Nove i mlade, HNL nade

Ivan Kelava pokazao je da će Dinamo na njega moći računati i dugoročnije već prošle sezone, kada je za mentora imao sjajnog Nijemca Georga Kocha. Koch je kao tada prvi vratar "zagrebačkog ponosa" Kelavi bio odličan uzor i zvijezda vodilja, te je mladi Zagrepčanin i sam "trubio" kako je od njega puno naučio. Ipak, Dinamo ga nakon Kochovog odlaska nije imao "muda" zadržati na vratima kao prvog čuvara mreže, kako se kao vratar ne bi uništio ukoliko bi Dinamo ponovno tragično završio svoju europsku pustolovinu. Na vrata je tada postavljen iskusan ali i ne onaj "pravi" Butina.

Ozljeda Dinamove "jedinice" u Pragu, međutim, dala je 20-godišnjem Kelavi odličnu priliku da se pokaže i u tekućoj sezoni, a on ju je iskoristio na najbolji mogući način. Ni u jednoj utakmici nije bio ocijenjen kao loš, a u nekoliko se navrata, računajući i londonski debakl, prikazao kao odlično rješenje za Dinamova vrata. Iako su Modri dobili četiri "komada", nijedan neće niti može ići na dušu Kelavi, uostalom, nije li Liverpool nešto kasnije popio istu količinu golova u Liga kupu? I to od potpuno promiješane momčadi... Oporavak Butine, ipak, donio je i njegov povratak na vrata, a Kelava će tako pravu priliku morati i dalje strpljivo čekati.

U momčadi Dinama ipak, ne stanuju samo zvijezde i talenti. U sekciju onih koji će teško dobiti priliku da se dokažu i naprave veću karijeru mogli bi svrstati Matu Maleša i Filipa Lončarića. Prvi nogometno ime nije stekao na travnjaku, medijima je zanimljiv bio tek kada je pred nosom Hajduku pobjegao u Dinamo. Od tada - o Malešu ni traga ni glasa. Filip Lončarić je svojevremeno bio veliki talent hrvatskog nogometa i jedna od jačih karika plave momčadi. No, njegove aktivnosti izvan travnjaka i sukobi s izbornikom mlade reprezentacije "otjerali" su ga iz Dinama, u koji se ponovno vratio ove sezone. Sada kao treći vratar, Lončarić će teško ponovno dobiti priliku, za nju će morati itekako raditi i dokazivati se, a važan faktor ovdje bi trebala biti i sreća.

Jedan od mladića koji bi mogao napraviti veliku karijeru je 19-godišnji Dejan Lovren, koji se ove sezone u Dinamo vratio s posudbe iz, koga drugoga negoli iz zaprešićkog Intera. Prijateljstvo i suradnja ova dva kluba već su ranije rezultirala trima velikim igračima. Modrić, Ćorluka, Eduardo, svi su oni na putu k slavi prodefilirali Zaprešićem, a isti put za sada slijedi i Lovren.

Dolaskom u Dinamo postao je nezaobilazni član prve postave, pružio nekoliko vrhunskih partija, a i predstavio se kao odlična zamjena za Ćorluku na desnom boku, iako može odlično odigrati i stopera, a i zadnjeg veznog. Veliki je borac i trkač, može ga se u nekim segmentima usporediti i s neumornim Ognjenom Vukojevićem. Sve u svemu, igrač koji će, ako ostane hladne glave i ne poleti u visine, u doglednom vremenu biti u planovima i bilježnicama izbornika Slavena Bilića.

Još jedan Dinamovac koji se donekle etablirao ove sezone i koji je već imenovan nasljednikom Luke Modrića je Milan Badelj. Dečko koji se još prošle sezone kalio u Lokomotivi ekspresno je instaliran u prvu Dinamovu momčad, a stručnjaci za njega imaju same riječi hvale. Stjepan Deverić, koji je između ostalog "stvorio" i Luku Modrića, za svog učenika tvrdi da je "igrač fine tehnike, ima fini pas, jak je u igri "jedan na jedan" i u perspektivi je Lukin nasljednik. Slični su po motorici i smislu za igru." Lukina jedina prednost je skok igra, unatoč patuljastom rastu Zadranin odlično skače...

Odigrao je Lovren za Dinamo u HNL-u i u Europi nekoliko zapaženih partija, postigao nekoliko odličnih golova i potvrdio se kao pojačanje. Veće nego Sammir, Suarez, Carlos, ili bilo koji stranac kojeg je Dinamo nedavno doveo. Ipak, i njega je svladao umor. Mlad je još, njegovo vrijeme tek dolazi. Potvrdio je kako je materijal za Dinamo, za reprezentaciju, a dokazivanje je tek pred njim.

Jedan od "talenata" koji se već osamostalio i sve učestalije traži inozemni angažman je odnedavno i reprezentativac Mario Mandžukić. Došao je u Dinamo iz Zagreba, gdje ga je vodio legendarni Miroslav Blažević. Krasi ga velika požrtvovnost, za njega ne postoji izgubljena lopta. Već je prvim svojim nastupima u prošloj sezoni navukao na sebe interes nekih inozemnih klubova, a spominjao se i prelazak u Manchester City. Sigurno je da je Mandžo u sadašnjoj postavi najbolji Dinamov igrač. Dokazao je to i u Amsterdamu, ali i u brojnim drugim susretima. Jedan od onih koji je opstao na zahtjevnom i teškom hrvatskom nogometnom planu i koji je jedan od kandidata za put već spomenute Dinamove trojke koja sada hara inozemnim travnjacima.

Kada je riječ pak o Hajduku, može se napisati puno stvari. I pozitivnih i negativnih. Splitska je škola oduvijek stvarala talente, no nerijetko se događalo da je neke od njih prelako odbacivala ili nije na vrijeme prepoznala, a neuspjeh nekih koji su zaslužili bolje često je bio posljedica loših rezultata kluba. Čini se ipak da je u ovoj sezoni to stvar prošlosti, preoblikovanje u ŠDD dalo je novi motiv splitskom klubu, te su se Bili pod vodstvom Ante Miše počeli nametati kao ozbiljan konkurent Dinamu u borbi za naslov prvaka.

Mnoštvo talenata nalazi se u ovom trenutku u splitskom inkubatoru. No, u Hajduku, ali i bilo kojem drugom hrvatskom klubu u ovom trenutku prepoznavanje i prodaja igrača ide nešto drugačijim tijekom. I dok Dinamovce budno prati mnoštvo stranih menadžera u nadi da će pronaći novog Modrića ili Eduarda, Hajdukovci i ostali moraju ozbiljno zapeti i napraviti rezultat da bi netko obratio pozornost na igrača koji ne igra za reprezentaciju, koji nema priliku nastupati u euro kupovima, a to zaslužuje.

Hajdukovi će igrači tako tek morati napraviti nešto više, osvojiti koji trofej i pokazati da su materijal za reprezentaciju, za odlazak u inozemstvo. Najbolji primjer za to je Nikola Kalinić. Neosporan talent, koji istina, često izgubi živce i napravi ono što ne bi smio, u prošloj se sezoni pokazao kao odličan golgeter, s instinktom za gol kakav se ne viđa često. Pobrao je simpatije svih Hrvata, pozvao ga je Slaven Bilić i na Europsko prvenstvo u Austriju i Švicarsku, no ova je sezona donijela neočekivan krah.

Kalinić i dalje igra i zabija, no golovi iz jedanaesteraca jednom napadaču ne znače puno i zasigurno mu ne dižu samopouzdanje. Nadajmo se samo, da će dolazak Ante Miše na trenersku klupu donijeti povratak starog Kalinića, koji će tako ponovno istaknuti kandidaturu za izgubljeno mjesto u reprezentaciji - mjesto koje mu svakako pripada.

Najveći talent hrvatskog nogometa iz prošle sezone, Ante Rukavina, prelaskom je iz Šibenika u Hajduk napravio prema nekima "potez kojim je osigurao veliku karijeru". Takvim se to ipak nije pokazalo, Hajduk je krahirao u prošloj sezoni, a Rukavina sreću odlučio potražiti u Grčkoj. I uspio. Iako su neki sumnjali, Rukavina je u Panathinaikosu čvrsto zagrizao i ne pušta - njegov klub ima ozbiljne šanse za napad na jedno od prva dva mjesta u skupinama Lige prvaka, a i minutaža koju dobiva mladi Šibenčanin polako se povećava. Sve miriši na to, da će Rukavina u doglednom vremenu ponovno biti onaj Rukavina iz Šibenika, te da će zavrijediti i povjerenje izbornika Bilića.

Među hajdukovim talentima izdvaja se i još jedan legitimni kandidat za mjesto u reprezentaciji, bivši čuvar mreže Zadra Danijel Subašić. 24-godišnji zadarski vratar prema riječima bi stručnjaka uskoro mogao zakucati i na vrata A selekcije, te zamijeniti do danas neprikosnovenog Stipu Pletikosu. Sve se više ističe i mladi veznjak Mirko Oremuš koji je prošlog tjedna režirao pobjedu Hajduka nad Slaven Belupom, pa i Ivan Strinić, Drago Gabrić, Marin Ljubičić...

Bivši trener Bijelih Goran Vučević u A je momčad uveo i 17-godišnjeg Marija Tičinovića i pogodio - hajdukov Tić zadivio je sve, kako u HNL-u tako i u Europi i pokazao da je definitivno dobar, a samo o njegovom zalaganju i klupskom strpljenju ovisi daljnji razvoj njegove karijere. Da sve ne bude tako idilično tu je nesretni Dario Jertec, koji već gotovo dvije godine ne dobiva pravu priliku, a ako je i dobije, ne iskoristi ju.

Nije uspio u Dinamu, nije se nametnuo, treneri mu nisu davali povjerenje, "bolji" su bili Sammiri, Carlosi i Andersoni... Priča u Hajduku za sada ne sliči na ništa bolje. Stagnacija, česta prelaženja iz prve u drugu momčad i obrnuto ne slute na dobro, te je sve izglednije kako će Jertec postati još jedan "talent koji se nije uspio dokazati". Bit će to, svima je jasno, velika šteta. Nekada je bio prva violina uvijek perspektivnog i nepredvidljivog varaždinskog prvoligaša.

Po hijerarhiji trenutačno treći hrvatski klub, Slaven Belupo, oduvijek je bio osuđen na to da priliku daje mladim igračima. Prošlosezonski trener Kruno Jurčić ostavio je Mili Petkoviću sjajan kostur, dovedeno je nekoliko novih mladih igrača koji bi tek za nekoliko sezona trebali dobiti prave prilike (Pavec, Tepurić), ali i oni koji bi već u ovoj mogli zablistati i nogometni put potražiti u jačem klubu.

Na vratima se iz utakmice u utakmicu iskazuje vratar mlade reprezentacije Silvio Rodić, koji se potvrdio i u prošloj sezoni, a stručnjaci mu predviđaju blistavu karijeru. Siguran u istrčavanjima, vrlo dobar s osnovne crte, Rodić ima sve predispozicije da iz mlade selekcije bude transportiran u A vrstu. Plus su mu i godine, tek mu je 21 - njegovo vrijeme tek dolazi, a ne sumnjamo da će prilike koje mu se ponude objeručke zgrabiti.

Uz njega, u momčadi Farmaceuta mnogo se očekuje i od veznjaka Gregurine, koji je označen kao jedan od najvećih talenata HR nogometa i koji bi uskoro također mogao potražiti novi angažman, a sudeći prema interesu najvećih hrvatskih klubova (Dinamo, Hajduk) u tome bi mogao i uspjeti. Za njim ne kaskaju niti Kaja Rogulj, Alen Maras, Vedran Purić... No niti jedan od njih u ovoj sezoni nije pokazao igre iznad očekivanja, njihov se boom još čeka...

Svake godine pak osječka škola izbaci nekolicinu zanimljivih klinaca, ali malo koji uspije zadržati konstantu. Jedan od takvih u sadašnjoj momčadi je buduća mlada "zvijezda" hrvatskog nogometa, Domagoj Vida, koji ponašanjem na terenu dosta podsjeća na Ognjena Vukojevića. Vida je pravi detonator momčadi, svojom eksplozivnošću je u stanju ponijeti njezinu igru, a ne zna štedjeti ni sebe ni protivnika.

Osijekovo dijete, Josip Barišić, prošle je sezone poslan na posudbu u slovenski Koper, da bi nešto kasnije završio u Starim Perkovcima gdje se pod paskom Branka Karačića potpuno preporodio nakon loše slovenske epizode. Na početku ove sezone bivši trener, Lončarević, postavio ga je na poziciju petog napadača te nerijetko nije sjedio niti na klupi. Sve se to međutim promijenilo dolaskom Steinbrücknera; Barišić se, ne samo vratio na klupu, već i počeo igrati i - zabijati.

Miriše na novu nadu? Možda, ipak, premalo je još dobrih utakmica u njegovim nogama. Još jedan koji je dolaskom Steinbrücknera dobio pravu priliku nakon tri godine stagnacije je Josip Knežević. 21-godišnji Knežević počeo je asistirati, izvoditi sve prekide i biti igrač oko kojeg se vrti cjelokupna igra momčadi s Drave. Ilija Lončarević za usporedbu, priliku mu je davao samo s vremena na vrijeme i to s klupe, na poziciji lijevog veznog.

Ivan Miličević i Vedran Jugović pojavili su se na hrvatskoj nogometnoj karti tek ove sezone. Miličević se prvoj momčadi nametnuo na pripremama u Njemačkoj, nakon što je vraćen s posudbe iz 3. HNL, a u ovoj je sezoni u bijelom dresu upisao ukupno 407 minuta. Nametnuo se kao prvi napadač osječkog kluba u vrijeme vladavine odbjeglog Lončarevića, iako stručnjaci smatraju da bi poziciju mogao izgubiti povratkom na teren Vedrana Nikšića, koji se ozlijedio potkraj prošle sezone.

Svojeg konja za trku ima i debitant u 1. HNL, Croatia Sesvete i to u liku 20-godišnjeg veznjaka Antuna Palića. Mladi veznjak u 15 je nastupa ove sezone zabio tri pogotka, upisao 340 minuta i ocijenjen je odličnom prosječnom ocjenom - 6.21. Posebno impresivan bio je njegov lob Hajduku, i to nakon driblinga, i iz trka. Palića su tako već zamijetili i susjedi iz Maksimirske 128, te je vrlo izgledno da će karijeru nastaviti u plavom dresu.

Zadranin Marin Tomasov također se može svrstati u igrače koji bi trebali potpuno zabljesnuti u ovoj sezoni. Igrač koji je svoje kvalitete pokazao i u prošloj, kada je bio glavna pokretačka snaga Zadra, trebao bi se ove godine potpuno osamostaliti i "pobjeći" iz matičnog kluba koji mu realno, ne može puno toga ponuditi. Uz malo više kvalitetnih utakmica u nogama, posebno onih europskih koje bi dobio prelaskom u Dinamo i Hajduk, Tomasov bi potpuno sazrio kao igrač, što mu jedino još i nedostaje. Njegova nogometna "žica" je odlična, osporiti mu ne možete ni tehniku, niti onaj istančan osjećaj za gol, a prisutan u njegovoj igri je i onaj, kako stariji nogometni znalci vole reći, nogometni vic. Sve u svemu, odličan materijal za reprezentaciju.

Odlaskom Danijela Subašića iz Zadra priliku je među vratnicama dobio i stalni reprezentativac mladih selekcija reprezentacije Hrvatske, Antonio Ježina, koji bi vrlo lako mogao slijediti put svog starijeg kolege. Ježina je prošle sezone dobio malu minutažu, no ove je napokon odjenuo dres s brojem jedan i za sada ga ne pušta. Mlad je, ne treba mu za greške uzeti nekoliko propusta i pogodaka koji bi mu se mogli staviti na dušu. U budućnosti bi, ako se prema nogometu bude odnosio sportski i profesionalno, mogao biti jako dobar.

Šibenski adut u budućnosti mogao bi biti 17-godišnji Arijan Ademi, koji iako veoma mlad, zrači sigurnošću i ima fantastičan pregled igre. Za Šibenčane je debitirao 22. ožujka na Maksimiru, u susretu protiv Dinama. Na semaforu je stajala 62. minuta, kada je službeni spiker u igru "uveo" mladog Ademija. Taj će trenutak uvijek pamtiti sigurno Ademi, a mogao bi u sjećanju ostati i mnogima, budući da se Ademi označava kao jedan od legitimnih kandidata za reprezentaciju. Dva je puta bio pozivan i u U17 vrstu, no nijednom mu se nije ispunio, kako sam kaže, san - zaigrati za male Vatrene. Mi vjerujemo, kako će mu san biti ispunjen - kada, to je samo na njemu.

Igrač oko kojeg se prošle sezone prolilo puno tinte i koji je neumorno punio novinske stupce je pogađate - Anas Sharbini. Prva riječka violina u suštini je i najveći dobitak za Rijeku u novoj sezoni. Odlučio je ostati pod stijenama Kantride i pričekati potpunu afirmaciju u HNL-u, što bi se u konačnici moglo pokazati i dobrom i pametnom odlukom. I ove je sezone nastavio s dobrim igrama od prošle, a u paru s bratom Ahmadom, vodi momčad Rijeke i održava ju na "vodi".

Ipak, uza sve nogometne kvalitete Sharbiniju se ne smije zaboraviti nesportsko ponašanje koje bi ga u pravom, ozbiljnom klubu stajalo statusa u momčadi, a da i ne spominjemo nešto više. Dakako, uz pravi, poboljšan stav Sharbini može daleko, ali prije svega mora popraviti svoj odnos prema sportu i nogometu - u medijima, se o njemu naime, stvorio dojam "zvijezde" koja to u stvarnosti nije, te ga mnogi sada gledaju kroz naočale s najvećom "dioptrijom".

Brzonogi napadač Intera, Ilija Sivonjić također se može označiti velikom nadom hrvatskog nogometa. 21-godišnji Interov nogometaš rođen je u Zubovićima u BiH, a karijeru je započeo u danas "nepostojećem" Kamen Ingradu. Sezona 2007./08. donijela je njegov prelazak u Inter, a za Diva iz predgrađa odigrao je u istoj sezoni 21 susret te se 4 puta upisao u strijelce.

Ove je sezone ponovo krenuo odlično, zabio sedam puta u 15 nastupa, te se potvrdio kao jedan od ponajboljih napadača HNL-a trenutno. Kvalitetu ovog mladog nogometaša potvrdio je i splitski Hajduk, koji ga je označio prvom alternativom za Bojana Vručinu, ukoliko se njegov prelaza u Split ne realizira.

Još jedan neosporan talent u Interu je i veznjak Davor Kukec. Interovo je dijete, za njega je od 2004. odigrao 3717 minuta, upisao devet žutih, dva crvena kartona, šest golova i šest asistencija, te je jednom bio igrač utakmice. Ipak, po ovim se podacima ne može razaznati prava veličina njegovog talenta te je možda bolje reći kako je većinu ovih pogodaka i asistencija Kukec postigao u ovoj ili prošloj sezoni. Svakako jedan od onih koje vrijedi pogledati.

Kada je bilo riječi o talentima, pak, posebno onim mladima, vinkovačku Cibaliju nerijetko se zaobilazilo. Ipak, ove je godine i to prošlost. U drugom kolu i utakmici protiv Osijeka debitirao je na poziciji zadnjeg veznog 18-godišnji Tomislav Mazalović i odmah čvrsto zgrabio svoju poziciju, koju do današnjeg dana ne ispušta. Tu je i Ivan Baraban, koji uglavnom grije klupu, no po prikazanom u posljednjim kolima, sigurno je da bi mogao puno više - samo da dobije priliku.

Vrijedi ovdje spomenuti i juniora Vlatka Šimunca, te posljednjih godina najboljeg izdanka vinkovačke škole nogometa, koji se iz Cibalije prošle godine otisnuo put Češke, gdje i danas pruža dojmljive partije, Andreja Kerića.

Moglo bi se tu izdvojiti još mnoštvo nadolazećih "zvijezda", kao što su Zagrebovi Oršulić, Abdurahimi, Jugović, Špičić i Pavlović, dok bi u najveća razočaranja, koja su poglede skauta na sebe privukli prošle sezone, mogli navesti Jurendića, Grgića i Brkljaču - koji je u planovima inozemnih, i najvećih domaćih klubova već nekoliko sezona. U "talente" bi mogli smjestiti i Josipa Škorića, koji doduše nije toliko mlad, ali je priliku na vratima Pjesnika dobio tek ove sezone i to u 26 godini života...

Talenata ne nedostaje ni u Varaždinu. Tu je mladi vratar Dreven, pa Neven Vukman, 19-godišnji Matija Smrekar, Enes Novinić i Igor Prahić, koji je iako jedan od najmlađih, već sada najskuplji Varteksov igrač...

Sve u svemu, talenata u HR nogometu ne nedostaje. Problem je jedino što ti mladi igrači ne dobivaju adekvatnu potporu kluba, trenera, pa nerijetko i medija, koji su sposobni i preuveličati, prehvaliti i na neki način odvesti perspektivnu karijeru mladog sportaša u - prosječnu. Standard na hrvatskim pašnjacima...