Neki novi vjetrovi

"Neki novi vjetrovi" u Hajdukovoj poljudskoj bazi puhali su već nekoliko zadnjih sezona u ovo vrijeme. Pisali smo i prošle godine kako je Hajduk krenuo u žestoki zamah posuđivanjem zvučnih imena iz kijevskog Dynama, pa se čitav projekt raspao kao balon od sapunice već za dva-tri mjeseca, kad je tadašnji predsjednik Branko Grgić podvijena repa napustio klub.

Iako je Grgić napravio neke dobre poteze tijekom svog mandata, ubilježio i neke trofeje, tek je njegov odlazak pokazao koliko je truleži bilo u Hajdukovom bolesnom tkivu i na koliko labavim nogama je stajala cijela Hajdukova "kula od karata". Grgić je više ili manje uspješno brodio teškim vremenima i vraćao tuđe dugove, ali zapravo nije imao pravu viziju vladanja klubom, niti projekciju njegove bliže i dalje budućnosti. Grgićev Hajduk živio je samo "za danas".

Danas priča izgleda drugačije. Nakon depresivnog kraja prošle sezone i raspada "posuđene" momčadi, splitskom je klubu prijetila apatija baš onda kad bi toga najmanje smjelo biti. U vrijeme kad se definira novi koncept vlasništva, klubu nikako nije odgovarao "raspad sustava" u svlačionici i još jedna sezona u kojoj će se navijači smrzavati na "sibirskim temperaturama" u bodovnom odnosu prema Dinamu.

Za vođu nove uprave i nove politike odabran je javnosti prilično nepoznati odvjetnik Mate Peroš, koji je od prvog dana krenuo "oštro i na prvu loptu". Iako su rijetki bili mišljenja da se može nešto posebno dramatično promijeniti tijekom ljetnog prijelaznog roka, ispalo je da se s nekoliko dobrih poteza vrlo brzo vratilo povjerenje javnosti u novi Hajduk i pametniji put naprijed. Dokazalo je to 15.000 gledatelja na "generalci" protiv Napolija, iako navijače Hajduka ionako ne treba puno "nagovarati" da vrate vjeru u bolju budućnost i napune tribine.

Najveći Perošev potez je inzistiranje na višegodišnjim ugovorima sa svima koji žele igrati u Hajduku. Odluka potpuno oprečna prethodniku Grgiću, koji je više volio "jednokratna" rješenja, a manje razmišljao o dugoročnoj koncepciji momčadi, makar je o njoj često govorio.

Peroš je za svoj mandat dobio nekoliko zadataka. Najvažniji među njima su ispravno i transparentno preoblikovanje kluba u Športsko dioničko društvo. Drugi je slaganje momčadi koja bi klubu na njegov stoti rođendan osigurala naslov prvaka i ravnopravno igrala s nekim od svjetskih velikana (spominju se Real i Juventus) koji će doći u Poljud uveličati taj veliki rođendan. Otud i inzistiranje na ugovorima koji će ove sezone ojačati momčad, ali i standardizirati je na način da uoči sljedeće ne bude "milijun upitnika", kao što je to bio slučaj u prethodnim godinama.

Na ovaj način nova Hajdukova uprava želi već danas stvoriti realnije osnove za europski pokušaj u ljeto sljedeće godine, jer je Hajdukov najveći hendikep svake sezone bio činjenica da nisu imali definiranu momčad sve do kraja kolovoza, a dotad već Europi moraju reći "doviđenja do dogodine". Namjera je već ove sezone proći poneko kolo i ako je moguće dočekati barem rujan na europskoj sceni, što bi bio velik pomak u odnosu na višegodišnja ispadanja u prvim ili drugim pretkolima. No, pravi cilj je naredno ljeto, kad će svi koji su ovog ljeta dovedeni biti čvrsto vezani ugovorima, godinu dana iskusniji i uigraniji i najvažnije od svega - od prvog dana priprema biti na raspolaganju stručnom stožeru.

Dakako, sve je ovo samo teorija, za praksu će se morati pobrinuti stručni stožer na čelu s tihim, ali radišnim Goranom Vučevićem, te igračima kojima je otvoreno poručeno kako im se više neće tolerirati "glave u nekoj drugoj ligi, u nekom drugom dresu". Na to će ih "prisiliti" i četverogodišnji ili petogodišnji ugovori koje su potpisali.

Nova je "metla" u mjesec dana "dotjerala" još neke stvari, koje velik dio javnosti niti ne može primjetiti. Primjerice, Hajduk je napokon dobio osobu zaduženu za odnose s medijima (glasnogovornik Davor Pavić), a "na mala vrata" klub je odlučio "izgurati" menadžere koji su u vrijeme Grgićeve vladavine "pustili pipke" diljem klupskih prostorija i od kluba napravili svog slugu.

Iz tog razloga su praktično bez neke značajne zarade iz kluba pušteni Ante Rukavina i Duje Čop, a Mario Maloča nije prošao pripreme, iako je na kraju popustio i potpisao ugovor. Iz istog razloga se u klubu kolebaju glede povratka najboljeg prošlogodišnjeg igrača Mirka Hrgovića, koji bi Vučevićevoj momčadi sjeo "kao budali šamar". Momčad je najdeficitarnija upravo na poziciji lijevog bočnog, i sam Peroš je rekao da će se za to mjesto tražiti pojačanje, a boljeg i lojalnijeg od Hrgovića Hajduk će teško naći.

Peroš ga može platiti, navijači ga žele, Vučević mu se nada, lijevi bok za njim vapi. No, to bi značilo da će se menadžerska tvrtka koja je držala Rukavinu i Čopa opet "vratiti" u Hajdukovu svlačionicu i ložu, iako je klub je potrošio toliko energije da bi pokazao kako više neće surađivati s određenim ljudima i agencijama. Pitanje jest da li je tjeranje igrača koji su u vezani uz određene menadžerske krugove najbolji način za pokazati budućim dioničarima kako je "klub očišćen od negativnosti", ali je kristalno jasno da Hrgovića od novog povratka u Hajduk može spriječiti samo ime njegova menadžera. I da će prije eventualnog povratka u bijeli dres, Hrgović vjerojatno morati birati između "najdražeg dresa" i "najdražeg menadžera".

Iako je novi predsjednik službeno apolitična i nestranačka osoba, njegovo zaleđe ipak je politički snažno samom činjenicom da vodi jedan od dva najveća i najvažnija hrvatska sportska "branda". Dvije i pol godine prije svog stotog rođendana, u Hajduku su opet zapuhali neki novi vjetrovi. Ovog puta svježiji i čini se snažniji nego prošlih sezona. No, kao i obično, "pravomoćni pravorijek" donijet će samo jedan "neovisni sudac". Rezultat.