tragikomično. U trenucima kada je Auxerre kretao u polukontru nastajala je panika, nije se znalo tko što treba pokriti, ako je lopta otišla malo iz Auxerreove nacrtane sheme igre, tek onda su nastajali problemi, igrači su ostajali sami ili u situacijama jedan na jedan radili Dinamove braniče smiješnima.

Ovosezonska Dinamova pojačanja jedan su od većih promašaja kluba. Ovdje nećemo svrstati Jensa Nowotnyja jer zbog ozljede nije sudjelovao u susretima s Auxerreom, a uz njegovo prisustvo situacija bi vjerojatno bila lakša. Agić i Cvitanović više su uzeli nego što su dali. Grgurović je doveden, ali poslan na posudbu, znači da niti on nije dovoljno dobar. Kao zaključak svega, da li je Dinamo uistinu dovodio pojačanja ili prinove? Zar se mislilo da će se dovođenjem Nowotnyja sve riješiti? Iz aviona je vidljivo da lijeva strana Dinamove momčadi nije u rangu mnogih klubova donjeg doma europskog nogometa, a što reći o jačim klubovima tipa Arsenala i Auxerrea.

Što treba mijenjati? Puno toga, potrebne su radikalne promjene. U određenim strukturama kluba treba zaposliti stručne ljude koji će kvalitetno odrađivati svoj dio posla. Kako je moguće da klub koji ima europske ambicije nema niti jednog skauta? Skauting je postao važna stvar u svjetskom nogometu i to ne samo u pogledu promatranja jedne do dvije utakmice slijedećeg protivnika u Europi i da se onda kaže kako smo napravili posao. Skauting klubova treba prijeći u naviku. Skaut koji je zadužen za promatranje protivnika treba isto tako pogledati i utakmice Šibenika, Grobničana kao i Auxerrea. Samo stjecanjem radne navike se može doći do kvalitetnog rada.

Foto: Davor Sajko

Gdje su skauti koji su zaduženi za promatranje i praćenje određenih igrača? Kojeg to igrača Dinamo uopće prati i kojeg je uopće pratio pa doveo proteklih godina? Sve se svodi na skupljanje snimaka od raznoraznih menadžera koji nude i onda podvale ponekog igrača. Da se Andersona Costu desetak puta pogledalo uživo prije kupovine, teško da bi ga se dovelo za tih milijun eura. Istovremeno bi se možda uočilo puno korisnijeg i kvalitetnijeg igrača za manji novac. Koliko Dinamo mladih hrvatskih igrača prati? Da li "modri" imaju ljude s bilježnicama koji se prošetaju do Kutine, Virovitice, Karlovca ili barem do Dubrave pogledati da li postoji kakav talentirani klinac koji bi se uključio u njihovu školu? Sve su to odlike velikih europskih klubova, a u Maksimiru teže postati velikim europskim klubom.

Dok se to ne promijeni, u Maksimiru ćemo gledati igrače koji vani više ne mogu ništa napraviti, koji se mogu prodati samo u obećane istočne zemlje i nedugo nakon toga se vratiti u zagrljaj ocu Maksimiru. A vraćaju se za klasu slabiji, sjetimo se Sedloskog, sada i Agića, pa i Josipa Šimića koji je po povratku iz Azije bio u kombinacijama za Dinamo. Više se ne smiju dovoditi imena već igrači. Bili su i Cvitanović i Agić solidni igrači kada su odlazili iz Dinama, ali sada su prezentacijama miljama od te tadašnje forme. Tipičan primjer dovođenja imena, a ne igrača jer prije nego što su se obojica vratili u Maksimir, nitko ih nije vidio niti u jednom susretu! Niti Kuže, a niti Mamić nisu znali kako su igrali Cvitanović u Belgiji ili Agić u Koreji! Sada jako dobro znaju...

Pojačanja se moraju dovoditi planski kako bi se pokrile pozicije koje su deficitarne, a ne uzeti sve što ima lijepo ime, a nađe se na ponudi uz pristojnu cijenu. Dinamo tako danas ima svega trojicu napadača, a od te trojice jedino je Eduardo klasa. Anderson već skoro godinu dana živi u svom filmu, a malog Pandeva nismo niti vidjeli. Što će biti u slučaju da se Eduardo ozlijedi? Kako je Otto Barić jednom prilikom stavio Tomasa u špicu, možda ćemo tamo ugledati i Drpića jer previše manevarskog prostora nema. Dolazi mali Hudorović, da li će mu se dati prilika? Ako se nema hrabrosti sa zvučnijim Pandevom, sumnjamo da će tako biti i s Hudorovićem. Slična stvar je i oko malog Lovrena. Dalje, problem je i taj lijevi vezni. Na desnoj strani je lako, imaš Etta i Buljata pa ne možeš pogriješiti, ali na lijevoj strani nemaš baš nikog! Turina, Mamić, Cvitanović, Drpić, Čale - ove sezone nižu smiješne pogreške i to se ne smije progledati kroz prste ako želite ozbiljnu momčad. Što vrijedi biti dobar ofenzivno kada iza imaš krater!? Treba napraviti ispravnu selekciju i izdvojiti one koji ne mogu odigrati na visokoj razini jer u svakoj europskoj utakmici pogreška je skupa. Vidjelo se to u četiri susreta s Arsenalom i Auxerreom. Takve momčadi zabijaju i iz poluprilika, oprosta nema.

Iz priloženog, puno je razloga zato je sve ovako završilo. Istina, da je bilo malo više sreće, sada bi se analizirali protivnici u Ligi Uefe, ali ako će se sve prepuštati sreći, nećemo do slijedećeg milenija vidjeti proljeće u Europi...