"Radom do uspjeha"

Mladi je Zagrebov veznjak nogometnu karijeru započeo prije deset godina u Širokom Brijegu u rodnoj Hercegovini. Igre u dresu mlađih uzrasta reprezentacije BiH donijele su mu angažman u nogometnom klubu Zagreb.

"Igrao sam nekoliko puta u dresu reprezentacije i Širokog Brijega protiv Zagreba i tada me je uočio sadašnji trener seniora Luka Pavlović te pozvao da dođem i ovdje sam od ljeta 2006. godine. Prije godinu dana potpisao sam i prvi profesionalni ugovor. Od kada sam počeo trenirati igrao sam u vezi, to je moja prirodna pozicija oduvijek i tako je to i ovdje u Zagrebu."

Danas veliki talent Kranjčevićeve nije zaboravio tko mu je najviše pomogao u najtežim trenucima.

"Kada sam kretao u Hercegovini s nogometom moja obitelj nije imala takve financijske uvjete da bi mi sve potrebno mogli sami osigurati. Mama je radila, tata ima sitnu vojnu penziju, ali ja još imam i dvije sestre i nije bilo lako. Čak sam sa 14 godina pomislio kako bih se ostavio nogometa, falilo mi je sportske opreme za osnovno nogometno "preživljavanje". Tada mi je pomogao jedan gospodin iz Širokog Brijega. Nadam se da bih mu kada nešto zaradim mogao vratiti to uloženo u mene."

"Nakon toga, krenula je suradnja sa stricem, Zdravkom Sesarom koji je odvjetnik ovdje u Zagrebu. On se od tada brine o mojoj karijeri, imam s njim ugovor, ali kada bi jednog dana bilo interesa od strane pravih menadžera mi nikako ne bi bez razmišljanja odbili suradnju, porazgovarali bi i pokušali se dogovoriti."

Na terenu je, već na prvi pogled, teško ne uočiti kako Sesara krasi borbenost i pozitivna drskost. Ipak, njegovo je najjače oružje precizan i jak šut zbog čega je već sada prepoznat kao sjajan izvođač slobodnih udaraca. Sam se ipak više zadržao na onome na čemu još mora dosta raditi.

"Najviše radim na ekspolozivnosti, a tu mi je od ogromne pomoći profesor Milanović s kojim radim i na individualnim treninzima. Zbog toga mu puno hvala. Vidim i osjećam da sam napredovao po tom pitanju. Potpuno sam skoncentriran na treninge, radim i dodatno, ostajem duže poslije obaveznih treninga. Od vrlina bih možda naveo to da podjednako dobro mogu igrati i sa lijevom i sa desnom nogom te pregled igre i dugu loptu, ali i to što mogu puno trčati. Spreman sam trčati i više od 90 minuta, različitim tempovima, što mi je također velika prednost."

Na spomen nogometnih uzora, uz imena Zidanea i Fabregasa stoji i ono sadašnjeg suigrača Marija Brkljače koji je Sesaru uzor ne samo na terenu.

"Godinu dana Brkljača mi je izniman prijatelj i pomoć. Osim što s njim treniram družimo se i van terena. Uvijek je uz mene savjetom, kada vidi da sam "prikočio" na treningu ili potonuo duhom, ne propušta mi reći kako moram uvijek davati najbolje od sebe i biti uvijek sto posto "unutra". Uzor mi je kao čovjek jer ima "zdrave" poglede na život, a onda kao veliki igrač i borac. Na primjeru njega vidim kako je jedini pravi put prema uspjehu rad, pratim ga kako radi na treninzima, u teretani i radim i učim uz njega."

Zagrebovi su juniori, a među njima i Ivan Sesar, pažnju na sebe skrenuli naslovom juniorskih prvaka, a potom i nedavnim odličnim nastupima na međunarodnom turniru do 18 godina. Sa seniorskom ekipom uz njega treniraju i Besart Abdurahimi i Igor Jugović i prema najavama, Zagreb bi ponovno trebao "izbaciti" jednu kvalitetnu generaciju, kakva je bila ona Vrdoljaka, Mujdže, Brkljače i Labudovića.

"Mi smo naslov osvojili one godine kada sam ja stigao u klub. Odmah sam po dolasku odlično prihvaćen, dosta sam dečki i od ranije poznavao, bili smo jedna sjajna momčad i to će mi prvo mjesto uvijek biti lijepo sjećanje. Biti ispred Hajduka, Dinama, Osijeka je velika stvar. Iduće smo sezone bili "noseća" generacija, bilo je dosta oscilacija, dobrih utakmica kao ona protiv Dinama kada smo pobijedili 4:2, ali i loših kao u slučaju 2:0 poraza od Međimurja. Nismo imali kontinuitet kvalitetnih igara i to se odrazilo na konačan rezultat."

"Osim Jugovića, Abdurahimija i mene koji smo sada sa seniorima, tu je i odlični vratar Herceg koji je potpisao stipendijski ugovor i igra na posudbi u Trešnjevci. Pravi je profesionalac i to je dokazao i nagradom za najboljeg vratara turnira."

Nagrada je na istom turniru pripala i Sesaru, ona za naboljeg igrača, što je prema mišljenjima svih potpuno zaslužio.

"Odigrali smo kvalitetno taj turnir i osobno sam zadovoljan i svojom igrom. Možda da nisam dobio tu nagradu bilo bi mi žao dva, tri dana, ali ovako ona mi je samo jedan veliki poticaj za dalje. Kad vidim u sobi kako porad moga imena piše "igrač turnira" s još većim entuzijazmom idem na treninge."

Prvo mjesto u skupini mladim je Zagrebašima donijelo nastup na samoj završnici turnira, gdje su na kraju osvojili treće mjesto. Tek je loša organizacija u Italiji bacila sjenu na odličnih tjedan dana.

"Nastup u Italiji pozitivno je iskustvo za nas, ali ono što ćemo također pamtiti je vrlo loša organizacija. Ne želimo u tome tražiti alibi za neprolazak u finale, jer vjerujemo kako su jednake uvjete imali i naši protivnici, ali to je bilo sve samo ne sjajno. Loša hrana, loš smještaj, ništa bolji stadion. Dosta smo se razočarali, bili smo i umorni i nervozni, ali smo si rekli kako nećemo odustati kada smo se već toliko borili za to. Na kraju se ne mogu oteti dojmu da smo mogli i više. No ipak je to jedno veliko iskustvo za svakoga tko hoće učiti. I sada za prvenstvene pauze putujemo u Italiju na dva prijateljska susreta i to osobno shvaćam dobrom školom za nas mlade igrače."

Seniorski debi Sesar je ove sezone upisao u Šibeniku. Pripala mu je tek minuta u remiju, i iako je polagao nade kako bi se mogao nalaziti u "krugu 18", ne gubi strpljenje i optimizam.

"Sto posto sam "unutra" od prvoga dana i tako će i ostati i zato moram reći kako sam očekivao da ću biti među 18. Ono čime bih bio sretan je da u 11 utakmica na tri dobijem priliku posljednjih 15-ak minuta. Nitko ne bi bio sretniji od mene. Te bih minute doživio ne tako kao da tek mijenjam umornog suigrača već kao da startam od početka. Igrao bih kao da mi je to posljednja utakmica u životu. Teško je kad dođe subota i kad trener čita igrače za susret, a mene nema."

"Ali možda mi je i najteže kada ih nakon pobjede ne mogu zagrliti, čestitati im. Do idućeg dana taj "duh pobjede" nije toliko intenzivan i bude mi tada teško i krivo što nisam bio na klupi i doživio to s njima, pa makar kao zadnji igrač na kojeg se niti ne računa. Pojavi se nervoza i razočaranje, ali opet uvijek ostaje nada da će se rad na treningu već idućeg tjedna isplatiti. Siguran sam u sebe i kad dobijem priliku vjerujem da ću ispuniti očekivanja. Vjerujem da će mi trener Pavlović toliko vjerovati da mi da priliku u Kup susretima gdje bi mu pokazao da mogu i da sam spreman."

Prošle je sezone sobu na putovanjima i u karantenama dijelio sa Senijadom Ibričićem. Upravo ga je on prilikom odlaska iz Kranjčevićeve spomenuo kao mogućeg nasljednika.

"Ta mi je pohvala, najiskrenije, vrlo draga. Znam da to nije rekao samo zbog toga što smo bili cimeri, znam da on to tak i misli i nije mi to teret već poticaj. Pogotovo što je to rekao tako veliki igrač kakav je Ibričić."

Ibričića je nogometni put iz Ulice pjesnika odveo u Hajduk. Iako su mu svi planovi vezani za Zagreb, Sesar ne krije kako je iskreni navijač Hajduka, još od malih nogu.

"Hajduk volim od djetinjstva, no moji su svi planovi idućih godina vezani samo za ovaj klub. Nadam se da će struka s predsjednikom Medićem, direktorom Čalom i “šefom” Pavlovićem računati i dalje na mene kao na jedan potencijal koji može donijeti dodatnu kvalitetu klubu. Jednog dana, ako mi se ukaže prilika za to, najviše bih volio igrati u španjolskoj ligi. To su veliki ciljevi, ali bez njih ne ide u životu."

Kao član seniorske momčadi također je u mogućnosti govoriti i o aktualnim igrama u HNL-u. Visoko mjesto i na kraju sezone za Sesara je realnost.

"Svaki dan sam s dečkim u svlačionici i prvo što se vidi je da vlada sjajna atmosfera, nema klanova što je najbitnije i svi se dobro slažemo. Što se komentara na toplo-hladno igre tiče, ne vjerujem ni da je najveći optimist mogao predvidjeti ovo mjesto. Prvenstvo je otvoreno porazom, no iduće pobjede protiv Rijeke i Hajduka, pa i ova u Vinkovcima, gdje će i najbolji teško do bodova, mogu svim navijačima Zagreba dati razloga za vjeru u ovu momčad."

"Ja vjerujem kako ćemo mi na kraju sezone biti na četvrtom mjestu. Prognoziram da će Dinamo ponovno biti prvak, a da će se za drugo mjesto boriti Slaven Belupo i Hajduk, a odmah iza njih vidim nas i, kao najveće konkurente, Riječane."