Osijek nije slučajnost

Ovo što se dogodilo ove godine bilo je neminovno. "Svemogući" i "nedodirljivi" Dinamo i Hajduk su izgubili primat u hrvatskom nogometu. Ne samo da im se netko umiješao u borbu za naslov prvaka, nego se dogodilo nešto što je za njih mnogo gore... Osijek, na kraju jesenskog dijela prvenstva, ima četiri boda više od Dinama i sedam od Hajduka, te jednu utakmicu manje! Iznenađenje? Za one koji redovno prate nogomet - ne baš...

Dinamo i Hajduk su prodavali svoje igrače, dok Osijek to nije činio. Osječka momčad, uz manje izmjene, igra zajedno već 6 godina. Još 1994. godine, u prvoj generaciji koja je izborila nastup u Kupu UEFA, igrali su Beljan, Beširević, Ergović... U međuvremenu su se neki igrači vratili u klub (Vuica, Bjelica), neki su se iz omladinskog pogona domogli bijelo-plavog dresa (Balatinac, Malovan, Jukić, Vuka), a dovedena su i kvalitetna pojačanja (Mitu, Turković, u novije vrijeme Neretljak i Balić). Trener Mršić je uzeo stvar u svoje ruke i napravio šampionsku momčad. Momčad koja je u 24 službene utakmice doživjela samo dva poraza. Momčad kojoj trenutno svi u Hrvatskoj gledaju u - leđa.

Najuspješnija hrvatska momačad jeseni (Snimio: Dražen Patarčić)

Ovo je najbolja polusezona u povijesti kluba iz Gradskog vrta. Uistinu, nikada bijelo-plavi nisu igrali ovako dobro, nizali toliko pobjeda, te tjerali svoje suparnike na panično ispucavanje lopte ispred svojih vrata. Nikada osječki navijači nisu zadovoljniji napuštali Gradski vrt. Srušena je tradicija nepobjedivosti Dinama u ogledima s Osječanima (pobjeda 1:0 usred Maksimira), srušena je tradicija ispadanja u prvom kolu europskih kupova. I to kako! Danski Bröndby i nije imao neku preveliku šansu, ali je Rapid bio pravi izazov. 2:1 u Osijeku, u fenomenalnoj navijačkoj atmosferi, te 2:0 u Beču, pred više od tisuću osječkih navijača, velika je pobjeda koja je odjeknula Europom. Treće kolo je donijelo vjerojatno najveći spektakl ikada održan u Gradskom vrtu - utakmicu sa praškom Slavijom, 18000 gledatelja, tamburice, bijelo-plave zastave... I veliku pobjedu od 2:0. Nikada bijelo-plavi nisu igrali u takvoj atmosferi, u takvoj sjedinjenosti navijača i igrača, kada je huk s tribina bio golem, i praktički donio prvi pogodak Osječanima. Cijeli stadion se digao na noge, 18000 ljudi je podiglo temperaturu, igrači Slavije su se smeli i izgubili loptu, a ostalo je povijest... Turković je nagovijestio, a Neretljak potvrdio najveću pobjedu u povijesti kluba. Nažalost, spletom raznih okolnosti, Osijek nije uspio tu prednost očuvati u uzvratu. Svakako da su Osječani žalili, i bili utučeni zbog ispadanja iz Europe, no, i ovako je učinjeno mnogo, plasman u treće kolo Kupa UEFA i prvo mjesto nakon jesenskog dijela prvenstva malo je tko očekivao.

Pokazali su Osječani kako se igra nogomet. Unatoč besparici, očajnoj financijskoj i gospodarskoj situaciji u gradu, pokazali su najviše. Pokazali su zajedništvo, i ljubav prema svojim navijačima. Nije tajna, i sami igrači su to isticali - da nemaju tako divne i odane navijače, odavno bi prestali igrati, jer plaće ne dobijaju već mjesecima. Nisu smjeli razočarati te ljude, i nisu to ni učinili. Na tome im također treba skinuti kapu. Osječki navijači nisu morali bacati vrećice s kovanicama na travnjak, niti su morali kidati stolice i probijati ogradu da bi njihovi ljubimci igrali. To nije bilo potrebno. Oni su samo voljeli svoj klub i navijali - korektno, bez i najmanjeg izgreda. To im se vratilo na najbolji način, i zbog toga se neće previše ni žaliti za ispadanjem iz Europe. Osijek je napravio koliko je mogao. Neki igrači će vjerojatno napustiti Gradski vrt, jer je financijska situacija jako loša. No, ima nekoliko vrlo kvalitetnih igrača koji sjede na klupi, i koji će nedomjestiti nastale "rupe". Vuka, Jukić, Ostopanj, Mijatović - zapamtite ta imena. Protiv njih nikome neće biti lako. I unatoč izjavama iz protivničkih tabora (Dinamo i Hajduk) da su oni jedini pravi kandidati za naslov, mi bismo im poručili - gospodo, ne pravite račun bez krčmara.