Trećeligaš pobijedio prvoligaša

Susret počinje dominacijom Karlovčana, koji u svega par minuta slažu nekoliko opasnih situacija za domaća vrata, a najljepšu priliku ima Pamić u 8. minuti, kad zavrće loptu pod gredu, no domaći vratar Čonkaš uspijeva je izbiti.

U 12. minuti, nakon sasvim nevažnog duela na rubu kaznenog prostora Međimurja lopta izlazi s terena, a glavni sudac Marić pokazuje (vjerojatno) gol-aut. Međutim, pomoćni sudac Riđan ulazi u teren i zahtijeva da se dosudi penal, što ostavlja kako jednu, tako i drugu stranu zbunjenu.

Bez obzira na prosvjede domaćih, Marić ostaje pri kaznenom udarcu, a Pamić ga, ne gledajući poklonjenom konju u zube, i realizira za vodstvo gostiju 1:0. Na sreću, razbudilo je takvo stanje na semaforu i domaće, makar za kratko, pa desetak minuta kasnije Međimurac Georgijevski pogađa mrežu iza vratara Grabovca, jer ga Pukec nije uspio zaustaviti.

U idućih 20 minuta mnogo rastrgane igre, ali i sve besmislenije suđenje arbitra Marića, koje je moglo, da se nije radilo o dva tako pitoma kluba, dovesti i do veće nervoze na terenu.

Bilo kako bilo, do kraja prvog dijela još samo jedna spomena vrijedna prigoda, i to za crveno-crne, kad Bačelić-Grgić iz slobodnog udarca lijepo nabacuje za Vuku, koji ipak uspijeva, na sveopću nevjericu, prebaciti cijeli gol sa svega tri metra udaljenosti.

U dugo poluvrijeme Međimurci ipak ulaze bolje, a Darmopil u 52. krasno servira za Žuljevića koji se nalazi tik pred karlovačkim golom, no nije dovoljno snalažljiv da poentira.

Ta situacija Karlovcu pokazuje da domaći ipak ne misle ozbiljno, pa bez straha kreću u nadigravanje. Nije im ni trebalo puno nogometne mudrosti, jer u 65. minuti domaća obrana staje, a Prpić se neometan prošetao s loptom i prebacio tragično nespremnog vratara Čonkaša za ponovno vodstvo Karlovca od 2:1.

Gol prednosti Karlovcu daje krila, pa se reda napad za napadom na vrata Međimurja. Prednjači agilni Šorša, koji stavlja crveno-crne braniče i vratara na višestruke kušnje. Po sreću domaćih, Karlovac ne uspijeva više zatresti mrežu, dok domaće prilike ne vrijedi ni spominjati.

Nakon sučevog (na svu sreću) posljednjeg zvižduka, slavlju Karlovčana nije bilo kraja. Zaslužena pobjeda, to nitko ne može osporiti, a znali su je nagraditi i ne baš brojni, ali vjerni navijači momčadi u plavo-bijelim dresovima.

Što reći o Međimurju? Daleko je to od ekipe koja bi se borila za vrh ljestvice, jer premda su Karlovčani na terenu stadiona Mladosti bili nedvojbeno bolji, ni njihova nas igra nije ostavila bez daha, što bi reklo da su domaći bili poražavajuće – slabi.