A gdje su golovi?

Tradicija se nastavlja, Gradski vrt i dalje ostaje neosvojiva tvrđava za nogometaše Cibalije. Najkraći je to rezime jučerašnjeg slavonskog derbija, u kojem je Osijek bez većih problema svladao goste iz Vinkovaca. Iako su Nebesko-plavi uoči polaska u Osijek najavljivali "lavovsku" borbu i prekid neugodne tradicije (u Gradskom su vrtu, naime, posljednji put slavili 1996. godine), Vinkovčani su ponovno na terenu izgledali kao "zečevi", što je već gotovo postala tradicija kad su u pitanju prezentacije Cibalije na gostujućem terenu. I upravo je to problem o kojem bi Srećko Lušić i njegovi igrači trebali najviše razgovarati.

Vinkovački je strateg, u odnosu na jedanaestoricu koja je započela susret protiv Slaven Belupa, napravio dvije promjene. Umjesto, za izazove HNL-a još uvijek nedovoljno spremnog Tomislava Pavličića, Lušić je u vatru gurnuo mladog Tomislava Mazalovića, koji je za svoj debitantski nastup u prvoj momčadi zaslužio "palac gore". Naravno, nije to bilo neko spektakularno izdanje ovog golobradog 18-godišnjaka, ali s obzirom na važnost susreta i činjenicu da su mu to bile prve prvoligaške minute, Mazaloviću se ništa ne može prigovoriti. To se, pak, ne može reći za Ivana Babića, koji je Osijeku također odigrao prvu službenu utakmicu u dresu vinkovačkog prvoligaša. Napadač koji je ovoga ljeta stigao iz Međimurja uklopio se u "sivilo" igre većeg dijela momčadi momčadi, zorno dočaravši "uspješnost" prijelaznog roka u gradu na Bosutu. Babić je, naime, uz već spomenutog Pavličića najavljen kao najveće pojačanje uoči nove sezone, ali njihove igre u prva dva kola nisu nas uvjerile u to.

Zapravo, kao najveća "pojačanja" Cibalije u prva dva kola pokazala su se dva igrača koja su već duboko "pustila korijenje" u Vinkovcima, Boris Leutar i Davor Burcsa. Nakon što je u prvom kolu bio najbolji pojedinac Nebesko-plavih, Leutar je i Osijeku odigrao solidnu utakmicu, i svakako je igrač zbog kojeg trener Lušić može mirno spavati. Isto vrijedi i za vratara Burcsu, čija prisutnost među vratnicama ulijeva sigurnost cjelokupnoj obrani, koja je u ovom trenutku puno bolji dio momčadi.

Puno više problema Vinkovčani imaju u igri prema naprijed, gdje je tek Davor Bagarić donekle zaslužio prolaznu ocjenu. Ostali još uvijek ne pružaju igre koje se od njih očekuju, a posebno se to odnosi na napadače. Jer, kada u 180 minuta nijednom ne zatresete protivničku mrežu, ne preostaje vam drugo nego uprijeti prstom u njih. Iako se mora priznati da u prve dvije utakmice prvenstva Cibalia praktički nije stvorila pravu priliku za gol, Malčić, Džafić i Babić ipak se ne bi smjeli osjetiti uvrijeđenim ako ih se malo "pecne". Baš kao što često, bez obzira na to što je nogomet kolektivni sport, upravo oni poberu "vrhnje" zbog odlučujućih golova, tako je red da ovog puta i preuzmu na sebe odgovornost zbog "nule" na semaforu. Ta neće ga valjda Burcsa zabiti...