S upitnicima u Europu

Nije to bio bilo kakav poraz, četiri gola završila su u Dinamovoj mreži i zapravo u Dinamu se ne bi trebali brinuti kako ublažiti taj poraz i kako uvjeriti javnost da nema panike nego kako što bolje momčad pripremiti za novu europsku pustolovinu. Osim igre problem i dalje ostaje igrački kadar tj. veliki upitnik se postavlja nad pojedinim pozicijama.

Problem lijevog beka u Dinamu postoji već jako dugo, no još nije riješen i čini se da će se u boj za Europu krenuti sa Hrvojem Čalom i Carlosom kao zamjenom na toj poziciji. Čale je ove godine pružio par dobrih partija, no pitanje je je li dovoljno kvalitetan da ispuni zadatke koji će se morati ispuniti da bi plavi prezimili u Europi. Ovu jesen baš je Čale bio jedan od onih koji su potpuno zakazali u susretima s Arsenalom i Auxerrom. Njegova zamjena Carlos znao ga je, i to dobro, zamijeniti, no Dinamu na toj poziciji treba neko trajno riješenje. Bez obzira na sve to ovo pitanje se već dugo ne spominje i ne razmatra se kupnja nekog igrača koji bi zadovoljio potrebe na lijevoj bočnoj poziciji.

Općenito baš na toj lijevoj strani Dinamove momčadi vlada mali propuh kako što se tiče obrane tako i veznog reda. Te probleme ove je godine Ivanković riješavao selidbom Modrića na lijevu stranu, a ove godine će moguće uskočiti i novi igrač Guela.

Dok je na lijevoj strani vlada manjak igrača na desnoj je velika gužva jer za desnu stranu obrane konkuriraju Ćorluka, oporavljeni Etto i Buljat, a u veznom redu je još zabavnije jer tamo nitko nema osiguranu poziciju, a za nju se bore Sammir, Jertec, Mikić, Buljat, a čak je i Tomić povremeno bio riješenje. Uslijed svega toga možda se postavlja pitanje odabira igrača tj. kako su se u Dinamu birala pojačanja. Posljedica takvog, pomalo nekonzistentnog, kupovanja igrača sad je činjenica da na pojedinim pozicijama vlada manjak dok na drugim vlada višak igrača.

Foto: Davor Sajko

Nedolazak Roberta Kovača svakako nije dobra vijest, kako za navijače, tako i za sam klub. Njegov dolazak osim što bi donio europsku kvalitetu obrani i cijeloj momčadi donio bi i sigurnost i bio bi jamac da Dinamo stvarno ove sezone može napraviti korak više. No, što je tu je, Ivanković mora na to zaboraviti i sastaviti i uigrati obrambenu četvorku na najbolji mogući način.

Stoperski dvojac Schildenfeld-Drpić izgurao je cijelu sezonu vrlo kvalitetno i samouvjereno, no postavlja se pitanje njihovog iskustva u europskim dvobojima tj. nedostatak istoga. Drpić takvog iskustva ima malo dok ga Schifo nema uopće. Osim na planu iskustva i kvalitete Robert Kovač bi pomogao i da se konkurencija na stoperskim pozicijama malo pojača, ovako umjesto Drpića i Schifa mogu igrati Ćorluka i Carlos, koji je općenito katica za sve i igrač koji će uvijek popuniti poziciju koja je problematična.

Još jedna velika dvojba ponovno se pojavila baš nakon utakmice protiv Karlovca u kojoj su oba vratara, i Turina i Lončarić zakazali i pokazali puno nesigurnosti. Ova dvojica vratara imaju također problem neiskustva tj. više bi se reklo nedostatka posla. Posljednje dvije godine utakmice Dinama su većinom takve da se njegovi protivnici brane i Turina pretprošle i Lončarić prošle godine imali su vrlo malo posla.

Baš je Turina protiv Arsenala i Auxerrea ove jeseni pokazao koliko je ta činjenica negativna, jer je u te dvije utakmice odigrao loše i tako lansirao Lončarića na gol. On je, istina, imao samo jedan ozbiljniji gaf, tijekom druge utakmice Kupa s Hajdukom, no osim toga i nije imao puno ozbiljnijeg posla. Dinamu možda ipak treba neki iskusniji vratar koji se već dokazao na europskoj sceni ili na sceni neke jače europske lige u kojeg će se cijela momčad i svi navijači moći uzdati. Posao s bugarskim vratarom Ivankovim je propao, odustalo se od Didulice koji je ozljeđen, kao i od Butine, jer je preskup. Možda se Lončarić ili Turina baš ove sezone iskažu i izrastu u kvalitetne vratare, no već je to malo previše riječi možda u cijelom planu probitka u Europu.

Ako nije došao Kovač tu je Tomo Šokota koji je svakako pojačanje pod uvjetom da dugim neigranjem nije izgubio na kvaliteti i da mu neće trebati previše vremena da uđe u formu. Ivanković treba riješiti kako Eduarda i Šokotu ukomponirati u momčad. Cijelu sezonu Dinamo je igrao sa jednim napadačem, sad kad je tu Šokota postoji mogućnost stvaranja vrlo jakog napadačkog tandema.

Možda se premalo eksperimentiralo s načinom igre, jer u nekoj od europskih utakmica ove jeseni svakako će se pojaviti i situacije gdje će se hvatati rezultat i gdje će se morati igrati ofenzivnije. Postoji li i plan za takve situacije i može li Dinamo igrati drugačije nego s jednim napadačem? Odgovor će nam dati trener Ivanković najkasnije ove jeseni.

Usprkos svim ovim otvorenim pitanjima Dinamo svakako ima kvalitetnu momčad sa puno potencijala. Najbolja stvar je da je to mlada momčad, 22.5 godina u prosjeku. Neki od igrača, kao što su Modrić, Ćorluka i Eduardo već su, reklo bi se, prerasli Dinamo i spremni su za avanture po bijelom svijetu dok neki mladi lisci kao što su Vukojević, Jertec, Tadić ili Sammir tek trebaju ispuniti svoje potencijale.

Plavi su odlučili krenuti s postojećim igračkim kadrom i to krije brojne rizike, no možda se na kraju pokaže vrlo dobrom odlukom.U cijeloj priči igrači će trebati pokazati znanje, hrabrost, staloženost i iskustvo dok neće smjeti biti mjesta panici i bezglavosti. Dinamova struka također ima zadatak da daje racionalne izjave i da nas opet ne pumpa optimizmom bez pokrića. Zapravo najbolji plan bi bio cijeli posao obaviti u tišini i bez puno vike i priče, no nažalost u klubu iz Maksimira puno se puta pokazalo da je tako nešto pretežak zadatak...