Vukojeviću ispunjena najveća želja

Kad je Vukojević u prosincu 2005. godine stigao u Dinamo, malo tko je vjerovao da će nepunih godinu dana kasnije taj igrač postati neizostavan član prve Dinamove postave. U ljeto 2005. godine napustio je koprivnički Slaven Belupo i za odštetu od 200.000 eura otišao u belgijski Lierse. Taj potez pokazao se kao prilično lošim i ubrzo je krenuo u potragu za novim klubom, kojeg je i pronašao u Zagrebu.

Došao je u Dinamo kao igrač koji bi trebao popunjavati rupe u momčadi kad je netko ozlijeđen ili suspendiran, a sad je stigao do statusa hrvatskog reprezentativca i navodnog interesa londonskog Arsenala za njegove usluge. Kažu u Dinamu da Arsene Wenger zna apsolutno sve o njemu, pa čak i neke statističke podatke koje nisu pratili ni oni sami.

Dinamovim navijačima Ognjen nije nikad prirastao srcu. Zamjeraju mu mnogo toga, ali unatoč tome ostvario je golem napredak od prosinca 2005. godine, a u posljednje vrijeme krenuli su ga napokon i golovi u dresu Dinama. Nakon što se Jerko Leko ozlijedio za ovotjedni susret s Bosnom i Hercegovinom, Slaven Bilić odlučio je u hrvatsku reprezentaciju pozvati upravo Vukojevića. Bilo je to, prema vlastitom priznanju, ostvarenje njegove najveće želje.

"Presretan sam i veoma ponosan što ću biti među igračima kakvi su u Bilićevoj vrsti. Zoran Mamić me nazvao i rekao da sam pozvan u reprezentaciju. Moram se zahvaliti klubu, koji ipak nosi najveće zasluge za ovo. Iznimno cijenim Slavena kao trenera i njegov rad.", kazao je Vukojević.

Dokazao je Vukojević da se marljivim radom na treninzima može nadoknaditi talent, čiji je nedostatak očigledan kad mora sudjelovati u napadu. To je neizostavan zadatak modernih defanzivnih veznih igrača i to je nedvojbeno sljedeći segment igre na kojem bi Ognjen morao poraditi. Neće uvijek moći tražiti Luku Modrića ili nekog drugog iz veznog reda, već će morati češće i sam pokušati pronaći put do svojih napadača. Tko zna, možda mu se nakon poziva u reprezentaciju ostvari i ona druga velika želja – transfer u Arsenal. No, nema sumnje, put do Emiratesa bit će još teži, ali ne i nemoguć.