Dostojanstveno u spomen tragedije

6. veljače 1958. godine avion s igračima Manchester Uniteda koji su ranije te večeri u Beogradu u Kupu prvaka gostovali kod Crvene zvezde, pokušavajući po treći put uzletjeti na bljuzgavicom zametenoj pisti u Münchenu (u Njemačku se unajmljeni čarter spustio po gorivo, a niz nesretnih okolnosti je započeo još ranije kada je let odgođen nekih sat vremena jer jedna od Busbyjevih beba, Johnny Berry nije mogao pronaći putovnicu), srušio se odnijevši ukupno 23 života.

Sreću da prežive tragediju, kao primjerice Sir Bobby Charlton, nije imalo osam igrača Manchesterove prve momčadi dok su preostale žrtve bili različiti dužnosnici kluba i novinari. Među ovim posljednjima našao se i nekadašnji igrač, vratar Manchester Cityja Frank Swift. Eriksson stoga naglašava: "Obilježavanje minhenske tragedije apsolutno mora proći bez ikakvih ispada navijača tim više jer je jedan od stradalih član Cityjeve obitelji. Ali i bez obzira na to, u znak poštovanja prema obiteljima svih poginulih, urgiramo na dolično ponašanje i zdrav razum".

U tu će se svrhu u sljedećim danima uputiti nekih 3000 pisama na adrese Cityjevih navijača koji se spremaju na drugi kraj Manchestera, a sve ne bi li se stalo na kraj bojaznima da će manji dio ekscesima sklonih nazovi-navijača izazvati incident tijekom predviđene minute šutnje.

Utakmica je inače na rasporedu četiri dana nakon same godišnjice, a United će je obilježiti istrčavanjem u posebno za ovu prigodu dizajniran dres: nalikovat će garnituri iz 50-tih godina prošlog stoljeća, neće imati sponzorski logo niti brojeve ili imena igrača. City će, pak, također skinuti sponzorski natpis, a poštovanje žrtvama odat će crnim florom.