Taktička analiza hrvatskih protivnika

NJEMAČKA

Njemačka je sve ugodno iznenadila kvalitetom svoje igre na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, a mnogi su skloni tvrditi kako je za taktičku uigranost Nationalmannschafta zaslužniji sadašnji izbornik Joachim Löw nego tadašnji Jurgen Klinsmann.

Ne čudi, stoga, što se u odnosu na SP nije puno toga promijenilo u kvalifikacijama za EP - što radi, nemoj popravljati. To, drugim riječima, znači sljedeće - Njemačka će u Austriji i Švicarskoj igrati uigranim 4-4-2 sustavom kojeg Löw vrlo rijetko mijenja tijekom igre.

Poznavatelji Joachima Löwa reći će da se njegova nogometna filozofija sastoji od tri glavne smjernice - brza dodavanja, visoki tempo u svim aspektima igre i velika agresivnost.

Njemačka se neće, poput recimo Italije, pritajiti i čekati priliku iz kontre; Nijemci od početnog udarca žele preuzeti kontrolu, stavljaju veliki pritisak na obranu i veznu liniju protivnika i tako ga tjeraju na pogreške.

Kada kroz taj pritisak osvoje loptu, glavni je cilj - "doturiti" loptu do napadača. Iako se ne može reći da igraju na duge lopte, cilj je što prije gurnuti loptu naprijed, bez prevelikog "carinjenja" lopte na sredini terena u stilu Arsenala ili Barcelone.

U takvoj igri ključnu ulogu imaju dvojica napadača, a Nijemci su tu dobro "potkovani". Miroslav Klose već je niz godina ključni napadač Njemačke, a kako mu se partner iz napada s proteklog SP-a, Lukas Podolski, ove godine nije naigrao za Bayern, najvjerojatniji suigrač bit će mu Mario Gomez. Klose i Gomez zbog svoje će fizičke snage i sposobnosti zabijanja golova biti velik problem svakom protivniku, pa tako i našoj obrani.

Iznimno važni za igru Njemačke su bokovi - dva 'vanjska' veznjaka, Bastian Schweinsteiger (lijevo) i Clemens Fritz (desno) nisu krila kvalitete Cristiana Ronalda, ali Njemačka od njih očekuje velik broj upotrebljivih centaršuteva i progiravanja isturenih napadača. Dvojici veznjaka sigurno će biti lakše zbog činjenice da iza sebe imaju Philippa Lahma i Marcella Jansena, koji su obojica izvrsni i u obrani, ali i u igri prema naprijed.

Dvojica srednjih veznjaka, Torsten Frings i Michael Ballack igraju više iza, svojevrsna su podrška obrani i glavni zadatak im je razbiti protivnikove napade te započeti s organizacijom njemačkih. To se prvenstveno odnosi na Fringsa čija je uloga defanzivnija, no ni Ballack nema uobičajeno ofenzivnu ulogu što mu otežava priključivanje napadu u čemu je odličan. Nakon dobre završnice sezone u Chelseaju, od Ballacka Nijemci s razlogom očekuju dosta na Euru...

Dvojica braniča najvjerojatnije će biti Mertesacker i Metzelder - obojici je veća snaga igra u zraku i u duelu pa više šanse imaju tehničari i brzanci, kao što su hrvatski Petrić i Olić. Vrata čuva iskusni, ali i pogreškama skloni Jens Lehmann.

Vjerojatna postava: Lehmann - Jansen, Lahm, Mertesacker, Metzelder - Fritz, Frings, Ballack, Schweinsteiger - Klose, Gomez.

AUSTRIJA

Kada se pogledaju rezultati pripremnih utakmica Austrije u protekle dvije godine, jasno se dolazi do zaključka da Josef Hickersberger još nije pronašao dobitnu formulu kojom bi dao dozu samopouzdanja svojim igračima i unio optimizam u redove navijača domaće reprezentacije.

Manjak kvalitete sigurno će natjerati Hickersbergera da protiv Hrvatske i Njemačke odigra u defanzivnoj formaciji, najvjerojatnije 4-3-2-1, no protiv Poljske bi mogao napustiti taj konzervativni stav i odigrati malo ofenzivnijih 4-4-2. Moguće je da se Hickersberger odluči za taj sustav i u ogledima s Hrvatskom i Njemačkom ne bude li rezultat bio povoljan.

Najjači dio austrijske igre u napadu, možda i jedini zaista opasan, jesu prekidi gdje se treba paziti niza opasnih igrača. Hickesberger vjerojatno još ni sam ne zna tko će mu igrati u napadu, pozivanje veterana Ivice Vastića samo je potvrdilo kako ga dosadašnji izbor napadača ničime nije oduševio.

Uz Vastića, jedini pravi tehničar u Austriji je Andreas Ivanschitz čija bi imaginacija trebala Austriji stvoriti pokoju šansu, no Ivanschitz ipak nije igrač kvalitete Luke Modrića ili Nike Kranjčara.

Jedina prava pomoć Ivanschitzu u odjelu kreacije je Christoph Leitgeb. Ulogu Nike Kovača u Austriji ima Rene Aufhauser, dok po boku probijaju i brane Fuchs i Standfest.

Obrana je bolji dio austrijske momčadi. Sebastian Prodl talentiran je desni bek, dok je stoper Garics čvrst u duelu i dobar u zračnim dvobojima. Problem bi mogla biti sporost drugog stopera Stranzla, baš kao i loša samokontrola lijevog beka Pogatetza, inače igrača Middlesbrougha. Niti jedan od vratara se posebno ne ističe, između Manningera i Macha Hickersberger će izabrati "jedinicu".

Vjerojatna postava: Manninger - Prodl, Garics, Stranzl, Pogatetz - Aufhauser, Leitgeb, Ivanschitz, Harnik - Vastić.

POLJSKA

Nizozemskim trenerima, pa tako i Leu Beenhakkeru, "u krvi" je napadačka igra, no Beenhakker je predobar trener da bi takvo što pokušavao s limitiranom Poljskom.

Umjesto nekakvog ofenzivnog sustava, Beenhakker je instalirao sustav 4-5-1 i stvorio momčad koja je izvrstan primjer sinergije - cijela momčad bolja je nego što je suma vrijednosti pojedinaca.

Beenhakker je pri preuzimanju Poljske znao da nema igrača s izvanserijskim talentom, pa je napravio radnu momčad, taktički iznimno discipliniranu koja zna kako postići rezultat. To pokazuju i kvalifikacije gdje je Poljska slavila u vrlo teškoj, možda i najtežoj kvalifikacijskoj grupi.

Poljska stvara malo prilika, ali protivnike treba zabrinjavati što ih često koristi kada je to najvažnije. Napadačka igra prvenstveno se temelji na brzim kontrama i napadačkim vrlinama Ebija Smolareka koji igra doslovno svugdje - lijevo, desno, u sredini, malo povučen, potpuno isturen.

Ključni dio Poljske je vezna linija. Dvojica središnjih veznjaka, Mariusz Lewandowski i Dariusz Dudka prilično su drugačiji igrači - Lewandowski je defanzivac koji se ističe snagom i natjecateljskim duhom, dok je Dudka više tehničar, glavni distributer lopte kod kojeg treba izdvojiti dobru dugu loptu.

Ispred njih igra trojac zadužen za stvaranje prilika - uz spomenutog Smolareka, tu su Blaszczykowski desno i dobar dribler Jacek Krzynowek lijevo.

Ako Smolarek zaigra u napadu, onda njegovu poziciju u sredini može preuzeti Roger Guerreiro, Poljak po putovnici, a Brazilac po rođenju i načinu igre. Ako, pak, Smolarek igra kao istureni veznjak, poziciju glavnog napadača vjerojatno će dobiti Maciej Zurawski.

Možda i najbolj igrač Poljske je vratar Artur Boruc iz Celtica, jedan od najboljih europskih čuvara mreže, koji je tu kako bi pokrio sve pogreške zadnje linije. Stoperi Bak i Jop primjer su "teretnjaka", brzina im nije vrlina, za razliku od igre u zraku. Desni bek Marcin Wasilewski ističe se agresivnošću, dok je lijevo veteran Michal Zewlakow.

Vjerojatna postava: Boruc - Zewlakow, Wasilewski, Bak, Jop - Dudka, Lewandowski - Blaszcykowski, Smolarek, Krzyonowek - Zurawski.