Real slavi, Barca na remont, katastrofa Zaragoze

Foto: EPA

Liga prvaka

Foto: EPA

Real je obranio titulu prvaka osvojenu prošle sezone, a konačnih 12 bodova izjednačenje je najveće prednosti koju je prvak ikada imao pred drugoplasiranim. Tako je na najbolji način Bernd Schuster utišao kritičare koji su od samoga početka stolovanja njemačkog trenera na klupi Kraljevskog kluba dovodili u pitanje njegovu stručnost.

Iako Real u nekim dijelovima sezone nije oduševljavao igrom, rezultat je više-manje uvijek bio na strani madridskog kluba koji je ključno razdoblje imao između 14. i 21. kola zaredavši s osam pobjeda od kojih je možda i najvrjednija cijele sezone bila ona na Nou Campu, kada je pogotkom Julia Baptiste s 1:0 pala Barcelona. Tom pobjedom Real je na božićno-novogodišnju stanku otišao sa sedam bodova prednosti ispred najvećeg rivala. Unatoč maloj krizi tijekom veljače i ožujka u kojoj su u šest utakmica doživjeli četiri poraza, Madriđani nisu silazili s prvoga mjesta na koje su izbili u drugom kolu. Posebno poglavlje zaslužio je i El Clasico u Madridu te velika 4:1 pobjeda, kolo nakon osiguranja naslova prvaka.

Teško je izdvojiti najzaslužnijeg pojedinca u momčadi, jer Real je ove sezone bio kolektiv u pravom smislu te riječi. Najbolji strijelac bio je kapetan Raul s 18 pogodaka, ali samo dva manje postigao je Ruud van Nistelrooy iako je propustio veći dio proljetne sezone. Casillas je bio na nivou, a svoj doprinos imali su i Robben, Robinho, Baptista... Međutim, pravo osvježenje bio je pokretač igre Wesley Sneijder. 23-godišnji Nizozemac na ljeto je stigao iz Ajaxa i već u prvoj sezoni nametnuo se kao jedna od ključnih figura Schusterove momčadi.

Drugo mjesto zasluženo je pripalo Žutoj podmornici. Klub kojem su predviđali propast nakon poraza u polufinalu Lige prvaka prije dvije godine, uzdignuo se do najboljeg plasmana u povijesti. Prvi dio sezone Villarreal je odigrao promjenjivo i nakon 19. kola držao je peto mjesto. Ali, zato je finiš bio sa stilom. Počevši u 27. kolu s gostujućom pobjedom u Barceloni, nanizao je deset pobjeda u posljednjih 12 utakmica. U 30. kolu po prvi puta zasjeo je na drugu poziciju, koju je i osigurao uz pomoć Barceloninih kikseva. Najviše su pokazali napadači Turčin Nihat (18 pogodaka) i Talijan Rossi (11), a igre vrijedne poziva na Europsko prvenstvo pokazao je u završnici, novopečeni španjolski reprezentativac, 23-godišnji vezni igrač Santiago Cazorla.

O Barceloni ni poseban tekst ne bi bio dovoljan za prisjetiti se svih važnih trenutaka sezone. No, jedno je jasno. Trećim mjestom i drugom zaredom godinom bez trofeja, završna je era Franka Rijkaarda na Nou Campu. Iako se, nakon dugo priželjkivanog dolaska Henryja, očekivala jedna od najspektakularnijih momčadi svih vremena s napadačkim kvartetom Ronaldinho, Eto`o, Messi, Henry, iz ponosa Katalonije većinom smo vremena slušali o aferama i svađama, a na kraju je platio i njegovo veličanstvo – rezultat. Ronaldinho je gotovo od početka u stalnom sukobu s trenerom, a drugi dio sezone gotovo da i nije igrao. Eto`o i Messi imali su problema s ozljedama, a Kamerunac je izostao i za vrijeme Afričkog kupa nacija, dok se Henry snašao tako da razmišlja o povratku u London. Jedina svijetla točka je Bojan Krkić. 17-godišnji napadač iskoristio je veliku priliku koju mu je dao Rijkaard, a vjerojatno će i kod novog trenera Guardiole, koji će preuzeti podosta promijenjenu momčad, opravdati status najveće Barcelonine nade.

Četvrtim mjestom Atletico Madrid je nakon sezone 1996./97 ponovno dobio priliku zaigrati u Ligi prvaka. Tijekom cijele sezone, momčad Javiera Aguirrea imala je konstantu, a kada je nakon 22. kola zauzela četvrtu poziciju više ju nije ispuštala. Tako se dobrim pokazao potez kada je prošloga ljeta prodan Fernando Torres, a od toga novca kupljeni su Simao, Forlan, Reyes, Luis Garcia, a nogometnom svijetu predstavio se 20- godišnji Argentinac Aguero. Ovakva se politika pokazala uspješnom, a u klubu najavljuju i borbu za sam svrhe već od narednog ljeta.

Kup Uefa

Sevilla se nakon godine provedene u najelitnijem klupskom europskom natjecanju, osvojenim petim mjestom vraća u Kup Uefa koji je osvojila 2005. i 2006. Za Andalužane ključan je bio početni dio sezone. U prvom kolu na utakmici protiv Getafea zbog zatajenja rada srca na terenu je preminuo njihov branič Antonio Puerta. Momčadi je dugo trebalo da se opravi nakon velikog šoka, a onda je početkom listopada klupu napustio i trener Juande Ramos. Za nasljednika je izabran Manolo Jimenez koji nije krenuo u skladu s očekivanjima navijača. Sevilla je nakon 14 .kola držala tek 12. mjesto, ali je boljim drugim dijelom ipak uspjela doći do mjesta koja joj po kvaliteti i pripadaju. Napeto će na Pizjuanu biti narednih mjeseci jer na izlaznim vratima su glavne zvijezde Dani Alves i Luis Fabiano.

Racing je jedno od najugodnijih iznenađenja. Klub koji se dugo borio i za ulazak u Ligu prvaka, domaći porazi protiv Reala i Seville spustili su do utješne nagrade. Ipak, i ovo je razlog za veliko zadovoljstvo u Santanderu jer će to biti po prvi puta u klupskoj povijesti da će zaigrati na europskoj sceni. U izjednačenoj momčadi kao pojačanje se pokazao najbolji strijelac Mohammed Tchite (osam pogodaka), a važu rolu imao je i Poljak Smolarek. Mladog stopera Ezequiela Garaya već je zakapario Real Madrid.

Turbulentnu sezonu imala je Valencia. Tri trenera sjedila su na klupi, prije početka, ambicioznog kluba. Počeo je Sanchez Flores kojeg je nakon prvih neuspjeha u prvenstvu naslijedio Ronald Koeman Nizozemac je u Primeri nastavio slično, ali će u povijesti ostati zapisan kao stručnjak s kojim su Šišmiši osvojili Kup kralja i tako izborili nastup u Europi. Očuvanje, pak, prvoligaškog statusa djelo je Salvadora Gonzalesa Vora koji je momčad preuzeo pet kola prije kraja i ostvario četiri pobjede za konačno deseto mjesto. Svaki trener imao je svoje ideje tako da je nekoliko igrača tijekom sezone bilo zanemarivano pa vraćeno u momčad, a jedini koji učinkom može biti zadovoljan je David Villa (18 pogodaka).

Iako će put do Kupa Uefa morati tražiti kroz Intertoto, i Mallorca je zaslužila svoje mjesto među Europljanima. Prije svega se to odnosi za zadnjih šest utakmica u kojima je ostvareno jednako toliko pobjeda, a posebnim se učinkom iskazao napadač Daniel Güiza. Ovaj 27-godišnjak najbolji je strijelac Primere s 27 postignutih golova (nijedan iz jedanaesterca), što vrlo vjerojatno znači da će teško ostati na najvećem španjolskom otoku jer interes najboljih europskih klubova sve je konkretniji.

Zlatna sredina

Momčadi poredane od osmog do 17. mjesta većinom su imali promjenjivu sezonu, punu uspona i padova. Almeria je kao novak u ligi krenula uplašeno i nakon prvog dijela prvenstva zauzimala 16. poziciju. No, puno uspješniji nastavak pogotovo na vlastitom terenu doveo ju je u jednom trenutku i do mogućnosti plasmana u Europu. No, nedovoljno dobar kraj sezone rezultirao je osmim mjestom. Deportivo je devetu poziciju zaslužio ponajviše zahvaljujući pet uzastopnih pobjeda krenuvši u 30. kolu, a do tada taborivši u opasnoj zoni. Athletic Bilbao jedan je od rijetkih klubova koji je nije imao većih amplituda. Najviše je bio deveti, najniže 17., da bi završio kao jedanaesti.

Espanyol je krenuo dobro i većinu zimskog dijela bio među vodećima, ali samo 12 bodova osvojenih u drugih 18 utakmica na kraju ga je koštalo pada na tablici. Betis je izgledao kritično sve do 29. kola nakon kojeg s tri uzastopne pobjede ulazi u mirne vode završnice prvenstva. Marko Babić u 38 kola skupio je deset nastupa, od čega je pet puta startao, a nije postigao pogodak. Getafe je bio u prilici imati sezonu za povijest, no tragični poraz u Kupu Uefa od Bayerna, a nakon toga i od Valencije u finalu Kupa kralja, rezultirali su i lošim zadnjim dijelom prvenstva. Ipak, ostanak je osiguran kolo prije kraja.

Valladolid, Recreativo i Osasuna svoj su ostanak izborili u napetoj završnici posljednjih 90 minuta. A zapravo su i tijekom većeg dijela sezone stalno bili na rubu, s povremenim izletima u sredinu tablice.

Segunda

Najveće razočaranje svakako je Zaragoza. Klub u koji je prošloga ljeta uloženo 50 milijuna eura, klub koji ima Oliveiru, Milita, Aimara, Ayalu, itd., promijenio je četiri trenera i na koncu ispao iz lige. Nezaustavljivi pad počeo je nakon 22. kola, do kraja su uspjeli pobijediti samo tri puta.

Zajedničkim smjerom će i Levante te Murcia. Levante je pred raspadom kluba, a da će u niži rang bilo je jasno već na polovici sezone. Murcia mu se priključila osvojivši samo bod između 18. i 28. kola.