Drpić i Kelava spasili suigrače

Ivan Kelava: Primio gol koji vjerojatno nije smio primiti, premda je Srna vrhunski izvođač slobodnih udaraca, no Kelava je nakon toga bio među boljim dinamovcima. U drugom dijelu je s nekoliko reakcija spasio Modre težeg poraza.

Etto (do 64. minute): U moru loših, Brazilac je bio vjerojatno i najlošiji. U obrani je konstantno curilo po njegovoj strani, a u napadu nije odigrao ništa. Bezbroj krivih dodavanja, neslaganja s Mikićem, žuti karton, utakmica za zaborav.

Dino Drpić: Držao cijelu obranu Dinama, dominirao na zemlji i u zraku i pokazao da ima "muda" za ovakvu utakmicu, što se ne može reći za sve njegove suigrače. Šteta što ga nitko nije uspio naciljati iz kornera, možda bi Drpić donio Dinamu kakvu-takvu nadu za prolaz.

Igor Bišćan (do 29. minute): Igrao solidno dok nije morao biti zamijenjen zbog ozljede. Šteta, možda bi Dinamo izbjegao pogodak dvije minute kasnije, no opet - možda bi primio neki drugi.

Mirko Hrgović: Slaba utakmica Dinamovog pojačanja. Mučio se u obrani s Willianom, Srnom i ostatkom Šahtara, naprijed nije donio neku kvalitetu, bez pravog centaršuta. Spasio se crvenog kartona tek zahvaljujući sucu koji mu je progledao kroz prste.

Milan Badelj: S obzirom da mu je ovo prva prava utakmica uopće u životu, nije razočarao u odnosu na iskusnije suigrače. Neke lopte izgubio, neke osvojio, neke dodao točno, neke netočno, ali - pokušavao. I pokazao hrabrost. Nažalost, i Šahtar je pokazao da u ozbiljnim utakmicama njegova jedina prava mana - nedostatak brzine - nije malena.

Ivica Vrdoljak: Požrtvovnošću i agresivnošću zaradio pozitivnu ocjenu, igrao onako kako su Modri najavljivali. Vrdoljak, nažalost, nije u onoj grupi igrača koja kvalitetom može napraviti razliku, no nitko iz te skupine igrača - nije igrao dobro.

Mihael Mikić: Zajedno s Ettom uklopio se u apsolutno sivilo desne strane Dinama, iako je imao i boljih poteza od potpuno indisponiranog suigrača. No, previše je tu bilo krivih dodavanja, poteza, odluka da bi Mika zaslužio prolaznu ocjenu, bez obzira na standardan trud.

Sammir (do 69. minute): U prvom poluvremenu među boljima, u drugome pao. Nešto pokušavao, bilo je naznaka kvalitete, ali sve to je nedovoljno na ovakvoj razini. Nije bilo zadnjeg pasa, ni ključnog driblinga, a to se očekuje od Sammira.

Mario Mandžukić: Trebao je biti udarna Dinamova igla, a bio je zajedno s Tadićem potpuno beskoristan. Ništa mu nije polazilo za nogom, bez prodora, bez dobivenog duela, bez dodavanja, bez krvi. Ako mu je utakmica u Amsterdamu primjer za dobru igru, ovo će mu biti primjer za - lošu.

Josip Tadić: Tu negdje s Mandžukićem, što nije kompliment. Razlika je tek u činjenici da se Tadić uspio izboriti za jednu šansu, ali tu je upropastio katastrofalnim udarcem. Boško Balaban možda više ne izgleda tako loše rješenje Dinamovim navijačima.

Dejan Lovren (od 29. minute): Iako je možda malo zakasnio u reakciji kod drugog gola Šahtara, odigrao iznenađujućeg dobrih sat vremena i izostanak Bišćana učinio neprimjetnim. Ako je nešto pozitivno u ovoj utakmici, onda je to odrastanje još jednog mladića iz Dinamove škole.

Franck Guela (od 64. minute): Nije donio traženu živost niti kvalitetu, iako nije ni bilo pravih lopte koje bi Guela iskoristio.

Pedro Morales (od 69. minute): Djelovao nevjerojatno sporo, presporo za ovakvu razinu natjecanja. Morales zna i to nije sporno, pokazao je s par poteza, ali čeka ga vrlo bolan prijelaz na europski način igranja. Pitanje je može li se najskuplje Dinamovo pojačanje na to naviknuti.