Navijači – prokletstvo nogometa

Iskreni obožavatelji svojih klubova!

Sukob Bad Blue Boysa i francuskih redara (Snimio: Dražen Patarčić)

Eto, zbio se još jedan tužan događaj, koji ponovom daje povod političarima, zlim jezicima, te ostalim ”pametnjakovićima” za vješanje nas iskrenih obožavatelja svojih klubova.

Zašto pišem ”iskreni obožavatelji naših klubova”, a ne navijači, ljubitelji sporta ili gledatelji? Zato što vama, mojim istomišljenicima, i meni samome sport ne znači samo 22 preplaćene zvijezde koje trče za loptom, već mnogo više. Mnogi će to nazvati bolešću ili ludilom, dok mi to zovemo ljubavlju i izazovom.

Ne želim poreći da su one rijetke pobjede Dinama na gostovanjima ”začinjavale” događaje, ali u sjećanju su ostale mnoge druge stvari osim rezultata. Tko se ne sjeća one lagane groznice koja nas je tresla kad smo se sakupljali na kolodvoru i spremali se za odlazak na gostovanje? Ili osjećaja pripadnosti i izazova na izlasku vlaka iz zemunskog tunela pred Beogradom, znojnih dlanova i buktanja adrenalina?

BBB na Kantridi pale ratne trofeje (Snimio: Dražen Patarčić)

”Tu smo". Vrata se na vagonu otvaraju, istrčavamo na peron i pogledom tražimo ”doček”. Nakon prvog naleta kamenja skupljamo se u grupu i urličući krećemo u napad. Sjećate li se onog uskog pasaža na izlasku iz beogradskog kolodvora, jeke vlastitih koraka i istrčavanja pred beogradske taksiste? Lijevo autobusni kolodvor, a desno Slavija i stadioni. Tu odmah iza kioska u malom parku bilo je prvo mjesto dvoboja. Eh, to su bili dani.

Pitam se samo koliko psihologa će mi ponuditi pomoć nakon ovog članka.

Na pisanje članka potaknuo me moj prijatelj Davor, a povod svega su bili neredi u Turskoj, pa je možda red da se osvrnem malo i na taj događaj. Računam da je sve one koji bar imalo osjećaju pripadnost nekoj navijačkoj skupini ova vijest uzdrmala vise od ”običnog” navijača. Na žalost, tu noć u Istanbulu su ”radili” noževi, a ne šake i batine. Žalosno je i to što je jedan od poginulih za sobom ostavio troje male djece.

I što sad? Zbog nekolicine pijanih i, po mom mišljenju, ”ne baš čisitih” Engleza, te jednog turskog navijača ”lake ruke” opet nas prozivaju i pljuju po nama. No, nitko ne razmišlja o jednoj stvari - koliko se nogometnih utakmica odigra u jednom danu i kolike mase ljudi te iste utakmice privlače? Kad bi čovjek sve to izračunao mislim da bi se postotak ubojstava sveo na promile. Opet će vas svi osuđivati i pratiti vam svaki vaš korak. Povijest se ponavlja i ponavljat će se dok postoji nogomet i sport općenito. Ovime mi nije ni na kraj pameti braniti ubojice i nasilnike, no neredi su bili i ostat će sastavni dio sporta, a posebice nogometa.