Kapa dolje Profesoru

Nije lako biti trener, još je teže ako stanujete u Maksimirskoj 128. Proteklih tjedana o Ivankoviću se pisalo štošta, uglavnom negativnoga, a kroz većinu napisa protezala se glavna tema kako je akcija Indeks trebala "odnijeti" i profesora Ivankovića.

Dinamov strateg mirno je podnosio kritike, nisu mu remetile planove, programe ni raspoloženje, vjerovao je u svoju momčad kada drugi nisu. Stvarali su mu klanove u svlačionici, rušili mu autoritet, dovodili u pitanje stručnost, ali Dinamova predstava u Pragu sve je to demantirala. Bolji način za odgovor tim "stručnim" primjedbama i opaskama na račun trostrukog prvaka Hrvatske - Ivanković nije mogao dati ni na jednoj press konferenciji.

Dan uoči utakmice svjedočili smo iznimno mirnom, koncentriranom, te iznenađujuće dobro raspoloženom Ivankoviću koji je samouvjereno davao izjave poput one da "sastav zna već danima, ali ga neće reći".

Kada se u press centru Axa Arene podijelio zapisnik s početnim sastavima uoči utakmice, iznad glava svih hrvatskih novinara zasjali su upitnici. Mandžukić sam u napadu? Carlos u vezi? Lovren u obrani, Mikić u napadu? Zar je Dinamo došao igrati na penale?

Ivanković je tim potezom puno riskirao. Neka ne bude dvojbe, njegov početni sastav većini bi poslužio kao "krunski dokaz da nema pojma". I kao što bi se tada svi pravili pametni, uz nevjericu kako to nije vidio "Profesor", tako se treba sada poklopiti po glavi i priznati je Ivanković bio pametniji. I po milijunti puta, neki trener (sada Ivanković, ali primjera je bezbroj) pokazao je da s razlogom dobiva mjesečno svoj ček, za razliku od onih na tribinama ili onih koji o tom treneru pišu i sole pamet.

Daleko od toga da je Dinamo u Pragu bio briljantan; pogreške u obrani i poklone Sparti treba dobro analizirati, kao i potpunu smušenost u zadnjih 10 minuta, no Modri su napravili rezultat. I kada to govorimo u kontekstu Branka Ivankovića, moramo naglasiti riječ - opet.

Ivanković je srušio rekord nepobjedivosti u HNL-u, osvojio dvostruku krunu i postavio temelje druge. Večeras se po drugi puta plasirao u Ligu Uefe, što je za Dinamo kao klub itekakav uspjeh, a za to vrijeme je uspio prebroditi niz faktora koji mu nisu išli na ruku. Od prodaje ključnog dvojca Eduardo-Ćorluka uoči prvog europskog pokušaja, preko kompletnog remonta uoči ove sezone pa sve do nevjerojatno negativne atmosfere oko maksimirskog kluba.

Varaždinski trener uspio je rezultatu pridodati još nešto što je za Dinamo barem jednako važno - razvijati paralelno mlade igrače. Dinamove glavne poluge, i to europske kvalitete, uspješno je nadoknađivao talentiranim, ali neiskusnim igračima iz modrog inkubatora ili Prve HNL.

Igra Dinama možda ne ostavlja bez daha, ali ne ostavlja danas ni igra Chelseaja, Intera, Milana, Reala ili Bayerna. Traži se rezultat, a devedeset posto uspješnih trenera današnjice drži da se taj uspjeh mora temeljiti na kvalitetnoj igri u obrambenoj fazi. Možda bi Dinamo mogao igrati i romantičnije, ali da je rezultat lošiji - ne bi li opet svi bili nezadovoljni(ji)?

Ovaj uspjeh - ulazak u Ligu Uefe s praktički potpuno novom momčadi, punom Južnoamerikanaca koji se tek upoznaju s europskim nogometom, mladića koji su europski nogomet gledali samo na TV-u i iskusnih igrača koje je većina otpisala - treba takvim predstaviti. I treba Ivankovića nahvaliti. Jer kao što bismo prolili crnu tintu da je izgubio, tako bismo trebali veličati sada kada je uspio.

Jedan Tottenham, s trenerom koji je definitivno u europskom vrhu proteklih nekoliko godina, i s pojačanjima koja su bila zvijezde Eura, čami na dnu Premiershipa. Valjalo bi Ivankovićevu plovidbu HNL-om i Europom definitivno gledati iz te perspektive, jer je Dinamo mijenjao puno više, doveo puno slabije igrače, a u svojoj je ligi još uvijek prvi, te je još uvijek i u Europi.

Možda je praški uspjeh konačno vrijeme da se o Ivankoviću prestane govoriti ili pisati kao najslabijoj Dinamovoj karici, već baš kao o - najjačoj...