Kako i koliko su igrali

Stipe Pletikosa (Spartak Moskva): Stipe Pletikosa bio je cijelu sezonu nedodirljiv na vratima Moskovljana. Standardna jedinica i po ocjenama navijača uvijek među najboljim pojedincima, iza sebe ima sezonu s kontinuitetom nastupa i dobrih obrana. Branio je u svim susretima, a zbog kartona preskočio je tek utakmicu Kupa Uefe protiv Bayera.

Mario Galinović (Panathinaikos): Kao i Pletikosa, i Galinović je u svom klubu bio prvi izbor. U grčkom prvenstvu branio je 19 puta čemu je dodao i pet nastupa u doigravanju, a u Kupu Uefe upisao je četiri nastupa. Na početku sezone prednost je dobio Poljak Malarz, ali Galinović kada je bio spreman i zdrav Malarz je selio na klupu. Odličnim obranama prošle sezone, Galinović je zaslužio novi ugovor i kultni status kod navijača PAO-a koji ga izuzetno cijene.

Vedran Runje (Lens): Lens je bio očajan ove sezone, ali Vedran Runje je briljirao. Samo zahvaljujući njemu Lens je prolazio s pristojnim porazima, a naš vratar branio je u svih 38 prvenstvenih utakmica. Paradoksalno zvuči, ali prema ocjenama navijača, Runje je kao vratar unatoč ispadanju u Ligue 1 bio ponajbolji igrač Lensa prošle sezone.

Dario Šimić (Milan): Što vrijede sve pohvale Ancelottija i Gallianija kad Dario ne igra. U dresu Milana skupio je prošle sezone tek sedam u svim natjecanjima. U Serie A igrao je četiri puta, a samo jednom igrao je 90 minuta i to kod Juventusa u Torinu i porazu 3:2. U Ligi prvaka upisao je nastup s klupe protiv Celtica, a u Kupu startao je u obje utakmice protiv Catanije. Ne treba spominjati koliko je zabrinjavajuće za reprezentaciju i Darijevu karijeru stalno sjedenje na klupi, no postoje naznake o odlasku.

Josip Šimunić (Hertha): I ove sezone Joe Šimunić bio je među najstandardnijim igračima Herthe. Potkraj sezone dobio je priznanje i ponio kapetansku traku, a zanimljivo da je 30 od 31 utakmice u dresu Herthe odigrao svih 90 minuta. Jedino u Kupu protiv Wuppertalera u 73. minuti dobio je crveni karton (jedini ove sezone) i ranije napustio igru. U Bundesligi je odigrao 29 utakmica u promjenjivoj formi.

Robert Kovač (Borussia Dortmund): Još od odlaska iz Bayerna u Juventus, Robert muku muči s ozljedama. Tako je ove sezone u dresu Borussije odigrao 27 utakmica od čega 22 u prvenstvu. Glavni krivac za slabiju formu su ozljede i općenito loše izdanje suigrača u posljednjoj liniji. Ipak u finalu Kupa protiv Bayerna bio je u odličnom izdanju i pokazao da neki u njega nepravedno sumnjaju.

Vedran Ćorluka (Manchester City): Brzo se Ćorluka pokazao kao odlična kupovina Svena Gorana Erikssona i tako zaslužio mjesto u 11. Igrao je na desnom boku i vezi, a posebno je iznenadio Engleze odličnim prezentacijama na poziciji zadnjeg veznog. Prema izboru navijača najbolji je rookie u momčadi Cityja, a tek potkraj sezone odigrao je nekoliko skromnijih utakmica kao i cijela momčad Cityja. Odigrao je 35 utakmica u prvenstvu i šest u Kupu.

Hrvoje Vejić (Tom Tomsk): Standardni član obrane Toma iz Tomska nije igrao samo kada je bio ozlijeđen potkraj sezone te zbog kartona. Skupio je 21 nastup, postigao jedan pogodak i upisao jedan crveni karton. Iza Vejića je dobra sezona, jedan je od najzaslužnijih za izboreni ostanak u najvišem rangu.

Nikola Pokrivač (Monaco): U Dinamu je bio nezamjenjiv u prvih 11, u prvom dijelu sezone u 17 nastupa postigao četiri gola, a onda je prešao u Monaco. U Monacu se borio za značajnu minutažu i uspio se izboriti. Nakon početnih problema s prilagodbom, što je sezona više išla kraju, Pokrivač je igrao sve bolje i na njega u Monacu ozbiljno računaju i u budućnosti. Za momčad iz kneževine upisao je devet nastupa od čega pet u prvih 11.

Dario Knežević (Livorno): Nezamjenjivi član udarnih 11 Livorna, unatoč ispadanju Livorna iz Serie A, može biti zadovoljan svojim nastupima. Igrao je u 35 susreta u Serie A i bio triput strijelac, a dobre igre nisu promakle niti brojnim velikim klubovima koji ga žele u svom dresu.

Ivan Rakitić (Schalke): Velikog razloga za zadovoljstvo ima Ivan Rakitić. Dolazak iz Basela u Schalke bio je pun pogodak, Rakitić se brzo snašao i počeo nizati odlične igre. U Bundesligi je odigrao 29 utakmica i postigao tri gola, ali i upisao čak deset asistencija dok je u Ligi prvaka nastupio u sedam susreta. U svim susretima Schalkea Rakitić je dobivao minutažu, a u 23 susreta Bundeslige i pet Lige prvaka startao je u prvih 11.

Ognjen Vukojević (Dynamo Kiev): Sjajna sezona u dresu zagrebačkog Dinama donijela je Vukojeviću transfer u kijevski Dynamo. U momčadima Branka Ivankovića i Zvonimira Solde bio je nezamjenjiv, pauzirao tek zbog odmora ili kartona, a istaknuo se i golgeterskim sposobnostima. U HNL-u je u 29 utakmica postigao 11 golova, a u Europi je u deset utakmica bio strijelac četiri puta.

Niko Kovač (Red Bull Salzburg): I s 36 godina na leđima Niko Kovač kako u reprezentaciji, tako je i u klubu među nositeljima igre. Kako je tako potvrđuje i inzistiranje Salzburga pod svaku cijenu za produženjem ugovora do kojeg je na kraju i došlo. U 25 prvenstvenih susreta upisao je tri pogotka i zaradio jedan crveni karton. Kratku pauzu imao je u dva navrata kada je zbog ozljede bio prisiljen propustiti po četiri susreta. Tako nije sudjelovao u Salzburgovoj blamaži na svom travnjaku protiv Rapida.

Darijo Srna (Šahtar): Dokaz odličnih igara Srne u dresu Šahtara je i kapetanska vrpca koju je ponio ove sezone. Iako u dresu kluba nije bio strijelac niti jednom obzirom na povučenu poziciju na kojoj igra, bio je asistent vrlo često i konstanta u prvih 11. Status kod navijača ne treba posebno niti spominjati.

Luka Modrić (Tottenham): Lukino majstorstvo i značaj za zagrebački Dinamo ove sezone ne treba posebno isticati. Među najboljima u reprezentaciji, a svakako najbolji u HNL-u, bio je na meti pola Europe i na kraju ostvario rekordan transfer u Tottenham. U dresu Dinama odigrao je sve najvažnije utakmice ove sezone, u prvenstvu je postigao 13 pogodaka u 25 nastupa i dodao 11 asistencija. U Europi je bio strijelac jednom u Kupu Uefe, u Amsterdamu protiv Ajaxa za vodstvo 1:0 dok je u kvalifikacijama za LP postigao dva pogotka.

Jerko Leko (Monaco): Mučio se s velikim brojem žutih kartona, skupio ih je ukupno deset, ali je unatoč tome nakupio 29 nastupa u francuskom prvenstvu. Bio je strijelac jednom i to krasnog pogotka lobom u porazu od Marseillea. Važan je bio igrač u Monacovoj sezoni, a dolaskom Pokrivača dobio je izravnog konkurenta za prvih 11. Nalazi se vrlo blizu Celticu i promjeni sredine.

Niko Kranjčar (Portsmouth): Interes Arsenala priznanje je i dokaz Nikine odlične sezone okrunjene osvajanjem FA kupa. Kranjčar je najplemenitiji igrač Portsmoutha, tu nema dvojbe i to Harry Redknapp jako dobro zna. Zato je Niko bio nezamjenjiv, igrao je 34 utakmice u Premiershipu te još šest u FA kupu. Četiri puta bio je strijelac u prvenstvu, a broj asistencija bio bi sigurno dvocifren da je imao imalo kvalitetnije napadače uz sebe.

Danijel Pranjić (Heerenveen): Danijel Pranjić nije među najboljim igračima Heerenveena prošle sezone već je i službeno proglašen najboljim od strane navijača. Lijevi bočni hrvatske reprezentacije u klubu je igrao nešto ofenzivnije i u 33 nastupa postigao je devet pogodaka te ubilježio još toliko asistencija.

Nikola Kalinić (Hajduk): Najbolja sezona u dosadašnjem dijelu karijere je iza Nikole Kalinića. Prvi napadač Hajduka upisao je čak 17 pogodaka ove sezone kao i niz asistencija, a broj pogodaka na kontu napadača Splićana bio bi i veći da nije bilo pauza zbog ozljede. Na kraju sezone ponio je i kapetansku vrpcu, ali i ulazio u sukobe s trenerom Jarnijem.

Ivan Klasnić (Werder): Kako je Klasnić sam rekao, svaka minuta na terenu za njega je bonus. Teška transplantacija bubrega i dugo odsustvo ipak nisu ostavili toliko traga na njegovoj igri kako se očekivalo. Dapače, Klasnić igra ponovno odlično što pokazuju igre u dresu Werdera ove sezone. U 12 nastupa upisao je šest pogodaka, ali ipak neće ostati u Werderu već je u potrazi za novim klubom.

Ivica Olić (HSV): Ove sezone Ivica Olić pokazao je čelnicima i navijačima HSV-a kakav je pogodak bio njegov angažman. Beskompromisni borac brzo je pridobio navijače hamburškog kluba, a u 32 nastupa u Bundesligi ove sezone upisao je 14 pogodaka. Mreže je tresao i u Kupu Njemačke i u Kupu Uefe gdje je bio strijelac po dva puta.

Igor Budan (Parma): Muku je mučio s ozljedama, ali unatoč tome u tvrdoj talijanskoj ligi uspio je ubilježiti sedam pogodaka. Igrao je tek 15 puta i da nije bilo tih problema s ozljedama, možda bi Parma danas još uvijek bila član Serie A. U klubu su prezadovoljni Budanom, ali njega Serie B ne zanima i odlazi na drugu destinaciju. Možda Palermo?

Mladen Petrić (Borussia Dortmund): Ljubimac navijača Borussije i prvi strijelac kluba može biti prezadovoljan igrama ove sezone. Mučila su ga leđa, ali nije tražio poštedu te je nastupio na 35 utakmica prvenstva i kupa. Postigao je ukupno 18 golova čime je postao prvi strijelac neuvjerljive Borussije i meta brojnih klubova.