Čačića "pokopali" Dinamovci

Čačić je imao kredibilitet, kroz drugu ligu nakon sezone izostanka vratio je Inter u elitni rang. Međutim igra i tada nije bila tečna, iako su imena poput Petra Krpana i Veldina Karića donosila određenu reputaciju. Krenulo se u potpunu rekonstrukciju momčadi, a kao glavni partner u tom projektu pojavio se Dinamo. Sada već bivši trener Žutih nazvat će ovoljetnu selekciju "poludirigiranom". Ponajbolji pojedinac Intera u prošloj sezoni, vratar Goran Brašnić završio je kod Srećka Bogdana u Segesti, a na gol crtu stali su Dinamovi Marko Šarlija i Tomislav Vranjić.

Ukupno osam nogometaša Dinamo je ovog ljeta direktno preusmjerio u Inter. Zaprešić je postao omiljeno Dinamovo parkiralište, problem je što parkirani "automobili" nisu baš previše vrijedni. Ima tu i mnogo bivših Dinamovaca, koji za razliku od ovih posuđenih, nisu uspjeli doći niti do prvog profesionalnog ugovora. Nakon omladinske škole u Maksimiru su proglašeni neperspektivnim, nepotrebnim. To spominjemo pokušavajući objasniti nedostatak identiteta Žutih.

U utakmici odluke za svoga trenera igrači Intera nisu napravili jedan grubi prekršaj, klizećih starteva bilo je manje nego pogodaka. Ako već možemo prihvatiti tezu o deficitarnoj kvaliteti, onda se Čačiću može prigovoriti da fizički i mentalno nije dobro pripremio svoju momčad. Kvalitetan pristup i borbenost pokazali su tek u prvom kolu, ostala četiri nastupa obilježena su letargijom i manjkom zalaganja. 54-godišnji stručnjak mnogo je lutao u biranju kadra.

U pet nastupa isprobao je čak 26 nogometaša, u vatru gurao vidljivo nespremnog Bernarda Gulića, a Marijan Nikolić došavši iz Belišća odmah je postao prvi centarfor za susret protiv Dinama. Iako je Čačić uspio ostvariti dobar odnos s igračima, u Interovoj svlačionici vlada nered. Osim požrtvovnog veterana Damira Krznara nitko ne zna svoj status u momčadi, pa je pred Milivojem Bračunom nezavidna zadaća da selekciju radi u hodu. Da pokuša probuditi usnule Saška Pandeva i Marija Grgurovića, standardizirati momčad.

Nedostatak iskustva i veznog igrača s "mozgom" objektivni je hendikep, međutim ne možemo se oteti dojmu da Inter na papiru ipak ima veću specifičnu težinu nego primjerice posljednji protivnik Šibenik. No, igrači sa Šubičevca u petak su djelovali mnogo zrelije, posloženije. Bilo je tu mnogo pogrešnih dodavanja, loše izvedenih kontri, međutim fizionomija igre bila je vidljiva. Isto se ne može reći za Inter, umjesto igre Čačić je znao ponuditi samo izgovore i zato je morao otići.