Nogomet

Hrvati demantirali Van Bastena

Tomislav Pacak • srijeda, 06.02.2008.

Pojedinačna analiza učinka hrvatskih reprezentativaca može se svesti pod zajednički nazivnik - loše. Upravo tako odigrala je velika većina "kockastih", baš kao u inat nizozemskom izborniku koji je dan prije izjavio kako "ne vidi slabu točku Hrvatske". Protiv Oranja je slaba točka bila - cijela reprezentacija...

Najbolja stvar vezana za dvoboj s Nizozemskom je činjenica da se igralo za prestiž, a ne za bodove. Bilićeva selekcija svoje je dvoboje za bodove odrađivala sjajno, puno bolje nego je to bio slučaj protiv, mora se priznati danas kvalitetnije, reprezentacije Nizozemske, pa ovim porazom nije potrošeno previše kredita kojeg su Bilić i momci do sada stekli. Analizirati, locirati i riješiti probleme - to su zadaci koje stručni stožer ima pred sobom.

Stipe Pletikosa: Nije kriv za pogotke, uostalom, svi su pali praktički s peterca, a s te distance vratari su nemoćni osim ako im se posreći. Pletikosi se nije posrećilo, pa je tako kući otišao s tri komada u mreži, ali njegov status time nije poljuljan.

Vedran Ćorluka: Kad smo očekivali Ćorlukinu eksploziju, na temelju odličnih predstava u Premiershipu, stigao je najlošiji nastup u reprezentaciji. Praktički bez pravog izleta na protivničku polovicu, a posebno uvjerljiv nije bio ni u obrani (izigran, između ostalih, kod drugog gola gostiju). Ovom partijom sigurno nije opravdao izbornikove komplimente da je najbolji bočni igrač svijeta, no jasno da ni Bilić tu procjenu ne bi davao na temelju ove utakmice. Charlie može i sigurno će igrati bolje.

Dario Šimić (do 46. minute): Neigranje u Milanu itekako je ostavilo traga na igrača s najviše nastupa u reprezentaciji. Potpuno zaspao kod otvarajućeg gola Nizozemaca, među krivcima i za drugi gol, ne tako žustar, odlučan, neprelezan u dvoboju kao što smo navikli. Međutim, Šimić nikada nije zakazao na velikom natjecanju, vjerujemo da uz kompletne pripreme neće ni na Euru, makar bi bilo dobro da igra malo više u redovima europskog prvaka.

Robert Kovač (do 69. minute): Slično kao i kod Šimića, kod Roberta Kovača osjeća se izostanak kontinuiteta, nema uobičajenog 'tajminga' i čvrstine, iako treba istaknuti da je bio čvršća karika od Milanovog stopera.

Josip Šimunić: Malo uvjerljivji u obrani od ostalih, ali također s dosta pogrešaka u igri, pogrešnih dodavanja i sličnih propusta. Ipak, imamo dojam da su Nizozemci manje toga napravili "preko" Šimunića nego njegovih suigrača u obrani.

Darijo Srna (do 86. minute): Započeo sjajno i onda se ugasio. Rijetko kada je Hrvatska prava ako Srna nije motor, a danas nije bio njegov dan, lopta ga nije slušala. Jedan dobar "slobodnjak" pri kraju utakmice ne mijenja generalno siv dojam kakav je, uostalom, ostavila cijela vezna linija koja je krenula u utakmicu.

Niko Kovač (do 70. minute): Mora se priznati da je kapetan bio gotovo nevidljiv, ovoga puta nije uspijevao "uloviti" Sneijdera koji je cijelu utakmicu bio nerješiva enigma za Hrvatsku. U organizaciji igre ponudio je malo, a iako trka ni ovoga puta nije izostala, navikli smo na više u defanzivnom dijelu.

Luka Modrić: Nogometaš koji nas je u posljednje dvije godine naviknuo da uvijek odigra barem "vrlo dobro" ovoga je puta podbacio. Krenuo je sjajno, s dva-tri prodora najavio veliku večer i onda pao u veliku sjenu Sneijdera i ostatka nizozemskog veznog reda. Međutim, nije lako briljirati ako je ostatak momčadi indisponiran, to opravdanje zapravo vrijedi za svakog reprezentativca.

Niko Kranjčar (do 46. minute): Velika očekivanja "svoje" splitske publike nije ispunio, puno ispod razine koju proteklih mjeseci pokazuje u Portsmouthu. Od Kranjčara se s pravom očekuje puno više od jedne prave lopte koliko je večeras ponudio, a kako mu Pranjić i Rakitić "vise za vratom" u borbi za prvih 11, Kranjčar zna da će morati dati više u narednim susretima.

Mladen Petrić: Ponajbolji u našim redovima, premda to i nije ogroman kompliment. Rastrčan, okomit, opasan po gol, šteta što udarci (kojih je imao najviše u hrvatskim redovima) nisu bili precizniji. Šteta je i što veznjaci nisu bili raspoloženiji jer dojam je bio da su napadači spremni za probušiti izvrsnog Van der Sara.

Eduardo da Silva (do 70. minute): Solidno raspoložen, ali baš kao i Petrić ostao bez podrške. Morao se dosta povlačiti prema sredini da bi došao do lopte, bio je s njom efektan, ali jasno je da Eduardo ne može biti opasan na centru, a lopte u šesnaesterac nije dobivao.

Danijel Pranjić (od 46. minute): Ne može se reći da je spektakularno iskoristio svoju priliku, ali je pokazao da može dobro odigrati na mjestu lijevog beka što mu je možda i bolja prilika za ući u prvih 11 nego na mjestu lijevog veznog. Nije bio posebno probojan, ali je ipak stigao namjestiti jednu dobru priliku za Modrića.

Ivica Olić (od 46. minute): Na početku oduševio publiku poznatim sprintevima, no Nizozemci su ga svojom tradicionalno kvalitetnom, tehnički dotjeranom igrom kratkih pasova brzo primirili i zapravo učinili nevidljivim. Bez pravih lopti iz veze Olić je bio kao riba na suhom, ponudio manje od Eduarda i Petrića.

Dario Knežević (od 69. minute): Upropastio svoju priliku neuspješnom reakcijom kod posljednjeg gola Nizozemaca, pa tako nije posebno poboljšao svoj položaj bez obzira na pogreške Šimića.

Jerko Leko (od 70. minute): Bez pravog učinka, također nije zaustavio Sneijdera, a u povezivanju redova nije donio napredak u odnosu na Niku Kovača.

Ivan Rakitić (od 70. minute): Jedan od rijetkih koji je utakmicu završio "u plusu", uspio je u 20 minuti donijeti određenu živost, dao par dobrih lopti i uputio jedan opasan udarac.

Marko Babić (od 86. minute): Uspio u samo četiri minute upropastiti svoju priliku, sukrivac za treći gol "tulipana". I kod njega se moglo osjetiti neigranje u Betisu koje bi ga moglo koštati i mjesta u ekspediciji za Austriju i Švicarsku.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!