Kohorta je svojim ponašanjem plijenila u Beču i u Pragu, naravno i u Osijeku. Izrazito komunikativna bez agresivnog ponašanja, sa jasnom porukom da vole svoj klub, ali i cijene protivnika. Moglo se vidjeti kako zagrljeni sa protivničkim navijačima pjevaju po kafićima i ulicama uz stadione. Razmjenjivali su dresove klubova, šalove, kape, značke. Niti jedan uhićeni navijač, niti jedan razbijeni izlog, niti jedan povod bilo kojem djelatniku osiguranja na svim tim utakmicama.
Samonazvane "najbolje" navijačke skupine Armada, BBB i Torcida (abecednim redom) koje za sebe gromoglasno "ispaljuju" parole da su najvjerniji, najbrojniji, najglasniji navijači u Hrvatskoj mogu se, kratko rečeno, ugledati u osječku Kohortu. Kohorta možda nije najglasnija, možda nije najbrojnija, ali jednako je vjerna bojama Osijeka kao sve druge navijačke grupe svojim klubovima.
Za razliku od Armade, BBB-a i Torcide, Kohorta nije radila izgrede po gradovima, nije utrčavala na terene, nije uništavala tribine i imala međusobne obračune niti sa drugim skupinama. Ali zato se Kohorta pokazala dovoljno zrelom sklapati prijateljstva, zajedno pjevati sa protivničkim navijačima, pozdraviti pljeskom protivničku momčad kada to zasluži sa svojom igrom.
Policija Beča i Praga ostala je ugodno iznenađena kulturnim ponašanjem i navijanjem Kohorte. Novinari koji su sjedili na stadionu Gerharda Hanappija u Beču nisi mogli doći sebi s koliko energije i ljubavi je Kohorta bodrila svoju momčad. Popijeni su hektolitri piva pred početak te utakmice, ali niti jedan izgred, niti jedna razbijena čaša ili boca. Bečani i Osječani slikali su se zagrljeni u pjesmi na svakom koraku. Sport i dva "ljuta" sportska rivala združili su ljude, napravili su ono što bi bilo lijepo gledati na svakoj utakmici. Bez lanaca, šipki, noževa, razbijenih boca u rukama. Bez divljanja, šaketanja i cipelarenja protivničkih navijača koji bježe pred razuzdanom gomilom. Kohorta se predstavila u Europi kao jaka, simpatično vesela "škvadra" koja prepoznaje dobar nogomet, poštuje protivnika i traži partnera za druženje i uživanje koju ta najvažnija sporedna stvar na svijetu može pružiti gledateljima.
Ma koliko se hektolitara piva popilo pred početak utakmice ili po njenom završetku, Kohorta je uvijek ista. Ona dobra slavonska duša koja s pjesmom, dobrim vicevima i smijehom ruši sve različitosti i barijere eventualnog neprijateljstva. Razlike koje postoje navijači osječko bijelo plavih iskoristili su za upoznavanje i sklapanje novih prijateljstava. Ne za divljanje i tučnjave.
Šteta zbog Osijeka, šteta zbog Kohorte da se "ples" nije nastavio i u proljeće. Zaslužila je Kohorta čistu desetku za dosadašnje ponašanje, bodrenje, predstavljanje svoje države. Kada bi navijačke skupine prolazile iz jednog u drugo kolo europskih kupova, neovisno o rezultatima svojih klubova, siguran sam da bi Kohorta igrala u finalu. Pokazuje nam ova skupina navijača da se klub može voljeti i bodriti bez izgreda, provokacija i policijskih intervencija.
Ostaje samo nada da će neki novi klinci koji tek stasaju u Rijeci, Splitu i Zagrebu, ali i drugim "nogometnim" centrima u Hrvatskoj, pronaći uzor u ponašanju i navijanju kod osječkih navijača. Za dobro nogometa, za dobro samih navijača. Hitno se mora poduzeti još više akcija u educiranju navijača. Tu obvezu trebaju raditi odgovorne osobe iz klubova i sami igrači. Treba priznati da nismo daleko od toga da ima nekih utakmica koje su zbog divljanja, a ne navijanja, utakmice visokog rizika.
Treba pogledati istinu u oči i zaključiti da je na takvim utakmicama sve bliže trenutak kada ćemo morati javiti da je u obračunu takozvanih navijača prekinut jedan mladi život. Siguran sam da nijedan klub, niti jedan igrač ne želi da se tako nešto dogodi. Ali strast "voljenja" jednog kluba treba obuzdati i svladati što ranije. Primjer kako se to radi dala nam je Kohorta. Hoćemo li ih slijediti kao pozitivan primjer ili će ostati "crna ovca" na ovim prostorima ovisi o svima nama.
