"Halo, želite li uložiti u prvoligaša?"

Lako Dinamu i Hajduku, Rijeci i Osijeku, pa čak i Zagrebu, koji ne znaju što su to muke skupljanja jednog po jednog novčića. Mnogo je njih zainteresirano vidjeti primjerice Eduarda sa logotipom 'te i te' firme na prsima, i za to su spremni dati dobru lovu.

Jedan je od trenutno najvećih sponzora prvoligaškog nogometa T-Com, koji je nedavno kupio i pravo da ligu zove svojim imenom. To je već treća godina da T-Com provodi projekt Volim NogomeT: "Svjestan velikog utjecaja sporta na društvo u cjelini, T-Com je 2005. godine započeo projekt Volim NogomeT kojim želi pridonijeti da najvažnija sporedna stvar na svijetu ponovno postane obiteljska zabava, a stadioni mjesto okupljanja, druženja i sportskog navijanja. Projektom Volim NogomeT T-Com produbljuje svoju već dobro znanu namjeru poticanja sportske kulture u Hrvatskoj", javili su nam iz Sektora za korporativne komunikacije telekomunikacijskog diva.

Za Hajduk, Dinamo, Rijeku i Osijek tu nije kraj dobrim vijestima, pošto im iz T-Coma dolazi i dodatna financijska injekcija: "Osim toga, i ove će godine T-Com u sklopu projekta Volim NogomeT nastaviti sponzorirati četiri najveća hrvatska nogometna kluba - Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeku – po jedan iz svake od četiri regije, sukladno regionalnoj organizacijskoj strukturi kompanije", pojašnjavaju iz T-Coma.

Zanimljivije je, ipak, proučiti stanje u malim, da ne kažemo majušnim klubovima, koji barataju višestruko manjim proračunima, na jedvite ih jade skupljajući moljakanjem gospodarstvenika svoga kraja. Jer, ako ćemo ruku na srce, osim već popisane petorke, hrvatska se prva liga sastoji od malih klubova, kojih će biti još i više ako Liga 16 uistinu zaživi.

S vjerojatno najmanje novca barata NK Međimurje, koje će u novu sezonu sa 7,5 milijuna kuna, u što je uključen i rad Škole. Premda je Međimurje razvijena regija, međimurski nogometaši kao da nisu kadri skupiti više novca: "Mi u Izvršnom odboru imamo mnogo lijenčina, a čak ni predsjednik, međimurski župan, nije na raspolaganju kad ga trebamo. No, možda najveći problem nije to što nemamo deset ljudi da financijaše navlače za rukav, nego činjenica da sve velike firme, od Ine na dalje, smatraju da u Međimurju ne moraju ništa ostaviti. Bankama je, osim Međimurske, lakše kupiti pedeset pidžama za bolnicu i naslikavati se po svim novinama nego uložiti konkretnu lovu za razvitak nogometa u našem kraju. Zbog toga ne možemo kupovati vrhunske nogometaše, zaposliti više trenera u Školi ili ponuditi veće plaće. Ako oni koji na Međimurcima zarađuju najviše novca nisu spremni dati, zašto bi onda ostali?", rezigniran je Stjepan Hamonajec, direktor NK Međimurja.

Inter iz Zaprešića raspolagat će sa oko 10 milijuna kuna, u što nije uračunat rad škole. Igor Džanko, tajnik Intera, pojašnjava situaciju: "Nama najveći problem predstavlja hrvatsko zakonodavstvo, koje sponzorima sportskih klubova ne daje porezne olakšice na cijelu uloženu svotu. Ulagači na taj način nisu nimalo stimulirani dati upravo sportu. Slaba je i posjećenost naših utakmica, ponekad jedva skupimo osamstotinjak gledatelja, ljudi kažu da im je 30 kuna mnogo za dati kako bi pogledali utakmicu. Dodatna otegotna okolnost za nas je i to što smo treći prvoligaški klub na svega par kilometara, pa se sponzori radije odlučuju za Zagreb ili Dinamo, dok nama ostaju tek mrvice. Naš je najveći donator tvrtka našeg predsjednika Josipa Kordića, ostatak skupljamo iz stotina izvora."

Ništa 'bajnija' situacija nije ni u vinkovačkoj Cibaliji, gdje će sa 7 milijuna kuna pokrivati i rad prve ekipe i svih mlađih momčadi. "Pa kako bi nam to bilo dosta? Trebalo bi nam najmanje 12 milijuna za normalan rad. Naši su sponzori ovdašnje tvrtke, dok Grad sponzorira rad Škole. Jako nam je teško namaknuti sredstva pošto se ekonomija našeg kraja još uvijek nije oporavila od rata. Gospodarstvenicima je primarni cilj održati vlastite tvrtke, isplatiti plaće zaposlenima, a ako nešto malo i ostane onda se dijeli na tisuću strana. Mi preživljavamo jedva jedvice i nadamo se svake sezone da će se nešto promijeniti", rekao nam je predsjednik Cibalije Pero Perić.

Unatoč takvoj financijskoj situaciji i evidentnoj nezainteresiranosti gospodarstva za nogomet, ovi se mali klubovi iz jasnih i sebičnih razloga vesele mogućnosti Lige 16. Napominju da bi svi klubovi 1.HNL u tom slučaju svakako trebali imati sve infrastrukturne i organizacijske uvjete za dobivanje licence, no kažu kako se oni sami tada ne bi morali tako grčevito boriti za ostanak, pa bi mogli više vremena posvećivati mlađim kategorijama i proizvoditi kvalitetne hrvatske nogometaše.

Nama se čini da ukoliko novca i zainteresiranosti nema sada, bit će ih još manje kad bude više 'gladnih usta' za hraniti. Naše je zaključke potvrdio i Ivan Kolarić, predsjednik uprave Međimurje Tegre, tvrtke koje se građevinarstvom bavi po cijeloj Hrvatskoj i jedan je od najboljih poslodavaca u Međimurju.

Gospodin Kolarić je i član Izvršnog odbora čakovečkog prvoligaša: "Član sam odbora i pokušavam iz Tegre, kao i svojim utjecajem i poznanstvima s drugim gospodarstvenicima osigurati klubu što više novca. No to je teško, pošto u Međimurju postoji osamdesetak nogometnih klubova, svaki privrednik zasigurno će dati koju kunu klubu u vlastitom mjestu, pa manje ostane za prvoligaša. Smatram da Tegra nikad ne bi donirala milijun kuna jednom klubu, i ne pada mi na pamet uopće pokušati predložiti tako što tvrtkinom Nadzornom odboru. Nama reklama ne treba, pa to za nas nije ulaganje, a kako radimo na području cijele Hrvatske trudimo se vratiti dio zarađenih sredstava u svaku zajednicu u kojoj poslujemo. I nije to pitanje samo sporta, tu su i kulturnoumjetnička društva i razne udruge građana koje traže donacije."

I Kolarić spominje loše zakonodavstvo kao dio razloga za oklijevanje prilikom ulaganja u nogometne klubove: "Stvari bi dakako bile drugačije da su klubovi dioničarska društva, pa da tvrtka ili pojedinac mogu kupiti udio i uživati proporcionalni dio dobiti. Ukoliko se takav način organizacije klubova ne može uvesti, tada bi barem sponzorstva sportskih klubova trebala biti odbitak od poreza u cijelom iznosu. Ne vidim drugi način da se gospodarstvo zainteresira za ulaganje novca u sport u takozvanim manjim sredinama."

Kad se i jedan div poput T-Coma odlučio da mu je najisplativije većinu novca dati velikoj četvorki, nije nam jasno kako bi manje tvrtke mogle ulagati više, a dobiti manje, barem što se promocije tiče.

Dakle, za uspješnu Ligu 16, koja ne bi ugrozila već sada katastrofalno financijsko stanje hrvatskog nogometa, treba promijeniti zakone, osigurati poticaje i promijeniti svijest onih koji imaju novac. Svi bi klubovi trebali poslovati apsolutno transparentno, kako bi se s nogometa skinuo veo 'mutnog posla'. Put do održive Lige 16 još je jako dug, i za njega treba mnogo više od izbornih obećanja.