Capello još slaže kockice

Kada su Slaven Bilić i njegovi igrači, u mjesecu studenom 2007. godine, trijumfalno "projurili" kroz Wembley, postalo je jasno da je Steve McClaren "bivši". Bilo je samo pitanje tko će na klupi Engleske zamijeniti, u narodu ne baš omiljenog, Stevea, i pokušati vratiti izgubljeni sjaj "domovini" nogometa. Čelnici saveza znali su da nemaju pravo na još jedan krivi korak, nasušno im je trebao čovjek koji može jamčiti uspjeh. A kad je tako, na svijetu nećete puno boljih trenera od Fabija Capella.

62-godišnji Talijan u klupskom je nogometu osvojio sve što jedan trener može osvojiti, uključujući sedam Scudetta (dva su, istina, Juventusu oduzeta nakon poznate afere s namještanjem utakmica), dvije La Lige, a nije mu "pobjegla" ni Liga prvaka, osvojena s Milanom 1994. godine nakon epskog "gaženja" Cruyffove Barcelone.

Kroz cijeli njegov trenerski staž Capella je pratio glas trenera čiji nogomet ponekad nije baš "bombon" za gledati, ali don Fabio je na takve objede uvijek odgovarao pitanjem: Želite li pobjede ili lijepu igru?. Takav je stav zauzeo i kad se morao suočiti s nezadovoljstvom nemalog dijela javnosti nakon što je izabran za izbornika. Svjestan je Capello bio da se Englezi teško mire s činjenicom da je stranac na klupi njihovog nacionalnog ponosa, i da samo dobrim rezultatom može "kupiti" simpatije otočke javnosti.

Prvu utakmicu na klupi Engleske, ali i neke reprezentacije uopće, odradio je 6. veljače ove godine. Iako bez neke spektakularne igre, na Wembleyu je pobijeđena Švicarska, čime je Capello pobjednički započeo svoju izborničku karijeru. No, već nakon sljedeće utakmice, i poraza od Francuza u Parizu, stigle su prve kritike na račun Talijana. Bez obzira što je pomalo glupo očekivati neke spektakularne promjene nakon samo svije odigrane utakmice, postalo je jasno da je pred novim izbornikom težak posao, i da taj McClaren možda i nije bilo toliko smiješan kakvim ga se nastojalo prikazati.

U vrijeme dok su oči nogometne javnosti već polako bile okrenute prema Euru u Austriji i Švicarskoj, Engleska je za "kaznu" morala igrati utakmice na američkoj turneji, gdje je ubilježila pobjede protiv SAD-a i Trinidada i Tobaga. Bili su to, praktički, posljednji dvoboji koji su mogli proći pod ono poznato "upoznavanje stanja momčadi", prije nego konačno krenu kvalifikacije za SP 2010. godine.

Generalnu provjeru prije početka natjecanja u Skupini VI, Capello i izabranici imali su 20. kolovoza, kada je na Wembley stigla Češka. Stigla i umalo "ugrabila" pobjedu. No, bez obzira što su Englezi na kraju uspjeli izvući remi (završilo 2:2), malotko je od navijača kultni londonski stadion napustio zadovoljan. Od igre ni "i", a sve u trenutku kad je pred "vratima" gostovanje u Zagrebu.

Iako su na putu prema hrvatskoj prijestolnici morali odraditi i susret protiv Andore (2:0 pobjeda uz ne baš spektakularnu igru), sasvim je jasno da je upravo okršaj s Hrvatskom prvi pravi ispit Fabija Capella. Dosad se još i mogao pravdati kratkim vremenskim periodom provedenim na klupi, nemogućnošću ostvarivanja rezultata "preko noći" ili onim famoznim "slaganjem kockica". Uspije li osvojiti Maksimir, javnost će u trenutku zaboraviti i činjenicu da ne zna pričati engleski, i blijede partije protiv Češke i Andore, a splasnut će i kritike upućene zbog nepozivanja Michaela Owena, neprikosnovenog idola navijačkih masa na Otoku. U suprotnom, Fabio Capello shvatit će koliko je težak i nezahvalan posao biti izbornik engleske nogometne reprezentacije...