Sunčana jesen okupala Osijek

Još prije dva tjedan proklinjali smo Lončarevićev sastav koji je pao na domaćem ispitu zvanom "Šibenik" gdje je momčad Osijeka odigrala solidnu utakmicu s osvojenim mršavim bodom. O onom gostujućem "Cibalia" sedam dana prije toga nećemo niti trošiti "tintu" jer tad se nije nazirao izlaz iz mračnog tunela.

Danas je on kilometrima iza nas jer prošlotjednih 4:0 protiv Međimurja i ovotjednih 0:2 na uvijek vrućem gostovanju u Kranjčevićevoj kod Ćirinog Zagreba vratio je život u redove nogometaša s Drave.

Bogatstvo nije samo u tih šest bodova i peto mjesto na prvenstvenoj ljestvici, već saznanje da ova momčad zna igrati nogomet. Naglasak na riječi 'zna' jer u obje spomenute utakmice protivnik nije imao miligram šanse protiv rastrčanih i borbenih Osječana, a da stvar bude zanimljivija – sastav nije bio niti približan onom 'idealne jedanaestorice'.

Prava istina zapravo leži u pitanju postoji li uopće najboljih 11? Zar je zaista trebalo toliko izostanaka da i mladi u svojoj pruženoj minuti dokazivanja pokažu kako vrijede? Očito je jer od povratka iz Zagreba nitko ne može sa sigurnošću reći kako ima zagarantirano prvo mjesto u početnom Lončarevićevom sastavu.

Najveći dobitak svakako je Vedran Nikšić čije je dosadašnje mjesto bilo na klupi uz trenera skupljajući mrvice povjerenja u posljednjim minutama susreta. Silom prilika Nikša je gurnut u prvi plan u kojemu bi prema svemu prikazanom trebao i ostati još dugo vremena jer takvog hladnokrvnog golgetera u Osijeku još nije viđeno od doba Šukera.

Naravno, on je tek na početku svog nogometnog puta i najmanje što mu treba u ovom trenutku je uzdizanje u nebesa jer za pravu afirmaciju u okrutnom svijetu profesionalaca mora još dosta toga naučiti. Ipak, priznali mi to ili ne – za početnika 'mali' nije loš, a samo na njemu je hoćemo li i kroz koji mjesec ili godinu dana imati isto takvo mišljenje.

Na kraju ne smijemo zaboraviti kako on nije jedini koji je bio u potrazi za svojom minutom slave jer hrpa takvih klinaca čekaju svoju priliku pokazati zašto su u nižim kategorijama bez problema izlazili na kraj s vršnjacima Dinama i Hajduka, a uglavnom tu priliku dobiju u nekom od osječkih niželigaša jer nisu imali sreće dočekati trenutak u kojemu je bolnica bila na kraju grada.