Ostaje li zlato u Čileu?

Da nam je netko prije početka turnira najavio ovu dvojicu u finalu, vjerojatno bismo bili djelomično iznenađeni. Ne zbog Nadala, već zbog Gonzaleza. Ispadanjem ranjivog Federera mjesto u finalu s njegove strane ždrijeba praktički kreće na aukciju. U prijevodu, bilo tko može doći do njega.

Tako je i bilo, jer kako drukčije objasniti pojavu Gonzaleza u finalu, kada je on u 2008. do Pekinga upisao tek pet pobjeda i šest poraza na tvrdoj podlozi uz skromno treće kolo Australian Opena koje ''iskače''. Međutim, čini se kako je Čileančeva motiviranost na Igrama ipak nadjačala njegovu uistinu slabu formu na bržim podlogama, koja ga je u proteklih godinu i pol dana spustila s 5. na 15. mjesto ATP ljestvice.

Opširniju najavu olimpijskog finala ipak započnimo s, od ponedjeljka i službeno najboljim tenisačem planete, Rafaelom Nadalom. 22-godišnji Španjolac je posljednjih mjeseci preuzeo Federerovu ulogu ''nepobjedivog'', te je od poraza u prvom kolu Rima početkom svibnja, pobijedio u idućih 37 od 38 mečeva, uključujući pet pekinških. Na tom je putu prikupio naslove osvajača Hamburga, Roland Garrosa, Queen'sa, Wimbledona i Toronta, prije nego što ga je u polufinalu Cincinnatija zaustavio Novak Đoković.

U sutrašnji će finale ući s omjerom pobjeda i poraza u sezoni od 69-8, od čega 35-7 na tvrdoj podlozi. Isto tako, tražit će i svoj osmi naslov sezone u 11. finalu, a 39. u kratkoj mu karijeri. Do sada je osvojio šest turnira na tvrdim podlogama i čak 30 ukupno, iako je u posljednja dva finala na tvrdim podlogama poražen (Chennai i Miami ove godine). Nadal bi sutra mogao postati i prvi tenisač svoje zemlje sa zlatnom medaljom. Španjolska je, doduše, osvojila ukupno devet medalja, a jedina dva srebra osvojili su Jordi Arrese 1992. na domaćem terenu u Barceloni i četiri godine kasnije u Atlanti mnogo poznatiji Sergi Bruguera.

Što se Gonzaleza tiče, ova je sezona, barem do ovog turnira, za njega definitivno bila ispod standarda. Osim već spomenutog trećeg kola u Melbourneu gdje ga je porazio naš Marin Čilić, na bržim podlogama nije išao dalje od četvrtfinala Challengera u Sunriseu. Sezonu je zato spašavao na zemljanim turnirima. Osvojio je Vina del Mar i München te ispao u četvrtfinalu Roland Garrosa (Federer), što mu je bio i jedini poraz na zemlji ove godine. Ukoliko sutra savlada Nadala, bit će mu to 30. pobjeda u 2008., a jedan jubilej već je ostvario jučer, kada je pobjedom nad Blakeom upisao 300. pobjedu svoje devet godina duge profesionalne karijere na Touru.

Gonzalez je vlasnik deset titula, tri na tvrdoj podlozi, a puka je slučajnost da su i on i Nadal već osvajali ATP turnir u Pekingu (Nadal 2005., Gonzalez 2007.).

U međusobnim ogledima Nadal i Gonzalez su izjednačeni (3-3). Ove godine još se nisu susreli, ali se Gonzo može pohvaliti kako je oba puta bio bolji od Nadala na tvrdoj podlozi. Bilo je to u Miamiju 2004. i četvrtfinalu Australian Opena prošle godine, kada je Čileanac nadmoćno slavio na putu do finala (6:3, 6:2, 6:4). Nadal je, pak, sve tri pobjede ostvario na zemlji, a posljednja datira iz četvrtfinala Hamburga 2007.

I dok su Nadalu ovo prve Igre, Gonzalezu su druge. Prije četiri godine u Ateni ispao je u polufinalu od Amerikanca Mardyja Fisha, da bi u maratonskom meču osvojio broncu preko njegovog sunarodnjaka Taylora Denta sa 16:14 u trećem setu. U singlu je sada otišao korak naprijed - ima najmanje srebro, no iz Atene pamti i olimpijsko zlato, prvo u kolekciji uzeo je u paru s Nicolasom Massuom. Hoće li stići i drugo?

Putovanje ove dvojice tenisača do završnog obračuna bilo je prilično uvjerljivo, izuzev polufinalnih mečeva. Nadal je u prvom kolu još uvijek patio od adaptacije te je izgubio jedan set od Staracea, ali je u iduća tri meča pokazao i dokazao svoju nadmoć i autoritet protiv Hewitta, Andrejeva i Melzera, izgubivši ukupno samo 13 gemova. Onda je stigao Đoković, koji unatoč velikoj borbi i požrtvovnosti ipak nije zadržao dovoljno visoku razinu koncentracije za plasman u finale.

Gonzalez je do polufinala stigao čistim pobjedama u dva seta protiv Kineza Suna, našeg Čilića, Belgijca Oliviera Rochusa i Francuza Mathieua, da bi u jučerašnjem trileru izbacio Amerikanca Jamesa Blakea s 11-9 u trećem setu.

Ako ćemo si dati malo oduška i igrati se prognozera sutrašnjeg finala između Nadala i Gonzaleza, vjerojatno nećemo biti jedini koji će očekivati pobjedu poletnog Španjolca. Forma i kvaliteta mu definitivno idu u prilog, no njegov protivnik je pobijedio i prvog na svijetu, i drugog i trećeg...zna kakav je to osjećaj i za njega strah sutra neće postojati. Tek možda pozitivna nervoza, koja bi bila sasvim normalna i logična s obzirom da se radi o finalu Olimpijskih igara.

Sve što smo sada naveli tek je prvi dio ove priče, uvod, najava. Sve ostalo je na tenisačima, Rafaelu Nadalu i Fernandu Gonzalezu, koji će nadamo se, u finalu dostojnom Olimpijskih igara ginuti za svaki poen, jer ulog je velik. Pobjednik osvaja zlatnu medalju, ali i kartu za ulaz u sportsku vječnost i besmrtnost.

Isto vrijedi i za Ruskinje Elenu Dementievu i Dinaru Safinu koje će sutra nastupiti u finalu ženske konkurencije. Dvije djevojke koje ove sezone možda igraju najbolji tenis svojih karijera, trebale bi nam pružiti meč za pamćenje. Tim više ako napomenemo da su se već tri puta ove sezone sastali i da je sva tri puta pobjednica bila Safina. Dementieva, dakle, neće morati tražiti razloge za dodatnu motiviranost. Dvaput je Safina bila bolja na zemlji (Berlin, Roland Garros) i jednom na travi (Rosmalen). Ukupan je skor, pak, 5-2 u njenu korist.

Mlađa i često osporavana sestra do ove sezone poznatijeg brata Marata, posljednjih je mjeseci jednostavno rečeno – eksplodirala. U svibnju je senzacionalno osvojila turnir prve kategorije u Berlinu, izbacivši sada umirovljenu Justine Henin i Serenu Williams na tom putu. Uslijedio je poraz u finalu Roland Garrosa od Ane Ivanović, finale Rosmalena, treće kolo Wimbledona i za kraj priprema za Peking – osvojeni turniri u Los Angelesu i Montrealu na tvrdim podlogama.

Svi ovi rezultati lansirali su je sa 17. na trenutno šesto mjesto WTA ljestvice, iako sigurno nećemo morati još dugo čekati na njen proboj ka najvišim pozicijama u ženskom tenisu.

Njena protivnica Dementieva, sedma na svijetu, nastupa na svojim trećim OI. U debiju u Sydneyu 2000. poražena je tek u finalu od Venus Williams, dok je u Ateni ispala u prvom kolu od Alicije Molik. To iskustvo bi joj svakako moglo pomoći ako uzmemo u obzir da je Safina po prvi put na OI, dok je Dementieva jednom već bila u takvoj situaciji i sigurno će dati sve od sebe da se ne ponovi australski scenarij.

U finalu ženskih parova zlato će pripasti Španjolskoj ili SAD-u. Četvrte nositeljice Anabel Medina Garrigues i Virginia Ruano Pascual dočekuju sestre Williams, druge nositeljice turnira i zlatne iz Sydneya 2000. godine. Španjolke su već dugo vremena zajedno na Touru i jako se dobro međusobno poznaju, dok o povezanosti najpoznatijih teniskih sestara ne treba puno govoriti. Za broncu će se pak, boriti još jedne sestre, Ukrajinke Bondarenko protiv domaće kombinacije Yan / Zheng.