Dobro i loše

Dobro

Švicarska, Turska, Austrija i Poljska - to su momčadi koje bi se sigurno mijenjale s Hrvatskom nakon prvog kola Europskog prvenstva. I stoga - nemamo pravo na nezadovoljstvo, nemamo pravo na loše raspoloženje i nemamo pravo na preveliku kritičnost.

Nakon dugih šest godina upisali smo pobjedu na velikom natjecanju, od Italije 2002. nizali smo bez pobjede Ekvador, Švicarsku, Francusku, Englesku, Brazil, Japan i Australiju. Austrija nije u rangu tih reprezentacija, ali Austrija je domaćin, Austrija se pripremala četiri godine samo za ovo i Austrija je igrala u transu. Može li Austrija bolje? Sumnjamo, što je najgore, dojam je da će Austrijanci nakon ovoga puknuti pa bi Nijemci i Poljaci na njima mogli "natući" gol-razliku koja može presuditi putnika u četvrtfinale.

Pobjeda je, dakle, dobra, zapravo - odlična. Sve ono što smo, zapravo, htjeli uoči utakmice i stoga - ne treba biti nezahvalan. Domaćini ne gube lako na velikim natjecanjima, pogotovo prvu utakmicu, pa to nije lako ni protiv Austrije.

Dobra je i igra iz prvih pola sata; možda ne briljantna, ali dobra svakako. Neutralizirali smo bilo kakav početni pritisak domaćih, rano postigli pogodak, što nekada nije savršena stvar, ali za ovu utakmicu mogla je biti. Vidjela se nervoza kod Austrijanaca i prije početka susreta, a nakon primljenog gola uvukao se panični strah u njihove redove. Velika je šteta što Hrvatska to nije uspjela iskoristiti, premda je poluprilika bilo.

Među dobre stvari treba ubrojiti igru svih onih u koje se ponekad sumnjalo i u stranim medijima isticalo kao slabost. Stipe Pletikosa bio je i Uefin igrač utakmice, istaknuo se jednom sjajnom obranom i nizom sigurnih i dobrih intervencija na austrijske udarce, a obavio je uspješno i sve zračne zadatke koje je imao.

Dobro je igrala i uža obrana, dakle Robert Kovač i Joe Šimunić. Stoperski dvojac spasio je nekoliko neugodnih situacija pred Pletikosom. Šimunić je bio nenadmašan u zraku, Robert Kovač žustar i čvrst na zemlji, a smireno i bez većih grešaka kontrolirali su i loptu kada smo započinjali napad.

Njima valja pridružiti i napadački dvojac koji je odradio puno posla obrambeno, solidno pridržavao loptu kada je trebalo, dosta se otkrivao i nudio. To prije svega vrijedi za Ivicu Olića koji je odradio sjajnu utakmicu, no na kraju je i on ostao bez gasa. Nabrajanje dobrog tu završava što se terena tiče, možemo još samo hvaliti sjajne navijače...

Loše

Nažalost, dalo bi se u ovom dijelu teksta pisati dosta, no izbornik Bilić je, čini se, dobro detektirao jednu od ključnih stvari na kojima se raspala igra Hrvatske - bekove.

Vedran Ćorluka i Danijel Pranjić nisu odigrali sjajnu utakmicu, dosta su se uvlačili u sredinu i tako ostavljali Srnu i Kranjčara na ogromnom prostoru zbog kojeg su se ova dvojica, iznimno važna za igru Hrvatske, previše trošila. Iako nije igrao nezaboravno, izlaskom Kranjčara Hrvatska je dodatno izgubila kvalitetu u posjedu lopte pa je Austrija u potpunosti zagospodarila terenom.

Igrom Ćorluke i Pranjića donekle se može opravdati slab dan vezne linije, no svoj dio odgovornosti sigurno snose i sami Kranjčar, Srna te Luka Modrić. Pisali smo i uoči Eura, a spomenuo je to sada i izbornik - Hrvatskoj nije dovoljna dobra igra te trojice, potrebna joj je - fenomenalna igra. Ni Modrić, a još manje Kranjčar i Srna nisu bili na toj razini. Luka je, istina, zabio pobjednički pogodak, no previše netočnih dodavanja i nekoliko izgubljenih duela umanjilo je visoku ocjenu koju bi inače zaradio zbog gola i trke. Kranjčar je odigrao suzdržano, Srna je odigrao bez pravog centaršuta. S takvom formom trojice nositelja igre protiv Njemačke i Poljske bit će jako, jako teško.

Možda ipak najviše brine fizička moć Hrvatske. Naših igrača nije bilo u drugom dijelu, svi Austrijanci primijetili su u izjavama fizički pad Hrvata, a pamtimo sliku niza naših reprezentativaca kako nakon utakmice iscrpljeni leže na travnjaku. Austrija, koja je upravo u tom trkačkom dijelu izgledala inferiorno protivnicima u proteklom razdoblju, razbila je Hrvatsku u zadnjih pola sata upravo - trkom.

Ponudio je Bilić poslije utakmice neke razloge i objašenjenja za takav dojam, ali da je bilo uvjerljivo - nije. I danas nakon utakmice, od izbornika do igrača, svi do jednoga kleli su se u izvrsnu pripremljenost, ali su isto tako svi istaknuli očiti pad za koji odgovor nisu imali. Ima li ga Miljenko Rak?

Hrvatska u dvoboj s Njemačkom ulazi s tri boda, no pitanje je da li i sa samopouzdanjem. Koliko god pobjeda bila važna psihički, zbog otvaranja prvenstva i niza neuspjeha na proteklim natjecanjima, ostaje za vidjeti mogu li igrači u naredna tri dana potisnuti u sjećanje spoznaju i činjenicu da su se protiv Austrije - po svemu sudeći najslabije reprezentacije na Euru - izvukli.

Svaka je pobjeda vrijedna i ova tri boda su značajna i nužna, pa stoga iz Beča odlazimo ipak zadovoljni. No, tri boda protiv Austrije u ovoj će grupi biti uvjet bez kojega se ne može za prolaz dalje, pravo nam tek slijedi...