Australija mijenja kartu Azije

Skupina A

Iako će ovo za Australiju biti premijerno sudjelovanje na Azijskom kupu, nema dvojbe kako su Soceroosi jedan od glavnih favorita za naslov. Dovoljno je pogledati popis igrača koje je izbornik Graham Arnold doveo u Aziju da se zaključi kako će Australci s pravom pretendirati na jednu od glavnih uloga. Za imena kao što su Mark Schwarzer, Lucas Neill, Brett Emerton, Mark Bresciano, Harry Kewell, Jason Čulina, Mark Viduka, Tim Cahill utakmice u skupini trebale bi tek biti zagrijavanje za prave stvari koje dolaze kasnije.

Uz Australiju, glavni kandidat za prolaz u četvrtfinale trebao bi biti Irak. Iračani, kojima je ovo šesti nastup na Azijskom prvenstvu (četvrti uzastopni) u Tajland su stigli sa Brazilcem Jorvanom Vierom na klupi, koji je u siječnju zamijenio Akrama Salmana, nakon što je Irak natjecanje na Zaljevskom kupu završio već po skupinama. Iako najviše igrača dolazi iz domaće lige, Iračani su razasuti po klubovima diljem Azije. Po trojica su u Iranu, Jordanu, Kataru, dok je Mahdi Karim jedini čovjek koji igra u Europi, u ciparskom Apollonu iz Limassola.

Oman, kojem je ovo tek drugo (uzastopno) sudjelovanje na Azijskom kupu, svoju će priliku vrebati iz drugog plana. Iako ih je kroz kvalifikacije uspješno proveo Milan Mačala, koji ih je vodio i na Azijskom kupu prije tri godine u Kini, Čeh je prihvatio ponudu Bahreina, tako da će na klupi Omana sjediti još jedan dobar poznavatelj arapskog nogometa, bivši izbornik Saudijske Arabije Gabriel Calderon. Poput većine arapskih reprezentacija igrači Omana razasuti su mahom po bogatijim arapskim zemljama poput Katara, no ono što vrijedi izdvojiti je činjenica da vratar Ali Al Habsi brani, točnije sjedi na klupi Bolton Wanderersa.

Jednom od sudomaćina natjecanja, Tajlandu, ovo će biti šesto sudjelovanje na Azijskom kupu. Svoj najbolji rezultat Tajlanđani su ostvarili još 1972. kada su kao domaćini osvojili treće mjesto. Upravo je domaća publika, pred kojom će Tajland igrati susrete u grupi, adut u kojeg izbornik Chanvit Pholchovin polaže najviše nada. O tome da su se Tajlanđani ozbiljno pripremali za nadolazeće natjecanje dovoljno govori i činjenica da su odradili pripreme u Njemačkoj, a između ostalog u Bangkoku su odigrali i susret protiv Nizozemske, u kojem su poraženi 3:1. Ipak, puno realniju sliku o mogućnostima Tajlanda treba gledati kroz pobjedu nad, sve samo ne lošom, reprezentacijom Katara od 2:0 u posljednjem priprenom susretu prije početka Azijskog kupa.

Foto: FaH

Skupina B

Apsolutni favorit skupine B i jedan od najvećih favorita za osvjanje naslova svakako je Japan. Unatoč činjenici da su Japanci osvajači dva posljednja prvenstva (u Libanonu 2000. te četiri godine kasnije u Kini), izbornik Japanaca Ivica Osim jasno je dao do znanja japanskoj javnosti kako ga obrana naslova previše ne zanima te kako je njegov glavni cilj Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. Usprkos takvoj najavi, ne treba sumnjati kako će Švabo i ovaj put izvući maksimum iz svoje momčadi, pa ne treba čuditi što se na popisu 23 igrača nalaze i dva najbolja japanska igrača, ujedno i jedina dva igrača koja ne dolazi iz J-lige, Shunsuke Nakamura iz Celtica te Naohiro Takahara iz Eintrachta.

Glavni konkurent Japancima po mnogima će biti Katar. Momčad koju s klupe vodi još jedan Bosanac, bivši izbornik BiH Džemaludin Mušović, koji uživa ogromnu popularnost u Kataru, sastav je bez zvučnih imena, kojeg je Mušović prošle godine u Dohi doveo do naslova pobjednika Azijskih igara. Iako u svojim redovima nemaju nijedno zvučnije ime, Katarani počinju ubirati plodove ogromnih (nogometnih) ulaganja koja su posljednjih godina svakodnevica u ovoj zemlji te činjenica da je tamošnja liga krcata velikim igračima na zalasku karijere, pa ne treba čuditi ukoliko se i sve bolja reprezentacija Katara nađe među putnicima u četvrtfinale.

Uz Katar, prolasku u četvrfinale nadaju se i Ujedinjeni Arapski Emirati. Riječ je o zemlji u kojoj puno bolje rezultate bilježe klubovi, dok reprezentacija od 1996., kada je kao domaćin pod vodstvom Tomislava Ivića u finalu na 11-erca poražena od Saudijske Arabije, vapi za velikim rezultatom. Glavna snaga Emiraćana trebao bi biti čovjek s klupe, Bruno Metsu, Francuz koji se proslavio vođenjem Senegala na SP u Japanu i Koreji.

Svoju prigodu iz drugog plana vrebat će Vijetnam, koji će zahvaljujući sudomaćinstvu po prvi puta od ujedinjena sudjelovati na Azijskom kupu. Momčad koju vodi Austrijanac Alfred Riedl sastavljena je isključivo od igrača iz vijetnamske lige, od kojih su čak 12-orica mlađa od 23 godine. Za njih bi ovo natjecanje trebalo prije svega poslužiti kao stjecanje prijeko potrebnog međunarodnog iskustva, dok bi sve ostalo bilo veliko iznenađenje.

Foto: FaH

Skupina C

Glavnu riječu u skupini C trebao bi voditi Iran. Na prošlom Azijskom kupu, Iranci su pod ravnanjem Branka Ivankovića došli do bronce, a nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj klupu Iranaca preuzeo je domaći čovjek, Amir Ghalenoei. Iranac ili stranac, očekivanja su u Iranu uvijek ista - samo je prvo mjesto dovoljno dobro. A za tako šta Team Melli, gledano po imenima, ima mogućnosti. Na popisu iranskog izbornika su svi internacionalci, uključujući Mahdavikiu, Ali Karimija, Hashemiana, Nekounama, Teymouriana. Kao i puno puta do sada, glavni problem Iranaca mogla bi biti taktička (ne)disciplina, da ne kažemo naivnost. Ukoliko Ghalenoei nađe lijeka za to, Iranci bi mogli jako daleko.

Iako sve veći broj kineskih igrača nalazi svoje mjesto u bogatim europskim klubovima, reprezentacija Kine i dalje bilježi skromne rezultate. Najveću prigodu da dođu do naslova najbolje azijske momčadi Kinezi su imali prije tri godine, kada su bili domaćini natjecanja, no Japanci su se pokazali previsokom preprekom, slavivši u finalu sa 3:1. Nakon što pod ravnanjem Nizozemca Ariea Hanna nisu uspijeli izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu, Kinezi su odlučili dati prigodu domaćem čovjeku. Iako je Zhu Guanghu bez problema osigurao nastup na Azijskom kupu, izbornik je pod velikim kritikama domaće javnosti, tako da ne treba čuditi ukoliko ovo bude i njegov oproštaj od kineske klupe.

Zahvaljujujući sudomaćinstvu, Malezijci su nakon 17 godina ponovno sudionici Azijskog kupa. U jedina dva navrata kada su uspijeli izboriti nastup (1976. i 1980.) natjecanje su završili nakon prvog kruga, a mnogi im sličnu sudbinu prognoziraju i ovaj put. Iako, kao i u mnogim azijskim država, i u Maleziji klupski nogomet ide naprijed, stranci koji igraju u malezijskoj ligi većinom su "no name", što se odražava i na kvalitetu reprezentacije, budući da svi reprezentativci dolaze iz domaće lige. I na reprezentativnoj klupi sjedi domaći čovjek, Norizan Bakar, koji će morati izvesti pravo malo čudo ukoliko želi u drugi krug.

Momčad koja će na mala vrata tražiti prolaz u četvrtfinale svakako je Uzbekistan. Od raspada SSSR-a Uzbeci su redovni sudionici Azijskog kupa, a svoj najbolji rezultat ostvarili su na prošlom izdanju, kada su tek nakon 11-eraca u četvrtfinalu poraženi od Bahreina, a u grupi su osvojili prvo mjesto, ostavivši iza sebe Iran i Saudijsku Arabiju. Na popisu izbornika Raufa Inlieyeva nalazi se sedam igrača koji igraju u inozemstvu, mahom u Rusiji i Ukrajini, a među njima je i jedno poznato ime. Riječ je o 28-godišnjem napadaču Dinama iz Kijeva, Maksimu Šackihu, glavnoj zvijezdi Uzbekistana i njihovom najvećem adutu za četvrtfinale.

Skupina D

Momčad sa najvećim ugledom u skupini D svakako je Republika Koreja. Južnokoreanci, koji su trofej najboljeg osvajali na dva prva prvenstva, davne 1956. i 1960., na ovogodišnji Azijski kup stižu bez nekoliko vrlo važnih igrača. Naime, zbog ozljeda nastup su morali otkazati Park Ji-Sung iz Manchester Uniteda te Tottenhamov Lee Young-Pyo. Da bi stvar za Nizozemca na klupi Koreje Pima Verbeeka bila još gora, ozlijedio se još jedan neizostavni član veznog reda, suigrač nešeg Mate Neretljaka u Suwonu, Kim Nam-Il, igrač sa 75 nastupa u korejskom dresu. Usprkos svim nedaćama, Verbeek na raspolaganu i dalje ima odličnu momčad, predvođenu po mnogima najboljim korejskim igračem, napadačem Ulsana Lee Chun-Soom.

Jedino u što možete biti sigurni kada je reprezentacija Saudijske Arabije u pitanju je da će te na klupi ugledati novog čovjeka. Nakon Marcosa Paquete, koji je Saudijce vodio na SP u Njemačkoj te kroz kvalifikacije za Azijski kup, Prince Sultan bin Fahad bin Abdulaziz odlučio je kako Paqueta ipak nije pravi čovjek za njih te na klupu reprezentacije instalirao još jednog Brazilca, Helia dos Anjosa. Na popisu saudijskog izbornika nalaze se isključivo igraći iz domaće lige, a među njima nema legendarnog napadača Samia Al Jabera, koji je rekao konačno zbogom reprezentativnom dresu. Iako je riječ o široj javnosti malo poznatim imenima, za azijske prilike riječ je o vrlo dobroj momčadi, za koju će, a posebice za novopečenog izbornika, sve osim prolaska u drugi krug biti ravno nacionalnoj katastrofi.

Reprezentacija koja već godinama bilježi konstantan napredak, a koji je umalo kulminirao odlaskom na SP u Njemačkoj, je Bahrain. Momčad koju je "izmislio" upravo hrvatski stručnjak Luka Peruzović, ovaj put s klupe vodi Čeh Milan Mačala, iza kojeg je višegodišnje iskustvo u Omanu, UAE-u i Kuvajtu. Iako u pripremnim susretima odigranim neposredno prije početka Azijskog kupa nisu ostavili najbolji dojam, ne treba čuditi ukoliko se uspiju progurati u četvrtfinale.

Indoneziji je ovo četvrto pojavljivanje na Azijskom kupu. Pojavljivanje, stoga što su u dosadašnja tri nastupa upisali tek jednu pobjedu, prije tri godine na otvaranju protiv Katara. Ovaj put očekivanja u zemlji od preko 230 milijuna stanovnika mnogo su veća. Iako izbornik Ivan Kolev na raspolaganju ima samo igraće iz domaće lige, Bugar se nada kako će njegova reprezentacija na krilima 100 000 gledatelja na Bung Karno stadionu uspijeti izboriti povijesni plasman u četvrtfinale.