Juriš

Zbogom pameti

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 18.06.2007.

U samo tri dana od promjena na čelu Udruge prvoligaša, niotkuda je uskrsnula ideja koja je sledila krv u žilama velikom broju ljubitelja hrvatskog nogometa. Iako je praktično plebiscitarno podržana odluka o novom "kresanju" prvoligaša s 12 na 10 i samo se čekao trenutak kad će se to konačno realizirati, odjednom potpuni preokret. Bože, zar opet?

Tekst koji je dva dana nakon Štimčeva ustoličenja izašao u jedinom našem tiskanom sportskom dnevniku u prvom trenutku djelovao je kao neobvezno popunjavanje prostora u "sezoni kiselih krastavaca". S obzirom da je autor teksta u kojemu se razrađuje priča o "idealnom sustavu lige 16" jedan od najuglednijih hrvatskih sportskih novinara i prošlogodišnji "novinar godine" HZSN-a, priči je vrijedilo pokloniti barem malo pažnje. Nikad nije loše čuti što pametan čovjek misli.

No, razočaranje "argumentima" koje je uvaženi kolega ispisao nadmašili su čak i moje prvotno razočaranje samom činjenicom da novinar kojeg toliko cijenite i stručnjak kojeg držite jednim od rijetkih od kojih možete i želite učiti, uopće pokušava afirmativno prezentirati ovu utopijsku ideju.

Samo dva dana kasnije, bilo je jasno da je tekst bio predviđen kao "brzopotezno pripremanje terena" i da je zapravo sve već riješeno. Klubovi su se brzo priklonili ideji koju je novi predsjednik Udruge prvoligaša očito držao skrivenim adutom svoje kampanje. Klubovi koji su se do jučer zaklinjali u "želju da se poveća kvaliteta i ojača infrastruktura", već danas tumače potpuno suprotno.

Argumenti? Nema ih. Ni jedan logičan nismo čuli, osim ako argumentom nećete držati ideju kako "Liga 16 omogućava stvaranje bez stresa". Nogomet bez stresa? Šalite se? Pa komu je sve to previše stresno i tko ne može izdržati pritisak, neka se ide baviti golfom ili nađe neko drugo područje rada. Minule je sezone Dinamo pomeo konkurenciju, pa su se pojavile ideje kako je "velika razlika ubila zanimljivost". Što uopće hoćemo, neizvjesnost i borbu do zadnjeg kola koji pune tribine ili ligu u kojoj će se igrači, treneri i menadžeri na seoskim livadama liječiti od godina nagomilanog stresa?

Od tih 16 budućih prvoligaša, maksimalno tri-četiri će se boriti za Europu, posljednja tri-četiri za opstanak, ako netko tijekom sezone već ne odustane. Što će raditi preostalih 8? Uživati bez stresa? Je li to glavni cilj, da naši mladi nogometaši i njihovi treneri slučajno ne dobiju čir na želucu zbog prevelikih uzbuđenja?

Liga 16 imala je najmanju posjetu, nudila je dvocifrene rezultate, raspršivala ionako diskutabilnu kvalitetu na klubove koji su se krpali da izdrže do kraja sezone. Liga 10 dobila je plebiscitarnu potporu svih koji žele gledati punije stadione, ulaganje u infrastrukturu i konačno mirenje s činjenicom da je Hrvatska zemlja od jedva 4,5 milijuna stanovnika i da su smiješne i tragične usporedbe s jednom Nizozemskom koja nas može "pojesti" i brojčano i gospodarski i infrastrukturno.

Liga 10 nudila je mogućnost da gledamo derbije, da se svi za nešto bore, da tribine budu pune. Povlasticu da ne moramo više čekati hoće li Kamen Ingrad odustati, hoće li se Mladost 127. raspasti, hoće li se srušiti neka montažna tribina kad u goste dođu Hajduk ili Dinamo ili hoće li jače napucana lopta završiti u kukuruzu iza ograde igrališta.

Razmišlja li se što bi Liga 16 napravila drugoligašima? Prošle sezone konačno smo dobili jedinstvenu 2. HNL koja je proglašena čistim pogotkom. Zainteresirala je i televiziju, stvorila je mnoštvo novih igrača i jasno je pitanje zbog čega se umjesto trpanja svega i svačega među prvoligaše, ne bi posvetilo još više pažnje 2. HNL? Osigurala im se sredstva, sponzori, TV termini i među njima napravila baza za razvijanje i skautiranje talenata? Ili se opet vraćamo na vrijeme kad je svaki lokalni šerif morao imati i svog prvoligaša, a igrati drugu ligu nije "in"?

Šokantno je što se ovoj ideji nisu usprotivili ni Hajduk, ni Dinamo. Štoviše Hajdukov ju je delegat progurao, Dinamo rekao da mu je "zanimljivo". A upravo su oni najveći gubitnici. Treba biti zaista vrhunski psihijatar da bi se otkrilo što je u glavama vođa naša dva najveća kluba ako ne vide da širenjem lige srljaju u propast. I malom djetetu je jasno da samo jedni drugima mogu napuniti stadion i da bi zajednički trebali tražiti što više međusobnih okršaja i što jačih utakmica domaćeg prvenstva ako zaista žele spremni u Europu.

Zar ćemo nove Kovače, Ivanove, Cernate... privlačiti igranjem po seoskim livadama? Zar će se za izbjegavanje Debrecena, Omonija, Tirana ili Auxerrea naši velikani pripremati u utakmicama s nedoraslim protivnicima na kojima će se iživljavati s po 8:0? Zar će se novi Da Silve, Modrići, Rukavine, Jerteci rađati u utakmicama "bez stresa" i u dvocifrenim porazima?

Tko uopće vjeruje u priču da će se u godini dana od niželigaša stvoriti pravi prvoligaši, a livade pretvoriti u stadione? Novca nema ni u 8 od 12 sadašnjih prvoligaša, tko će ga odjednom stvoriti za još četiri "jadnika"?

Vraćanje Lige 16 za hrvatski klupski nogomet ne bi se mogla proglasiti tek lošom ili pogrešnom odlukom. Bila bi to katastrofa teško sagledivih razmjera. I odluka od koje bi se hrvatski klupski nogomet teško oporavio. Zar je moguće da to vide navijači, a ne vide oni koji vode naše klubove? Vide li čelnici HNS-a koji će morati "blagosloviti" ideju ili za njih i dalje "nema nikih problema"?

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!