Zaustavile ih "dječje bolesti"

Pet prvenstvenih utakmica nogometaši Zagreba ne znaju za poraz, no još tamo od troboda s Osijekom ne znaju niti za pobjedu. Momčad Luke Pavlovića u devet je susreta tek dva puta poražena, u tom pogledu od njih nisu bolji niti prvoplasirani Dinamo i drugoplasirani Hajduk, ali ono što je "bijelim" uskratilo priliku za boljim bodovnim stanjem četiri su neodlučena ishoda u posljednjih četiri kola. Šibenik, Dinamo, Inter i jučer Croatia nisu bili bolji, ali niti lošiji od Pjesnika. Mnogima će u Kranjčevićevoj najteže pasti upravo zadnja dva neupjeha, Inter i Croatia suparnici su koje Zagreb mora pobjeđivati želi li i dalje biti pozitivno iznenađenje jesenskog dijela sezone i konkurent za vrh. Glavni akteri razloge posljednjih podbačaja traže u umoru i nervozi, no trenutne se predstave "bijelih" ipak više mogu pripisati njihovom stanju u glavi nego u nogama.

Šok nakon izjednačujućeg pogotka Pjesnici su u stanci morali ostaviti za sobom u svlačionici, ali dobra igra Zagreba i sam Zagreb kao takav s terena su se "izgubili" u 43. minuti susreta. Umjesto toga njihova se kombinatorna i inače strpljiva igra u nastavku potpuno izgubila dok je u prvi plan izbila, i više nego vidljiva, nervoza. "Bijeli" su se trudili svim silama i doslovno na silu postići još jedan pogodak, što je goste i dovelo u brojne prilike pred Škorićevim vratima. Zagrebaši su susret započeli točno onako kako je dogovoreno, strpljivim građenjem akcija, bez ishitrenih i često pogubnih rješenja, stvoriti situaciju iz koje bi stigli do pogotka. Iako je takav nogomet u početnih nekoliko minuta mnogima mogao biti i dosadan i nezanimljiv, bio je upravo ono čemu su domaći trebali težiti i u nastavku susreta. U nastavku međutim, sasvim druga priča, vezna linija potpuno se "izgubila", isforsirani pokušaji preko bokova često su završavali pogreškom ili blokom i takvo preskakanje igre nije moglo donijeti pomak kojem su "bijeli" težili.

Donijelo je međutim opasnost po vlastita vrata, raspoloženi, ali ne i dovoljno koncentrirani Petrović i Palić mogli su bez većih problema kazniti takvu vrlo neopreznu i neozbiljnu igru Zagreba. Momčad je od poraza spasio ponovno maksimalno raspoloženi Josip Škorić, igrač koji svojim predstavama u posljednjim susretima spašava "obraz" svojim suigračima. Vratar Zagreba već se nakon nekoliko kola prometnuo u najboljeg igrača u bijelom sastavu i jedini je oko koga trener Pavlović ne mora gubiti živce. Domaća je obrana osjetno pala u posljednja dva susreta, čak i Marko Kartelo, koji je sezonu započeo odličnim igrama, više nije na istoj razini. Kartelo i drugi "bijeli" stoper Josip Mikulić svoj su posao jučer odradili solidno, no tek to - solidno. U njihovoj je igri bilo previše pograšaka, ali i nedostatka jednostavnih rješenja na što smo od njih već bili navikli. Ozlijeđenog Mikulića zamijenio je Damir Džidić čijih je nekoliko poteza lako moglo riješiti utakmicu, ali na nesreću njega i njegove momčadi u korist Sesvećana.

Pitanje koje se nakon jučerašnje utakmice postavlja vezano je za bočne igrače. Ivica Džolan i Vedran Ivanković u obrambenim su zadacima još nekako i ispunjavali trenerove zamisli, no prema naprijed kretali su se puno premalo i još više netočno. Dok je mladi Džolan još uvijek "zelen" te vrlo često "ispada" iz igre kada se na drugoj strani nalazi netko s puno većim iskustvom, Ivanković je u većini susreta ove sezone bio previše "mekan" i neodlučan. Kada se tome pribroji njegovo vrlo sporo vraćanje u posljednju liniju, na što ga većinu vremena mora "podsjećati" vratar Škorić, postavlja se pitanje je li on takav (jer zna i može daleko više) bolji od Marija Čuture, igrača koji je odigrao tek nekoliko susreta ove sezone i u svima bio među najboljim pojedincima na terenu. Na klupi, a vrlo često i na tribini svoju priliku za mjesto na desnom boku čeka i Tomislav Labudović, igrač koji je baš kao i Čutura na lijevom, posljednjih nekoliko sezona bio nezamjenjiv u momčadi Zagreba.

Trener "bijelih" pitanjima će suprotstaviti tezu kako je "čekanje" i naposlijetku izrastanje Džolana u standardnog igrača za iduće sezone veći dobitak od dva ili četiri boda više na tablici i u tom je pogledu apsolutno u pravu, no radi čega se čeka da proigra Ivanković, igrač koji se više nikako ne može nazvati neiskusnim, a u konkurenciji je fighter i znalac Čutura? 30-godišnji Vinkovčanin možda se ne uklapa u petogodišnje planove stručnog stožera upravo zbog svojih godina, no Zagreb ne osvaja bodove za iduće sezone već ovu sada i igrač koji u ovom trenu igra bolje zaslužuje i povjerenje od prve minute. Jedan od ciljeva kluba iz Kranjčevićeve stvaranje je kadra od 20-tak igrača koji će u bilo kojem trenu moći konkurirati za prvi sastav, u duhu toga Čutura bi, kako sada stvari stoje, a i statistika govori, trebao imati mjesto u početnih jedanaest.

Vezna linija kroz ovu je sezonu definirana, jedine rotacije Pavlović je silom prilika, zbog ozljede Mujdže, morao obavljati na desnom krilu. Marko Grgić i, u nekoliko zadnjih susreta, napadač Josip Jurendić na toj su poziciji igrali po principu toplo - hladno. I jedan i drugi u stanju su odigrati vrlo dobro, čak u pojedinim trenucima i odlično, no njihov je najveći problem u tome kako zadržati tu razinu. Poslije jedne takve utakmice za pohvalu, redovito su dolazile one u kojima su podbacili. Jurendić jučer definitivno nije blistao i tek se na samom startu utakmice približio razini predstave iz Zaprešića. Lijeva strana "rezervirana" je za Miroslava Pejića, jednog od najstandardnijih igrača Pavlovićeve garniture. I dok je u prvom poluvremenu bio među najistaknutijim akterima u nastavku se previše povukao u sredinu ostavljajući veliki prostor iza svojih leđa. Ulaskom Čuture lijeva je strana nekoliko puta ponovno zaprijetila prodorima i točnim nabacivanjima, no čini se ipak prekasno.

I dok su u Zaprešiću kapetan "bijelih" Mario Brkljača i Ivan Parlov radom i igrom iskočili iznad ostalih suigrača, jučerašnji susret u velikom su dijelu "prespavali". Na njihovu je predstavu utjecao i period Zagrebove igre u kojem se uglavnom preskakao centralni dvojac, no vezni igrači koji u 90 minuta naprave tek nekoliko prekršaja i niti jednom, ili tek jednom, ugroze suparničkog vratara nisu zaslužili visoku ocjenu. I tu je Marin Oršulić vidio svoju priliku, no tek pet minuta igre premalo je da jedan igrač donese potpuni preokret. Priliku za iskupljnje Parlov i Brkljača imat će već u idućem kolu u Vinkovcima na terenu gdje će Zagrebašima itekako dobro doći njihova borbenost i požrtvovnost. Među boljim igračima u bijelom dresu jučer su bili napadači. I Davor Piškor i Ivan Krstanović stvarali su i ulazili u dosta prilika, posebno u periodu nakon vodstva i prava je šteta što tada nisu poentirali još koji put jer su se i njihove prilike "razvodnile" u nastavku. Iako je momčad Zagreba u posljednjih nekoliko susreta pala u formi, ona 196 centimetara visokog Krstanovića u stalnom je rastu, tri pogotka u tri zadnja susreta razlog su za veliki optimizam.

Od sanjanih 12 do planiranih deset bodova iz susreta s Interom, Croatijom, Cibalijom i Zadrom, "bijeli" nakon polovice puta imaju tek slabašna dva. U Vinkovcima će Zagreb morati pružiti puno više, utakmica slična onoj u Šibeniku već tradicionalno neće gledatelje privući ljepotom već borbenošću, a svaka će se pogreška skupo platiti. Ipak, Zagrebaši u izdanjima protiv Hajduka, Dinama pa i Rijeke nesumnjivo mogu i do pobjede. Pitanje je samo hoće li se odlučiti za disciplinu i strpljenje ili preskakanje igre i nervozu.