Što ne valja u Dinamu?

Atmosfera oko Modrog kluba zaista je loša. Godinama. Svi uspjesi, a zaista ih je bilo mnogo, gledaju se kroz prizmu uspjeha u Europi. I to kakvog uspjeha? Onog kojeg Dinamo, objektivno, teško može dohvatiti. Naslov prvaka, osvajanje Kupa, plasman u Ligu Uefe - sve to ništa ne vrijedi. Priznao bi se samo ulazak u Ligu prvaka ili prolazak skupine lige Uefe. Zašto? Zato što to Modri vrlo teško mogu ostvariti, pa se tako može "pljuvati" po svemu ostalome jer - "opet nisu uspjeli u Europi."

U Maksimiru se neke stvari proteklih godina ne mijenjaju, pa tako uz "groznu" naviku kluba da osvaja domaća prvenstva, kupove i redovito sudjeluje u europskim natjecanjima, ne mijenja se niti negativna atmosfera. Negativna atmosfera u medijima i među navijačima. Naime, što god Modri osvojili ili napravili - ne vrijedi. Naslov prvaka Hrvatske - ništa, osvajanje Kupa - ništa, prvo pretkolo - ništa, drugo pretkolo - ništa, prvo kolo kupa Uefa - ništa, ne prođu skupinu - bingo! Da su prošli - tek onda bi nešto vrijedili.

Isto tako kada Dinamo jednom uđe u Ligu prvaka ili zapravo "prezimi u Europi" - što bi očito promijenilo smjer u kojem se Zemlja okreće, a autor teksta vjeruje kako na to nećemo morati dugo čekati - ako si dozvole "luksuz" neprolaska dalje - opet ništa. Letvica će se samo podizati i podizati kako bi se uspjesi prikazali kao neuspjesi. Trenera Ivankovića i igrače napali su jer su se, sram ih može biti - nadali prolasku Šahtara. Nitko nikada iz kluba nije rekao da je Dinamo bolji od Šahtara. Pa nisu ludi.

Igrači, kao i trener, u najavama su govorili kako Dinamo može proći Šahtar, ako se neke stvari poklope. Primjerice, da je Duljaj u 43. minuti iz čistog mira dodao Mandžukiću, a ovaj zabio gol, no bilo je obrnuto. Da je Balabanov slobodnjak bio za 2:0 - bilo bi svašta, no to se nije dogodilo. Kakvi bi oni bili sportaši kada bi u najavi utakmice rekli da nemaju izgleda? Želite li zaista čitati takve najave? Ivanković: "Nemamo neke šanse, slobodno ostanite doma". Koliko bi tek onda gledatelja došlo na stadion? 300?

Nevjerojatno je, pa i sramotno, što u gradu od milijun stanovnika na treće pretkolo Lige prvaka dođe "nategnutih" 18.000 gledatelja. Zaista sramota, a razlozi koje smo mogli čuti kao npr.: "Ma, sigurno neće proći" i slični potpuno su isprazni jer da je na terenu bila Barcelona - napunio bi se stadion od 100.000 mjesta, a tek protiv njih Dinamo zaista nema što tražiti. U biti, što bolji protivnik, a samim time i šanse Dinama sve manje - stadion bi bio sve puniji. Potpuno nelogično, zar ne? Bitno da "svi navijaju za Dinamo".

Natrag na Šahtar. Nakon, objektivno potpuno očekivanog, poraza od Šahtara mediji rade velike analize: što treba mijenjati u Dinamu? Nakon poraza od Šahtara - ništa ne valja. Tako možemo čitati kako "Dinamu trebaju bolji golman, bolji braniči, bolji bekovi, zadnji vezni, playmaker, krila, napadači i bolji trener", u biti - sve. Znači, ništa ne valja. Nije li to "malo" prestrogo? Zaista je mala šansa kako će vas Arsene Wenger angažirati kao skauta ako kažete kako Dinamu nedostaje - sve. Vrhunska analiza, nema što.

Naravno, na svakoj poziciji postoji bolji, puno bolji pa čak i puno puno bolji igrač na svijetu od onoga koji igra u Dinamu, ali, ako niste znali, oni baš i nisu zainteresirani za dolazak u Maksimir. Lako je reći: "Ovaj ništa ne valja". A tko onda? Tko? Lahm? Hargreaves? Maicon? Kaka? Sneijder? Messi? Van Nistelrooy? Tko? Sigurno je kako ni Mikić ni Sammir ne bi igrali da Ivanković na klupi ima Cristiana Ronalda. Kada niti naši igrači kao Šimić, Leko, Pokrivač, Babić, Vranješ i ostali koji u svojim klubovima igraju uglavnom samo na treningu - niti ne pomišljaju na dolazak u Maksimir.

Dinamo novcem ne može niti zadržati igrače koje su već kupili/stvorili, a kamoli kupiti neku pravu klasu. Dio krivice za to svakako snose i mediji. Mediji koji su napravili negativnu atmosferu oko naše lige koja je percipirana kao, da oprostite na izrazu, zadnje smeće u kojem nitko ne želi sudjelovati. Osim ako baš ne mora.

I onda Dinamu predbacuju kupovinu Južnoamerikanaca umjesto domaćih igrača, a oni su jedini koji, trbuhom za kruhom, pod svaku cijenu žele doći u Europu. Pa čak i u Dinamo. Naime, Dinamo je početkom sezone htio kupiti Anasa Sharbinija i nakon pregovora, a i najžešći oponenti će priznati kako je Zdravko Mamić bezbroj puta pokazao kako mu to ide i više nego dobro, ona je iznosila sedam milijuna eura. Sedam. Sammir je koštao nešto manje od milijun i pol eura, a Morales nešto malo više. Znači, Dinamo može kupiti četiri - pet Moralesa/Sammira ili jednog Sharbinija? Baš je nelogično što će izabrati, a pogotovo kada je pitanje je li Sharbini bolji od "jednog Sammmira/Moralesa", a kamoli više njih?

Dinamo je htio kupiti i Marina Tomasova te bio spreman platiti dva milijuna eura što bi Zadru značilo nekoliko godina lagodnog života, no Tomasov ili ne želi ili ne smije doći u Dinamo - Modrima dođe na isto. Čim netko u našoj ligi i malo iskoči - Dinamo ima spremnu ponudu i pokuša, te u većini slučajeva i uspije, dovesti ga u Maksimir.

S druge strane, Dinamo u momčadi ima: Butinu, Kelavu, Lončarića, Lovrena, Drpića, Bišćana, Tomića, Badelja, Mikića i Šokotu. Da, sve su to igrači ponikli u Dinamu. Znači, ili im je ovo "prvi staž" u klubu ili su već bili vani te se iz "raznoraznih" razloga vratili u klub koji ih je stvorio. Uz domaće igrače i te "tako strašne" strance, Dinamo ima Tadića, Balabana, Mandžukića, Vrdoljaka i Hrgovića, igrače koji su došli iz naše lige. Igrače koji su stvorili drugi klubovi iste te, tako "užasno loše lige".

Branko Ivanković je u dvije godine na klupi, uz svakako nezanemarivu zaslugu Zvonimira Solde prošle sezone, osvojio dvije duple krune. Drugome na ljestvici, prošle godine bio je to Slaven, a pretprošle Hajduk, Dinamo je pobjegao 39 bodova. Dinamo je od Hajduka u zadnje dvije sezone osvojio 66 bodova više. 66! Htjeli to ljudi priznati ili ne, baš je Hajduk mjerilo za Dinamo. Ne Lyon, ne Werder, ne Šahtar. Sad će "znalci" reći: "Ma Hajduk je loš". E, isto tako moraju reći: "Dinamo je dobar."

Uz te nevjerojatno uvjerljive rezultate na domaćim terenima te vrlo solidnim rezultatima u Europi, gdje su Modri igrali ravnopravno s Werderom te u Amsterdamu ostvarili jednu od najvećih pobjeda hrvatskog klupskog nogometa, pod Ivankovićevim je vodstvom hrvatska reprezentacija dobila pet reprezentativaca: Modrića, Ćorluku, Eduarda, Pokrivača i Vukojevića. Od tih pet, svatko će se složiti kako su prva trojica (po)najbolji igrači pete reprezentacije svijeta. Nakon njihovih odlazaka iz Maksimira, krenuo je stvarati nove, pa je tako Mandžukić već danas reprezentativac, Drpić je "tu negdje", kvalitete Vrdoljaka izbornik Slaven Bilić cijeni još iz mlade reprezentacije, a Badelj je "na putu".

Kao i sve ostalo navedeno do sada, činjenica jest kako Dinamo ove sezone - ne igra dobro. Modri nisu izgledali posebno uvjerljivo protiv Linfielda i Domžala kod kuće, no pitanje prolaza riješili su već u prvim, gostujućim utakmicama. Dinamo u prvenstvu ne igra kako su ljudi naviknuli pa se tako muči u Zadru, Velikoj, a kod kuće protiv zatvorene Rijeke ima velikih problema do samog kraja. No, Dinamo ima pet od pet uz gol razliku 15:3.

Ne treba pričati bajke o igri Dinama, ali ne treba biti niti previše kritičan, kada se zna da "sve ide po zacrtanom planu". Baš je činjenica što se prigovara i potpuno pretjeruje u kritiziranju igre Modrih najbolji dokaz da bi se, u slučaju Dinamova prezimljavanja u Europi, odmah nakon ispadanja opet - prigovaralo. Jer upravo to čini se i sada: od Dinama se očekuju pobjede u našoj ligi, Dinamo ih ima, ali sad ne valja igra. Nikad zadovoljni. Naravno, uvijek može bolje, ali isto tako treba priznati i kada je nešto dobro. Dinamo zapravo može odigrati dobru utakmicu protiv Cibalije ili Varteksa, a ne samo lošu protiv Šahtara. To nije pošteno.

Na početku sezonu, prvi puta u zadnjih nekoliko godina, iz Dinama nisu pričali kako će ući u Ligu prvaka i slično. Ne. Rekli su kako je cilj obrana naslova prvaka Hrvatske i osvajača Kupa te treće pretkolo i, ovisno o ždrijebu, Liga Uefa. Odnosno, sve ide po planu. Modri se nadaju kako će nakon Platinijeve reforme koja dolazi sljedeće sezone uspjeti dohvatiti elitno klupsko natjecanje te su tako i postavili ovogodišnje ciljeve koje, jednog po jednog, trener Ivanković ispunjava.

Zato zaista nema (sportskog) smisla niti logike rušiti Branka Ivankovića. Trenera koji je zapravo idealan za Dinamo jer, uz ostvarivanje odličnih rezultata, uspijeva i stvarati nove igrače koji su potrebni, kako Dinamu, tako i reprezentaciji. Ivanković je svojim radom dignuo Dinamovu momčad daleko iznad razine domaće lige i, koliko god to glupo zvučalo, to mu je najveći grijeh, jer baš zbog te uvjerljivosti i lakoće pobjeđivanja njegovi uspjesi i uspjesi njegove momčadi smatraju se normalnim i očekivanim. Na njegovu žalost, sada je kasno da počne gubiti i ponovno namjesti mjerilo vrijednosti na normalu...