Završila saga o Hargreavesu

Rođen u Calgaryju od oca Engleza te majke Velšanke, 16-godišnjeg je klinca u dresu kanadskog Foothillsa zapazio bavarski gigant za kojeg je u sljedećih deset godina ubilježio 145 nastupa i osvojio četiri naslova prvaka. Zabljesnuo je zapravo 2001. u polufinalnim okršajima Lige prvaka s madridskim Realom te finalu s Valencijom u kojima je dokazao svu raskoš talenta postavši tek drugi Englez u povijesti osvajač naslova europskog prvaka u dresu nekog nebritanskog kluba (Steve McManaman s Realom dvaput 2000. i 2002. godine).

Istovremeno ga je tadašnji izbornik Sven Goran Eriksson na brzu brzinu pozvao u reprezentaciju kao jedinog igrača ikad u dresu gordog Albiona koji nije odigrao ni minute u Premiershipu; debitirao je u Londonu protiv Nizozemske.

Kao jedini "stranac" putovao je na SP u Japan i Južnu Koreju, a unatoč stanovitim poteškoćama uglavnom zbog stalnog seljakanja s pozicije na poziciju (stoper, krilo, veznjak) izborio se za mjesto na listi putnika u Portugal na Europsko te Njemačku na Svjetsko prvenstvo.

Izbirljiva engleska nogometna javnost nije, međutim, bila oduševljena; navijače je, pak, obrlatio kao jedan od rijetkih koji prošlog ljeta nisu podbacili (u četvrtfinalu je zabio jedini jedanaesterac protiv Portugala) te je prvi igrač koji je iste godine osvojio nagrade za najboljeg reprezentativca godine i najboljeg igrača SP-a u službenim izborima Engleskog nogometnog saveza.

Prošle sezone je u rujnu doživio težak prijelom noge koji ga je s travnjaka udaljio puna četiri mjeseca, a slučajno ili ne, Bavarci su sezonu okončali na najgoroj poziciji u posljednjih deset godina (četvrtim mjestom promašene su i kvalifikacije za Ligu prvaka).

U svakom slučaju nakon punih 12 mjeseci udvaranja, Sir Alex Ferguson se konačno izborio za potpis Kanađanina; da će Manchester na koncu prevagnuti bilo je jasno krajem svibnja i Beckenbauerovih riječi: "Owen je odabrao odlazak i slobodan je otići" usprkos ugovoru koji ga za Allianz Arenu veže do 2010. godine.

Hargreaves će se tako u sljedeće četiri sezone uz odštetu Bayernu od 17 milijuna funti (četiri više od lani ponuđenog iznosa) napokon pokazati domaćoj javnosti, a na predstavljanju je u društvu izvršnog direktora Davida Gilla kratko izjavio: Cijela je priča trajalo predugo te na koncu postala vjerojatno najgore čuvana tajna, ali važno je samo da se napokon sve privelo kraju i to na zadovoljstvo sviju".