Ponovno polijećemo

Prošlo je više od dva mjeseca od nesretnog ispadanja od Turske. Prerani i šokantni završetak Eura koji je za Hrvatsku po svemu trebao biti veličanstven još boli, no vremena za tugovanje više nema i ne smije biti. Pred našom reprezentacijom je nova teška zadaća, kvalificirati se na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Grupa je vrlo neugodna i teška, možda čak i teža od one za Euro. U srijedu nas očekuje, po riječima izbornika Bilića, jedan pravi test i to gostovanje u Sloveniji koje će pokazati u kakvom stanju naša momčad dočekuje početak kvalifikacija. Utakmica u Mariboru nipošto neće biti laka, Slovenci će se htjeti dokazati protiv pete reprezentacije svijeta i to je idealna prilika za pripremu za 6. i 10. rujna kada dočekujemo Kazahstan i Englesku.

Priča o braći Kovač

Priča koja se dugo provlačila nakon završetka Eura je bila ostaju li braća Kovač, posebno stariji brat Niko u reprezentativnom kadru. Prvotna odluka je bila da se povlače, no nakon razgovora i konzultacija sa stručnim stožerom odlučili su ostati i još jednom pomoći Hrvatskoj. Tijekom godina obojica su postali oslonac i nezaobilazne figure hrvatske reprezentacije bez kojih se ona teško mogla zamisliti. Vrlo su rijetko, ako i ikad do sada, zakazali kada je bilo važno i uvijek su bili primjer zalaganja i požrtvovnosti na terenu. Napadi i omalovažavanja njih dvojice počela su još početkom godine nakon poraza od Nizozemske i upravo su oni, neopravdano, od mnogih medija i običnih navijača bili označeni glavnim krivcima. Osim toga su bili i pozivani da se oproste od igranja za hrvatski dres što je u najmanju ruku bilo nepravedno, da ne upotrijebimo neku težu riječ. S obzirom na sve to nisu začudili ni neki napadi i negativna pisanja nakon odluke braće Kovač da ostanu i pomognu reprezentaciji barem u jesenskom dijelu kada Hrvatsku čekaju tri vrlo teške utakmice i to Kazahstan i Engleska doma i Ukrajina u gostima.

Za prve tri vrlo teške i po mnogočemu odlučujuće utakmice svaka pomoć je dobrodošla i Kovači će svojom dobrom igrom i liderskim sposobnostima sigurno pomoći, a nakon toga trebaju odlučiti mogu li odgurati kvalifikacije do kraja. Oni će zajedno s izbornikom odlučiti i procijeniti mogu li i koliko pomoći reprezentaciji. Ne treba smetnuti s uma da će Niko pred Svjetsko prvenstvo imati 38, a Robert 36 godina i ne bi imalo smisla odigrati kvalifikacije do kraja i nakon toga se oprostiti.

Što se tiče kapetana, ako se on odluči oprostiti osim igračkih kvaliteta nedostajat će i njegovo vodstvo i srce na terenu i na stručnom stožeru je da već sada pokuša pronaći nekog tko bi u tom pogledu mogao zamijeniti sada već legendarnog kapetana.

Kako bi Hrvatska trebala izgledati u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu?

Na poziciji vratara priča je i dalje jasna. Broj jedan i dalje je Stipe Pletikosa, a odmah do njega Vedran Runje koji je na utakmici s Poljskom dokazao da se na njega uvijek može računati. Osim njega tu je još i Mario Galinović, a nadajmo se da će se uskoro pojaviti i neki mladi vratar koji će pokazati da je nada za budućnost.

Obrana je dio momčadi koji je pred Euro bio najviše kritiziran i u koji se najmanje vjerovalo, a koji je odigrao veličanstvenu europsku smotru. Obrambena igra, posebno njenog užeg dijela tj. Roberta Kovača i Šimunića dokazala je da je obrana i dalje naš stanoviti trade mark. Što se tiče stoperskih pozicija osim Kovača i Šimunića tu su još i Vejić i Knežević, dok je pozivanjem Ivice Križanca izbornik Bilić dodao kvalitetu više. Treba zaboraviti sve priče oko pozivanja i nepozivanja Križanca na Euro, on je sada tu i ima priliku dokazati da je dovoljno dobar za A-vrstu. Odlične predstave u dresu osvajača Kupa Uefa Zenita dovoljna su preporuka. Dakako, ne treba zaboraviti ni rekordera po broju nastupa Darija Šimića, koji je prelaskom u Monako konačno dobio priliku igrati malo više. Dakle, problema što se tiče obrane ne bi trebalo biti, ali pomalo zabrinjava što se već duže vremena nije pojavio neki mladi obrambeni igrač koji je potencijal za reprezentaciju. Za razliku od vezne linije i napada u obrani je najveća suša, no možda se baš ove sezone profilira neka talentirana mlada nada. Jedino ime koje je blizu kadra je Dino Drpić, koji igra odlično u dresu Dinama, no on je već prešao 25. godinu.

U veznoj liniji najmanje je upitnika i možda najveća kvaliteta u momčadi. Jedino pitanje je koliko će dugo igrati kapetan Niko, koji neće nastupiti protiv Slovenije. To je idealna prilika da Leko, Pokrivač ili najviše Vukojević pokažu koliko su sposobni zamijeniti ga u slučaju potrebe. Vukojević se najviše spominje kao njegov nasljednik i s pravom jer svojim je igrama dokazao da u svakom pogledu može zamijeniti Niku Kovača i da je veliki zalog za budućnost. U veznom redu gotovo da i nema potrebe za novim imenima i u postojeći kadar teško će se probiti neki novi igrač.

Još teže će to biti u napadu gdje vlada prava gužva. Ivica Olić igra u životnoj formi, Mladen Petrić će mu praviti društvo u napadu, Ivan Klasnić će biti glavna udarna igla Nantesa, tu je i mladi Nikola Kalinić koji još traži jesensku formu koja ga je zapravo i odvela na Euro. Kada se tu doda Eduardo koji bi na terene mogao već u listopadu i pridošlica Cvitanić jasno je da je napad Hrvatske vrlo snažan. Treba dodati da je ili bi blizu trebao biti i Mandžukić, koji je mnogo puta do sada pokazao da ima kvalitetu, ali mu nedostaje stalnost forme.

Kako će se igrati?

Sustav igre najvjerojatnije i dalje ostaje isti, klasični 4-4-2 ili 4-2-3-1. Velika prednost i kvaliteta hrvatske momčadi je da se igrači lako mogu prilagoditi svakom sustavu pa tako Rakitić može igrati i polušpicu ili lijevog veznog, Kranjčar također, Olić je osim u napadu upotrebljiv i na krilu ( što do sada nije probano ), Petrić je također polivalentan i može uskočiti i kao polušpica, Modrić je dobar za svaku poziciju u veznom redu, Pranjić i Pokrivač dobri su i kao vezni i kao bočni igrači, a vrlo polivalentan igrač je i Cvitanić. Bilić bi mogao iskušati igru s Modrićem bliže napadačima, jer su Pokrivač i Vukojević već puno puta dokazali da su osim u defenzivnim zadacima vrlo dobri ili dovoljno dobri i u gradnji igre i prema naprijed. Ne treba očekivati neke velike novosti u načinu igru, ali ako ih i bude igrači će se lako tome prilagoditi.

Već prve dvije utakmice u Zagrebu, protiv Kazahstana i Engleske pokazat će koliko je Hrvatska spremna za novi veliki uspjeh. Prva utakmica mora se shvatiti ozbiljno i dobar start je najvažniji dok će pobjeda protiv Engleza sigurno isprati gorak okus nastao nakon Turske. Engleska će biti napaljena, željna osvete i što je najvažnije pod ravnanjem velikog Fabija Capella, no i takva Engleska i dalje je ispod kvalitete naše reprezentacije i u toj će utakmici Hrvatska biti favorit. U desetom mjesecu slijedi gostovanje kod Ukrajine, koje će biti vrlo teško zbog daljine i zbog neugodnog protivnika, no ova momčad je puno puta dokazala da može biti jaka kada je najvažnije.

Najvažnije je zadržati dobru atmosferu i pobjednički duh i da se ne pojave nikakvi šokovi i negativne stvari. Ova Hrvatska ima kvalitetu i znanje da se plasira na još jedno veliko natjecanje.

Polijećemo već u srijedu..