I nebo je plakalo

Ako su se nadali lakom protivniku, Međimurci ga nisu dobili, jer su Solinjani, koji u svojim redovima imaju igrače Hajduka (Žilić i Čubrilo), te Zadra (Elez), bili su iznimno tvrd orah.

Već u prvim minutama dvije intervencije za Čonkaša, vratara Međimurja, ukazale su na spremnost solinske ekipe, a nakon blijedog pokušaja domaćeg Andrea, u 22. minuti Solin dolazi i u vodstvo. Bez prevelikog problema Vučemilović-Grgić prolazi pored Andrea, koji je donedavno bio dio Cicine Croatije, i servira lijepu loptu Fuštaru kojem sa nekih pet metara nije ni najmanji problem pogoditi mrežu za vodstvo gostiju.

Do kraja prvog dijela Međimurci bilježe jedan jalovi napad za drugim, a često zbog vlastite krive procjene i neuigranosti omogućavaju kontranapade Solinu. No, ni gosti nisu imali više sreće, već se prvih 45 minuta privodi kraju s jednakim rezultatom.

Ni drugo poluvrijeme ne sluti na bolje, jer već u 48. minuti Vučemilović-Grgić okušava Čonkašove reflekse. Tračak nade za malobrojne domaće navijače stiže u 51. minuti, kad Slunjski dodaje do Georgijevskog, a ovaj savršeno precizno nabacuje za Vuku, koji s cijelih tri-četiri metra uspješno šalje loptu glavom iznad solinskog gola.

Tek nakon mučnih dvadesetak minuta još jedna prilika za domaće, u sprintu prema golu Solina Žuljević se bori s gostujućim kapetanom Juričićem, a ovaj ga uspijeva toliko iznervirati da loptu šalje pored vratnice. Trener Čordaš pokušava s izmjenama, iz igre vadi Bačelić-Grgića i Darmopila, a ulaze Kolić i V. Pintarić, no razina igre Međimuraca ne diže se previše.

Pravu agresiju i pritisak kojeg su trebali pokazivati od početka, Međimurci pokazuju tek u posljednje dvije minute utakmice i sudačkoj nadoknadi, što je dakako bilo premalo za osvajanje barem boda.