Skupina D: Traže se preživjeli iz skupine smrti

ANGOLA

Nogometaši Angole po četvrti put nastupaju na glavnom turniru Kupa nacija, a nikad nisu dospjeli dalje od prvog kola. Točnije, u devet odigranih susreta u tri prijašnja nastupa, ubilježili su jednu jedinu pobjedu. Jedan od većih uspjeha ove reprezentacije je plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. godine. Angola je u svojoj skupini završila na trećem mjestu, iza Portugala i Meksika.

Trener angolske selekcije je Luis Oliveira Goncalves, koji je reprezntaciju preuzeo 2003. godine, a na mjesto trenera glavne momčadi došao je nakon ostvarenih uspjeha s U - 20 reprezentativcima. Najuspješniji je nogometni trener u povijesti Angole, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. Angola je pod njegovim vodstvom završila na prvom mjestu u svojoj skupini, čak i ispred jake Nigerije.

U momčadi Angole prevladavaju igrači koji igraju u portugalskim ligama, ali ima i onih koji su se uspjeli probiti do Engleske i Francuske. Jedan od ključnih igrača ove momčadi, Manucho, nedavno je potpisao za Manchester United, a dvije je godine za redom bio vodeći strijelac u domaćem prvenstvu Angole. Izbornik se dosta pouzdaje u napadača Flavija, koji je prvi strijelac egipatske lige i strijelac jedinog angolskog pogotka na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.

Vratari: Lama (Petro Atletico), Mario (InterClube), Nuno (Aviacao)

Obrana: Marco Airosa (Fatima), Delgado (Metz), Jamba (Aviacao), Kali (FC Sion), Loco (Primeiro Agosto), Machado (Anadia), Rui Marques (Leeds United), Yamba Asha (Petro Atletico)

Vezni red: Andre (Kuwait SC), Dede (Pacos Ferreira), Edson (Pacos Ferreira), Figueiredo(Osters), Gilberto (Al Ahli), Maurito (Kuwait SC), Mendonca (Estrela Amadora), Ze Kalanga (Boavista)

Napadači: Flavio (Al Ahli), Love (Primeiro Agosto), Manucho (Petro Atletico), Mateus (Boavista)

JUŽNA AFRIKA

Reprezentacija Južne Afrike na svjetsku scenu vratila se 1992. godine, nakon što je godinama imala zabranu nastupa od strane Fife. U prošlosti je ustav te zemlje zabranjivao da se sporstka ekipa sastoji od sportaša miješanih rasa, pa je u Južnoafričkoj republici postojalo više nogometnih saveza. Svi ti savezi razlikovali su se samo po boji kože njihovih igrača. Antidiskriminacijska pravila Fife isključila su ovu reprezentaciju iz svojih aktivnosti, i tako je bilo sve do raspada apartheida 1991. godine.

Južnoafrička Republika sudjelovala je na svim Kupovima nacija od 1996. godine, kada je ujedno bila i pobjednik tog prestižnog natjecanja. Dvije godine kasnije osvojili su drugo mjesto, 2000. godine bili su treći, a u posljednjem izdanju Kupa nacija nisu se baš proslavili te su kući otišli bez osvojenog boda.

Izbornik reprezentacije Južne Afrike je brazilski trener Carlos Alberto Parreira, koji je ovu selekciju preuzeo u siječnju 2007. godine. Mjesto izbornika svojedobno se nudilo i Svenu Goranu Erikssonu, ali na kraju do toga ipak nije došlo. Od igrača, najznačaniji su Sibusiso Zuma, koji je sa svoje 32 godine ujedno i najstariji igrač u reprezentaciji, a trenutno je "na radu" u njemačkoj Arminiji. Najveća zvijezda Južnoafričke Republike je Teko Modise, koji je u 12 nastupa za reprezentaciju postigao pet pogodaka.

Vratari: Rowen Fernandez (Arminia Bielefeld, Njemačka), Moeneeb Josephs (Wits University), Itumeleng Khune (Kaizer Chiefs)

Obrana: Brett Evans (Ajax Cape Town), Bevan Fransman (Moroka Swallows), Tsepo Masilela (Maccabi Haifa), Vuyo Mere (Mamelodi Sundowns), Benson Mhlongo (Mamelodi Sundowns), Aaron Mokoena (Blackburn Rovers), Bryce Moon (Ajax Cape Town), Nasief Morris (Panathinaikos)

Vezni red: : Lance Davids (Djurgardens), Kagisho Dikgacoi (Lamontville Golden Arrows), Teko Modise (Orlando Pirates), Surprise Moriri (Mamelodi Sundowns), Steven Pienaar (Everton), Siphiwe Tshabalala (Kaizer Chiefs), Elrio van Heerden (Club Brugge)

Napadači: Lerato Chabangu (Mameodi Sundowns), Thembinkosi Fanteni (Ajax Cape Town), Katlego Mphela (SuperSport United), Excellent Walaza (Orlando Pirates), Sibusiso Zuma (Arminia Bielefeld)

SENEGAL

Senegal je sigurno jedna od najjačih momčadi ovog natjecanja. Reprezentacija poznata po nadimku Lavovi Terange bila je pravo iznenađenje Svjetskog prvenstva 2002. godine na kojem je dospjela do četvrtfinala, a te je godine ujedno nastupila i u finalu Kupa nacija gdje je poražena od Kameruna nakon izvođenja jedanaesteraca. To je ujedno i najveći uspjeh ove selekcije na tom natjecanju. Senegal je prošle godine ostvario niz od devet uzastopnih pobjeda u međunarodnim susretima, a posljednju su utakmicu izgubili od Maroka.

Trener Lavova je Poljak Henryk Kasperczak, koji je reprezentaciju preuzeo još u rujnu 2006. godine. Kasperczak ima i previše iskustva u vođenju reprezentacija iz Afrike, osim Senegala, bio je trener još i Obale Bjelokosti, Tunisa, Maroka i Malija. Trenerski je zanat dobro ispekao i u Francuskoj, gdje je vodio nekoliko klubova.

Dvije najveće senegalske zvijezde su Mamadou Niang koji trenutno igra u Marseilleu te El Hadji Diouf, igrač engleskog Boltona. Niang je ove sezone u odličnoj formi što se tiče postizanja pogodaka, a El Hadji Diouf je jedan od igrača koji su sudjelovali u finalu Kupa nacija 2002. godine. Impresivan vezni red, kojim dominiraju Bouba Diop i Moustapha Bayal Sall jedna je od velikih prednosti ove reprezentacije.

Vratari: Tony Sylva (Lille), Bouna Coundoul (Colorado Rapids), Cheikh Tidiane Ndiaye (Creteil)

Obrana: Habib Beye (Newcastle United), Ibrahima Faye (Troyes), Guirane Ndaw (Sochaux), Abdoulaye Diagne Faye (Newcastle United), Ibrahima Sonko (Reading), Mohamed Adama Sarr (Standard Liege), Souleymane Diawara (Bordeaux), Lamine Diatta

Vezni red: : Bayal Sall (St-Etienne), Pape Bouba Diop (Portsmouth), Ousmane Ndoye (Academica Coimbra), Malick Ba (Basel), Pape Waio Ndiaye (Genoa), Babacar Gueye (Metz), Diomansy Kamara(Fulham), Frederic Mendy (Bastia)

Napadači: El Hadji Diouf (Bolton Wanderers), Mamadou Niang (Olympique Marseille), Henri Camara (West Ham United), Modou Sougou (Uniao Leiria)

TUNIS

Tunižani su od 1994. godine sedam puta za redom nastupili na Kupu nacija, a jednom im je pošlo za rukom osvojiti naslov pobjednika. To se dogodilo 2004. godine kada je Tunis bio domaćin ovog natjecanja. Prije toga, reprezentacija zvana Orlovi Kartage nije odigrala susrete za pamćenje te je većinom doživljavala eliminaciju već u prvim kolima. Što se tiče nastupa na svjetskim prvenstvima, Tunižani se tu nisu previše proslavili. Tri su puta nastupili, i u sva tri puta nisu dospjeli dalje od grupne faze natjecanja.

Reprezentaciju vodi Francuz Roger Lemerre, koji je ostvario velike rezultate sa selekcijama koje je trenirao. 2000. godine Francuska je pod njegovim vodstvom došla do naslova europskog prvaka, a četiri godine kasnije i Tunis se okrunio titulom osvajača Kupa nacija. Čak osam nogometaša ove reprezentacije igra za klub Etoile Sahel, prvaka Afrike, a jedna od najvećih uzdanica je Yasine Chikhaoui, igrač švicarskog Zuricha, koji je zbog svoje odlične forme već duže vremena na meti klubova iz liga petice.

Vratari: Hamdi Kasraoui (Esperance), Aymen Mathlouthi (Etoile Sahel), Adel Nefzi (Club Africain)

Obrana: Wissem Abdi (Zamalek), Wissem Bekri (Esperance), Sabeur Ben Frej (Etoile Sahel), Radhouane Felhi (Etoile Sahel), Seif Ghezal (Etoile Sahel), Karim Hagui (Bayer Leverkusen), Radhi Jaidi (Birmingham City), Mehdi Meriah (Etoile Sahel),Chaker Zouaghi (Lokomotiv Moskva)

Vezni red: Chaouki Ben Saada (Bastia), Yassine Mikari (Grasshoppers Zurich), Joahar Mnari (Nuremburg), Mehdi Nafti (Birmingham City), Mejdi Traoui (Etoile Sahel), Kamel Zaiem (Esperance)

Napadači Mehdi Ben Dhifallah (Etoile Sahel), Amine Chermiti (Etoile Sahel), Yacine Chikhaoui (Zurich), Francileudo dos Santos (Toulouse), Issam Jomaa (Caen)