"Uvijek bih uzeo pet Hrvata"

Bilićev odnos s medijima je pomalo paradoksalan - s jedne strane, izbornik zaista minimizira svoje pojavljivanje u novinama, na televiziji, na portalima, zbog čega su predstavnici medija nezadovoljni jer smatraju da nije dovoljno na raspolaganju, dok s druge strane on sam ima osjećaj da je - svugdje.

Strateg "kvadratića" odgovara na pitanja vrlo iskreno i otvoreno, bez patetike, pretvaranja i potrebe za "uvlačenjem" javnosti (ili bilo komu) nekakvim floskulama. Upravo takav pristup mu je i donio mega-popularnost u Hrvatskoj, a čini ga vrlo zahvalnim sugovornikom.

U drugom dijelu ekskluzivnog intervjua s Bilićem smo razgovarali o njegovoj karijeri, kupovnoj strategiji Dinama i Hajduka, Ligi 16, trendovima u modernom nogometu i još štošta drugoga. Ako ste propustili prvi dio razgovora, onaj o hrvatskoj reprezentaciji, kliknite OVDJE.

Stvara li vam pritisak, i kakav, činjenica da postajete glavni kandidat medija praktički za svaku klupu koja ostane prazna u Premiershipu?
- To je dobro. Bolje da me spominju, nego da me ne spominju. Jedino mi je dosadilo objašnjavati Englezima, Rusima ili Nijemcima tu odluku. Dobro je da me žele, ali ja sam se odlučio ostati. Koliko je to dobro za mene, iz sebične perspektive - to će pokazati vrijeme. Rizik jasno postoji, ovo je takav posao. Da sam htio nekakvu sigurnost, radio bi u državnoj firmi. Mislim da je korektno što smo ostali. Nisam ni ja jasno varijanta Gandhija; ostao sam jer vjerujem u ovu momčad, u stožer, u naš napredak. Da sam ja mislio da će ova ekipa ići dolje, onda bih rekao 'idem ća'.

Napustiti reprezentaciju sigurno bi bilo teže nego klub, tvrdi izbornik:
- Ja sam sigurno danas bolji trener nego prije dvije godine. Još se usavršavaš, imaš više iskustva, sada imaš 35 utakmica za reprezentaciju, prije si imao jednu. Mislim da je ovo pravi put, a smatram da nije zanemarivo ni pitanje lojalnosti; lakše bi bilo otići da treniram neki klub. Ovako, kad si trener reprezentacije, nije lako otići. Ne bih se osjećao dobro da sam ostavio ovaj projekt.

"Imaju pravo i Dinamo i Hajduk"

Vodeći hrvatski klubovi odlučili su se za različitu "kupovnu" strategiju ove zime - Dinamo za strance, Hajduk za domaće mladiće. Da li je nečija strategija pametnija?
- Obje strategije su dobre. Ima u HNL-u igrača koji mogu pomoći i Dinamu i Hajduku, poput Vručine ili Sharbinija. Može to biti i Brkljača. Najveća je vrlina trenera da mogu prepoznati takve igrače. Fascinantno je kada neki trener Liverpoola recimo gleda Škrtela; objektivno - tko je Škrtel? Ili recimo Wenger; pogledajte primjer Ebouea. Dobiju šest komada, a on prepozna jednog od njih i vidi - ovaj će meni u Arsenalu biti sjajan. Ja recimo mislim da Brkljača može biti takav tip igrača, ako će pravilno raditi.

Vjerojatno je najbolje pronaći nešto između tih dvaju pristupa?
- Hajduk i Dinamo imaju suprotne pristupe; Hajduk s jedne strane forsira mlado, mlado, mlado, a Dinamo strano, strano, strano. Treba naći miks između toga. Ne može mladi igrač, kojem je svaka utakmica barem utakmica godine, ako ne i desetljeća, izdržati taj pritisak. Ne mogu ni stranci.

Kod stranaca je ključ u kvaliteti?
- Stranci moraju biti kvalitetni, onda su oni dobri i za mladog igrača. Sigurno bi recimo Mandžukić bio još bolji da je igrao s Eduardom dvije godine. Ako je recimo Calello dobar, onda će sigurno biti bolji Badelj. Ako jedan Rio Ferdinand kaže da su mu dosta pomogli stranci poput Štimca ili mene, to dovoljno govori. Dovesti stranca samo radi stranca, ili forsirati mladog samo jer je mlad - to nije rješenje. Potrebno je dosta raditi, gledati, promatrati, to je posao. Sistem da ćeš ga dovesti jer je zabio Hajduku ili jer si bio na ručku s njim, to je improvizacija koja u takvim stvarima nije dobro rješenje.

"Nemamo bazu za Ligu 16"

Vi niste pobornik Lige 16, to ste nekoliko puta ponovili?
- Kad Igor prezentira svoju priču, ona pije vodu, no matematički to ne stoji. Englezi su rekli - hoćemo imati vrhunsku ligu. 20 klubova, treba nam 400 igrača, i onda 200 igrača kupe. A mi bi imali 320 igrača, dok Englezi imaju 200. Po meni, to ne može biti dobro.

A argument kako će tada više prilika dobiti mladi igrači?
- Što se tiče davanja prilike mladim igračima, mislim da i u ovoj sadašnjoj ligi svaki dobar mladi igrač dobije priliku. Tko god bilo što vrijedi, dobit će šansu, ako ne u Dinamu ili Hajduku, negdje već hoće. U Jugoslaviji je bilo igrača koji su propali jer nisu dobili priliku, ovdje takvih nema.

Emisija Volim nogomet čini se kao pogodak za gledatelje, ali ne toliki za klubove?
- Emisija je dobra, ja je redovito gledam, komotno je. Zanimljivo je, vidiš sve golove, utakmice. Vjerojatno utječe na posjetu na stadionima. Vani su to napravili drugačije. Prvo su sredili stadione, natrpali ih ljudima, ti praktički ne možeš kupiti karte; e za takve onda postoje emisije na televiziji. Kod nas je obrnuto - mi prvo imamo emisiju. Meni je ona osobno sjajna. Koliko je dobra za nogomet - to je teže reći.

"Gdje god odem, uzet ću pet 'svojih'"

Kako gledate na sve veći broj stranaca u raznim reprezentacijama, može li to pokvariti reprezentativni nogomet? Ne mislimo ovdje, primjerice, na Eduarda koji je školovan kao igrač u Hrvatskoj.
- To bi moglo narušiti smisao reprezentacija. Reprezentacije bi trebale ostati kakve jesu. No, i države gube polako identitet s različitim unijama. Ja sam mislio da će se dogoditi to s klubovima; kako netko može navijati za Arsenal ako nema niti jednog Engleza. No eto, njih nije briga, i dalje su na stadionima. To bi se moglo dogoditi i s reprezentacijama; navijač bi mogao pristati da bude prvak svijeta, a da ne igra niti jedan Hrvat. No, ne vjerujem da će ići u tom smjeru, Uefa je to zgodno blokirala. Bez obzira imaš li putovnicu, moraš odigrati dvije godine u ligi da bi mogao igrati za reprezentaciju. Tu se ipak maše zastavama, tu je himna, to nije klub.

Španjolci su konačno uspjeli otići do kraja na Euru, Barcelona trenutno izgleda najbolje u Europe. Da li ćemo sve češće gledati takav nogomet jer je on postao uspješan?
- Španjolci tako igraju već dugo. Oni su zaslužili osvojiti, ali mogli su lako ispasti od Talijana recimo. Mislim da to neće ostaviti trag kao prije. Primjerice, Nijemci su 1994. bili loši na SP-u, i iduće sezone više nitko u Bundesligi nije igrao s tri braniča već s četiri. Mislim da sada neće biti revolucionarnih promjena. Sistemi izumiru, sada je to kretanje deset igrača na terenu. Bek više nije što je nekad bio, bek ti je sad glavni igrač.

Bilić se nadovezao još jednim zapažanjem:
- Kod nas znaju prozivati trenere zašto im momčadi ne drže konstantu forme, ali to ne može nitko. Evo od početka sezone, što je relativno kratki period, niti jedan vrhunski klub osim Barcelone ne drži cijelo vrijeme visok nivo. A i oni su krenuli malo sporije.

Za kraj, da dođete u bogati klub i imate priliku graditi momčad iz početka te izabrati bilo kojeg igrača na svijetu od kojeg bi krenuli - koga biste izabrali?
- Nisam nikada o tome tako razmišljao. Ma uzeo bih dosta ovih svojih. Ako bi to bilo moguće... Ja o tome maštam, i tada uvijek uzmem njih pet. Kad vidiš da te netko traži, odmah virtualno malo odeš u taj klub, uzmem stožer i odmah dovedem pet naših igrača.