Stroj bez mane?

Italija i Francuska nisu pronašle odgovor. Momčadi kojima je forte obrana, momčadi koje su prije dvije godine dogurale do finala Svjetskog prvenstva, popile su sedam pogodaka od nizozemskog stroja koji je "kihnuo" tek jednom zahvaljujući Henryju.

Da se radi i samo o istom rezultatu, pobjede Nizozemaca bile bi impresivne, no pritom prikazana igra nije ni najmanje zaostala za tih 7:1. Marco van Basten definitivno nije zalutao u trenerske vode samo zahvaljujući velikom nogometnom imenu, očito se radi o jednom od najboljih mladih trenera svijeta, kojem među izbornicima te generacije uz bok može stati jedino Slaven Bilić.

Tradicionalne nizozemske kvalitete i dalje su tu - tehnički perfektni veznjaci, opasni krilni igrači, neumoljivi napadači. Check. No Van Basten je tom tehničkom dijelu pridodao sve one moderne elemente koji su znali nedostajati Tulipanima - fizička moć, brzina, snaga, čvrstina. Orlando Engelaar otkriće je turnira, moćan veznjak s dobrim pregledom igre, a praktički njegovog "blizanca" igrač Nigel de Jong. Ni za kreaciju zaduženi veznjaci, Van der Vaart i nadasve Sneijder itekako puno i dobro sudjeluju u defanzivnoj igri Nizozemske, baš kao to to rade trkački moćni napadači Van Nistelrooy, Kuyt, Robben, Van Persie i drugi. A o realizatorskim sposobnostima Van Nistelrooyja ne treba previe pričati.

Van Basten ima čvrstinu i na bokovima, a čak i stoperi Ooijer i Mathijsen, po imenima malo slabiji dio momčadi, za sada igraju bez grešaka. Kao da to sve nije dovoljno, Van Basten ima ponajboljeg svjetskog golmana među vratnicama, a i dugačku klupu što se jasno vidjelo protiv Francuske gdje su Van Persie i pogotovo Robben donijeli dodatnu snagu u drugom dijelu.

Za sada je to izgledalo besprijekorno, i nema dvojbe da su se Nizozemci prometnuli u prvog favorita turnira. Međutim, daleko od toga da im to bilo što garantira.

Druga polovica prvog dijela protiv Francuske pokazala je određene slabosti nizozemske igre, Francuzi su dominirali travnjakom dok su bili agresivniji i dok su visoko napadali nizozemske stopere. Mathijsen i Ooijer ipak nisu europski vrh, pa tu ima prostora koje će netko drugi možda bolje istražiti nego što su to učinili Talijani i Francuzi.

Nizozemci su nakon ove dvije pobjede puni samopouzdanja, ali takve predstave donose im i puno veći psihički pritisak jer sada i sami znaju da su favoriti. Do sada je to bilo lakše; znali su da su u "skupini smrti" i da ni ispadanje nije tragedija, dok su protiv Francuske ušli opušteni nakon uvjerljivog trijumfa protiv Talijana.

U četvrtfinalu pritisak će biti puno veći, a Nizozemci su ne jednom pokazali da im je psiha veći problem od protivnika. Tulipani, uostalom, gotovo redovito igraju najbolji nogomet sve dok ne naiđu na dovoljno čvrstog protivnika ili na - jedanaesterce.

Van Basten je radio na rješavanju tih problema - psihe, čvrstine, jedanaesteraca, no da li ih je uspio riješiti - saznat ćemo tek u četvrtfinalu. Do tada Nizozemcima ostaje uživanje u onome što su do sada pokazali, ali sa spoznajom da im to neće vrijediti pišljiva boba ne odigraju li na istoj razini i u drugom krugu...