"Liga 16 nas je uništila"

Prije desetak godina malo tko je čuo za Topolovac, a kamoli lokalni NK TŠK. Mjesto nadomak Siska, svega desetak kilometara udaljeno, ostat će upisano u povijest Prve HNL kao mjesto koje je dalo prvoligaša iako ima tek oko tisuću stanovnika.

Topolovčani su prvoligašku avanturu imali u sezoni 01/02 kada su bili članovi famozne Lige 16 gdje su zauzeli uvjerljivo posljednje mjesto sa svega 14 osvojenih bodova. Ispred njih bila je 15-oplasirana Marsonia iz Slavonskog Broda s čak 16 bodova više. Vječiti gosti dobro su krenuli u sezonu, jedno vrijeme držali i 12. mjesto, ali nakon dobrog starta uslijedili su brojni organizacijsko-igrački problemi i TŠK je posve potonuo i ispao iz lige.

Pad je nastavljen i iduće sezone kada je prvi dio sezone odrađen na domaćem stadionu u Topolovcu da bi tijekom zimske stanke zbog velikih financijskih problema klub fuzionirao s tada trećeligašem iz Ivanić Grada Naftašom čime je nastao TŠK Naftaš Ivanić. No i taj klub se nije dugo održao, fuzioniran je sa zagrebaškim Haškom te sad postoji kao Naftaš Hašk.

Što se u međuvremenu dogodilo s TŠK-om? Osnovan je novi klub s istim nazivom uz dodatak godine osnutka koji se trenutno natječe u najnižem rangu natjecanja na stadionu u Parku grofova u Topolovcu.

Uspon TŠK-a krenuo je krajem devedesetih godina kada je klub iz malog mjesta pokraj Siska, nekada naziva Mladost Topolovac, dolaskom nekolicine kvalitetnih igrača (Lovreković, Blažević, Klarić…) ušao u Treću HNL i vrlo brzo i u Drugu ligu. U Drugoj ligi bili su hit, na startu ostvarili četiri velike pobjede uz čak devet golova Tina Lovrekovića, svog najboljeg igrača. Lovreković nakon ovakvog početka seli u Hrvatski dragovoljac, međutim, TŠK i bez njega ostaje u vrhu Druge HNL. Na kraju sezone završili su kao petoplasirana momčad, ali ipak izborili ulazak u Prvu HNL nakon odustajanja Sesvećana.

''Vraćao sam se iz Zagreba s jednog sastanka i nazvao me povjerenik za natjecanje Prve HNL, gospodin Martinac, i pitao da li želimo igrati u Prvoj HNL. Naravno, odmah sam sazvao sastanak Uprave kluba i brzo smo odlučili kako bi nam to bila velika čast i prihvatili poziv kao petoplasirani drugoligaš'', pričao nam je tadašnji predsjednik kluba Zdravko Križe.

Međutim u Topolovcu još nisu bili svjesni u što ulaze. Dobro su znali kako ih čekaju veliki troškovi, kako neće moći igrati na svom stadionu, ali nisu mogli niti pretpostaviti da će im podmetati nogu na svakom koraku. Grad Sisak i Županija nisu stali iza njih, sisački velikan Segesta također nije na njihov ulazak u Prvu HNL gledao sa simpatijama i TŠK je ulaskom u Prvu HNL uništen.

Bez obzira na pravilo da klub koji se natječe u višem rangu natjecanja dobiva više sredstava u raspodjeli županijskog i gradskog proračuna, ovdje nije bilo tako. Segesta je dobivala ogroman dio kolača (zaslugom člana Uprave i tadašnjeg župana Đure Brodarca) dok je TŠK bio u rangu lokalnog ligaša Metalca. Bez potpore Grada i Županije, TŠK je ušao u Prvu HNL preživljavajući na dobroj volji nekolicine privatnih sponzora i entuzijazmu klupskih čelnika predvođenih Križeom, vlasnikom tvrtke Hidroput.

''Iako je ulaskom u Prvu ligu krenuo naš pad, mi smo ponosni. Ponosni smo što smo bili prvoligaši, do statusa prvoligaša došli mahom domaćim kadrom i tako ostvarili povijesni uspjeh. Pogledajte danas klubove, malo koji klub ima isključivo domaći kadar, onda vam je jasno koliko je takvo što teško napraviti. Znali smo da nas čeka veliki i težak posao, ali nismo razmišljali o tome da ne nastupimo'', kaže Križe.

No, brzo su krenuli problemi.

''Znali smo da nećemo moći igrati na svom stadionu i dogovorili odigravanje utakmica na Gradskom stadionu u Sisku na kojem igra i Segesta. Sponzore je bilo jako teško naći, u većim tvrtkama nisu imali sluha za mali klub i orjentirali smo se na nekoliko privatnih sponzora. Uspjeli smo izgurati prvi dio sezone, ostvarili i nekoliko dobrih rezultata, ali nismo uspjeli to ispratiti. Za odigravanje sezone u Prvoj HNL dovoljno je za ostati stabilan prvoligaš deset milijuna kuna, mi smo imali daleko manja sredstva''.

Osim tog financijskog dijela, najveći problem bio je stadion.

''Ustupanjem Gradskog stadiona za odigravanje domaćih utakmica nismo profitirali. Tamo smo bili stalni gosti, nismo preko tjedna imali niti jedan trening na stadionu, a stadion smo dobivali na korištenje samo na dan utakmice od 12 sati do navečer kada bi se razilazili. U takvoj situaciji, bez treniranja na stadionu, nije lako. Treniraš u Topolovcu, igraš u Sisku, vječiti si gost. Segesta je ipak prvo ime na tom području i oni su imali sva prava na stadion. Uz malo više sluha gradskih vlasti i ljudi iz Segeste, Sisak je mogao imati stabilnog prvoligaša. Posljednju utakmicu u sezoni Prve HNL nismo mogli igrati kao domaćini niti u Sisku jer je Segesta imala utakmicu i morali smo u Siget''.

U Drugoj ligi nastavljen je pad.

''Da, ispadanjem u Drugu ligu vratili smo se u Topolovac, međutim nastavila su se klupska previranja. Veliki broj igrača napustilo je klub i odlučili smo se na fuziju s Naftašom iz Ivanića. Već na kraju prve polusezone Prve HNL zbog problema s ispunjavanjem financijskih obaveza dobar dio igrača napustio je klub i ostanak u Prvoj HNL s kadrom koji je bio na raspolaganju, bila je nemoguća misija''.

S ovim iskustvom, da li biste se odlučili ponovno ući u avanturu zvanu Prva HNL?

''Mogu govoriti s osobnog stajališta, a uvjeren sam da bih s iskustvom koje posjedujem mogao voditi prvoligaša. Tri stvari su jako bitne za stvoriti stabilnog prvoligaša, a to su djeca, financije i kadar. Ljudi danas krivo gledaju na vođenje klubova, a vjerujem da se kvalitetnim slaganjem ove tri komponente, može voditi klub. Međutim potrebna je i podrška ostalih subjekata, sigurno''.

Kakav je vaš stav o Ligi 16?

''Mislim da je Liga 16 utopija. U ovom slučaju osobe koje su za to gledaju samo vlastite interese, a ne interese našeg nogometa. Od 12 prvoligaša, dobar dio ih jedva ili nikako ne ispunjava sve obaveze, a što će tek biti s njih 16? Hrvatska još nije spremna za 16 prvoligaša, puno toga treba posložiti od same države do nogometa da bi se u takvo što upuštali. Apsolutno je prerano za Ligu 16, ja sam definitivno za ostanak Lige 12'', tvrdi čovjek koji je iskusio što znači za mali klub igranje u Prvoj HNL.

Nisu samo mali klubovi za Ligu 16, Dinamo i Hajduk prilično suzdržano gledaju na tu ligu?

''Kao što kažem, to su sve interesi pojedinaca. Klubove vode određeni ljudi, a njima je to očito interes. Pojedinci su nedodirljivi i sve gledaju svisoka, a tu nema napretka''.

Za kraj Križe dodaje.

''Kod nas se dosta stvari krivo gleda, počevši od samih škola nogometa pa nadalje. Danas talentirani klinac ako nema zaleđe, ne može napredovati. Ako imaš utjecajnu osobu iza sebe, ona će te uvijek pogurati, reći 'daj malom neka igra' pa čak i nauštrb onog koji je dosta bolji. Djeca ne prolaze selekciju na terenu, selekcija se radi u uredima i to nas nikud ne vodi''.

U prvom dijelu sezone Prve HNL za TŠK su nastupali između ostalih Pinjagić, Bešić, Buinac, Cvetnić, Kunert, Medarić, Čingel, Bizjak, Dobranić, Garba, Klarić, Kovačević, Kukić, Radošević, Bobinec, Čehok, Franjić, Kvesić, Lovreković… U polusezoni većina igrača napustila je klub, a na njihovo mjesto došli su tada potpuni anonimci Radoš, Mišković, Mesarić, Dajak, Knežević, Skoko, Kosak, Dudić, Ujević, Dilber, Ferenščak, Trampus…, igrači koji su preskočili i po dva razreda natjecanja. Za sve su krive financije obzirom da je one najbolje teško bilo zadržati skromnim plaćanjem, a s tim skromnim davanjima mogli su se dovesti samo ovakvi igrači. No TŠK nije jedini primjer posrnulog prvoligaša, tu su i Mladost 127, zatim i Dubrava, Samobor, Pazinka, sad i Kamen Ingrad koji je dugo izdržavao, ali na kraju pao. Bojimo se da to neće biti usamljeni slučajevi…