U povijesti hrvatskog športa bilo je mnogo velikih športaša, a među njima, naravno posebno u području nogometa, jedna od najsvijetlijih zvijezda je bio sportaš, čovjek i gospodin Željko Matuš. Upravo tom biseru našeg nogometa, nogometašu "par exelance", bit će posvećen ovaj članak.
|
|
Stoje slijeva: Krušelj-Krt, Tučkar, Jagarčec, Bosek, Željko Matuš, Lenac-Labud, Pisk. Čuče: Ciglenečki, Dolenec-Stric, Krušelj-Pauk, Brlečić, Bubanko-Cajger
|
|
|
|
Željko Matuš rođen je u Donjoj Stubici 09. kolovoza 1935. u zgradi današnje Gradske skupštine od oca Josipa - kotarskog liječnika i majke Olge rođ. Švarc. Iako kako sam gosp. Željko Matuš ističe da se njegov otac nikada nije aktivno bavio špotom, ali je zato volio društveni život pa se je odmah po doseljenju u Donju Stubicu 1934. uključio u rad športskog društva Stubica koje je osnovano daleke 1924. godine,a službeno regisrirano 1926. Otac Željka Matuša je 1936.godine postao njegov predsjednik i jedan od najomiljenijih ljudi u povijesti ovog društva. Sjećajući se svojih prvih sportskih početaka Željko Matuš ističe: "Tako smo i mi sinovi zavoljeli šport, a posebno nam je bio omiljen i pristupačan nogomet, za koji nam je u to vrijeme bila dovoljna stara bakina čarapa, u koju smo ugurali malo sijena ili slame i tako dobili nogometnu loptu."
|
|
Govor kapetana Matuša po primitku Kupa maršala Tita nakon pobjede u finalu 1963.
|
|
|
|
Svoju prvu utakmicu za klub Stubica je odigrao sa nepunih 14 godina "u, nažalost, barem za dva do tri broja prevelikim pravim kopačkama i koliko se sjećam da smo na toj utakmici pobijedili, a ja sam postigao jedan zgoditak, a igrao sam na mjestu lijevog krila". Željko Matuš u dresu "Borca" (tako je ime klub dobio odmah poslije II.sv.rata) na utakmici "Rogaška Slatina"-"Borac "odigrane 1951. u Rogaškoj Slatini "Borac" je tada pobijedio sa rezultatom 3:2. 1949.godine odlazi u internat u Krapinu gdje pohađa i gimnaziju, a tu je odmah bio zapažen kao bogomdani talent za nogomet i registriran za juniore "Zagorca". Međutim nakon samo godinu dana, na nagovor prijatelja, prešao je u "Tekstilac"iz Oroslavja gdje je sa 17 godina uz specijalnu liječničku dozvolu zaigrao za prvu momčad.
Poslije mature 1954.godine upisuje stomatološki fakultet u Zagrebu, a na preporuku već tada afirmiranog i poznatog direktora zagrebačkih plavih, također Stubičanca gospodina Stjepana Piska i njegovog šogora gospodina Ice Pšeničnika pristupa Dinamu. Kako je često znao isticati: "Dinamo je meni uvijek bio najdraži klub, a kako sam dobio priliku i ispunio mi se mladenački san igrati u istoj momčadi sa nogometnim velikanima kao što su braća Horvat, Crnković, Željko Čajkovski, Čonč i mnogi drugi tada poznati nogometaši ". Svoj debut u dresu Dinama je imao 26.lipnja 1955. u Slavonskom Brodu na prijateljskoj utakmici i postigao jedan gol, a iste godine u jesen je sa dva gola okrunio svoj prvenstveni debut protiv Osijeka.
|
|
Matuš prima diplomu doktora stomatologije 1963.
|
|
|
|
Za Dinamo je igrao punih 10 godina i u tom periodu odigrao 428 službenih utakmica i postigao 157 golova. Za vrijeme njegovog nastupanja za momčad Dinama osvojeni su slijedeći trofeji: prvenstvo Jugoslavije 1957/58, 3 Jugo-kupa, (1960 Beograd:Dinamo-Partizan 3:2, 1963 Beograd: Dinamo-Hajduk 4:1 (Matuš kapetan) i 1965 Beograd:Dinamo-Budućnost 2:1), polufinale Kupa pobijednika kupova te 1963. (Zagreb:Dinamo-Valencia 1:2,Valencija:Valencija-Dinamo 2:0) u finalu Kupa velesajamskih gradova, na kojim utakmicama je Matuš bio i kapetan momčadi.
Reprezentativni nastupi: više nastupa za reprezentaciju Zagreba, 1 nastup za reprezentaciju Hrvatske 1956. Zagreb:Hrvatska-Indonezija 5:2 uz jedan njegov zgoditak za vodstvo od 1:0, te za "A" i "B" reprezentaciju Jugoslavije 16 utakmica i 5 postignutih golova. Bio je sudionikom finalne utakmice prvenstva Europe u Parizu 1960. na utakmici:SSSR-Jugoslavija 2:1 nakon produžetaka, sudionik reprezentacije Jugoslavije koja je u Rimu 1960. osvojila zlatnu olimpijsku medalju finale Jugoslavija-Danska 3:1 uz jedan njegov zgoditak te sudionik svijetskog prvenstva u Čileu gdje je reprezentacija zauzela visoko 4.mjesto.
|
|
Matuš pred rodnom kućom. Stoje slijeva: Branko Mučnjak (gradonačelnik), Ivica Krušelj, Željko Matuš i Josip Krušelj-Pauk
|
|
|
|
Nakon diplomiranja na stomatološkom fakultetu i odsluženja vojnog roka sa obitelji odlazi u Zürich (Švicarska) gdje se zapošljava kao stomatolog, a 1968 ga gradska uprava imenuje za šefa jedne od školskih klinika te na tom radnom mjestu provodi punih 33 godine i sa tog radnog mjesta odlazi 1998. godine u zasluženu mirovinu. Za vrijeme boravka u Švicarskoj nastavlja nogometnu karijeru u klubovima nacionalne "A" lige Young Fellows (1965-68) i Zürich (1968-70) sa kojim 1970. osvaja nacionalni kup te završava igračku karijeru.U Švicarskoj polaže i trenerski ispit te jedno vrijeme trenira juniore Züricha i još neke amaterske klubove. Uz to vrlo je aktivan i u društvenom radu tako da na prijedlog glavnog urednika Švicarskog radija DRS u Zürichu postaje suradnik u informativnoj emisiji za jugoslavenske građane u Švicarskoj. Po osamostaljenju Hrvatske od 1990. emisija je dobila ime "Pola sata za vas" i namijenjena je svima koji razumiju jezik tako da već punih 30 godina Matuš komentira sportske događaje: 1992. godine Hrvatski olimpijski odbor ga imenuje poslanikom za Švicarsku a i počasni je član i suradnik uredništva časopisa"Povijest hrvatskog športa" te još nekoliko organizacija kako u Švicarskoj tako i u Hrvatskoj.
