Ubojiti dječak protiv strip-junaka

David Villa

Puno ime španjolskog napadača glasi David Villa Sanchez, a poznat je i pod nadimkom El Guaje, odnosno - "dečko". U prosincu je napunio 27 godina, a najbolje ga razdoblje u nogometnoj karijeri tek očekuje. Potpunu afirmaciju doživio je u posljednje tri i pol godine, koliko je proveo na Mestalli.

Karijeru je započeo početkom 21. stoljeća u Sportingu iz Gijona, koji se tada natjecao u drugoj ligi. U prvoj pravoj sezoni u 44 je utakmice postigao čak 20 golova, a sljedeće je godine svoj učinak jednostavno - ponovio. Najs(p)retnijom se pokazala Zaragoza, koja ga je 2003. godine dovela pod svoje okrilje.

Prvoligaški nogomet nije ga uplašio. U dvije sezone, koliko je nosio Zaragozin dres, postigao je ukupno 39 pogodaka, a osvojio je i svoje prve naslove. Mjesto u njegovim vitrinama našli su po jedan Španjolski kup (Villa je u finalu protiv Reala zabio odlučujući pogodak) i superkup. Selidba u Valenciju bila je logičan nastavak karijere ovog nezadrživog strijelca.

Nije mu dugo trebalo da pridobije simpatije navijača Šišmiša. U prvoj je godini svoj pogodak proslavljao čak 27 puta, a posebno je lijep bio onaj Deportivu, kada je suparničkog vratara prevario s polovice igrališta. Istaknuo se i hat-trickom unutar samo pet minuta protiv Athletica iz Bilbaa.

Sljedeće je sezone za partnera u napadu dobio Fernanda Morientesa, a Valencia je to izvrsno iskoristila i dogurala do četvrtfinala Lige prvaka. Villa je europskom pohodu pridonio s pet pogodaka. U prošloj je sezoni dočekao i prvu titulu s Valencijom: u finalu Kupa kralja pao je Getafe (3:1).

Trenutno je drugi strijelac Primere s 12 golova, a protivničke obrane i vratari još uvijek ne nalaze način kako ga zaustaviti. Valencia će vjerojatno biti spremna učiniti sve da ga zadrži, no nezdrava financijska situacija u klubu mogla bi biti katalizator njegovog odlaska u još veći klub.

Status planetarne zvijezde potvrdio je na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj, na kojem se okitio naslovom prvaka Europe. S četiri je pogotka odnio i nagradu za najboljeg strijelca, a žaliti može jedino za propuštenim nastupom u samom finalu, u kojem su njegovi suigrači svladali Nijemce.

U reprezentaciji, za koju je debitirao početkom 2005. godine, postigao je 24 pogotka u 41 utakmici, a srušio je i Raulov rekord po broju pogodaka u jednoj godini. Napadač Reala je 1999. godine zabio deset, a Villa je u proteklih 366 dana loptu u mrežu uspio ugurati dva puta više. Igra nacionalne vrste, jednako kao i njegovog kluba, postala je nezamisliva bez Ville u prvom sastavu.

Malo je nedostajalo da Asturijac nikada ne zaigra nogomet. Kada je imao samo četiri godine, doživio je težak lom noge, i neko je vrijeme teško hodao, ali se postupno uspio potpuno oporaviti. Pred nekoliko se godina oženio svojom simpatijom iz djetinjstva, Patricijom, koja se ranijih godina također bavila nogometom. Ima jednu kćer, trogodišnju Zaidu.

David Villa jedan je od onih nogometaša koje ne prate veliki skandali, koji nisu najzanimljiviji raznim medijima, ali svoje redovito govori na terenu. Zbog toga je postao strah i trepet svakoga tko mu izađe u susret, a sljedeći su na redu igrači madridskog Atletica.

Sergio Aguero

Atleticova desetka sedam je godina mlađa od Davida Ville, ali nogometnog mu znanja i ugleda ne nedostaje. Sergio Leonel Aguero del Castillo poznat je i po nadimku Kun, čije je podrijetlo mnogima već poznato. Kao dječak volio je gledati japanski crtić s likom zvanim Kum Kum, a njegovi su prijatelji uočili kako su im i frizure vrlo slične.

U svijet profesionalnog nogometa zakoračio je u Independienteu, klubu iz rodnog grada, Buenos Airesa. S 15 godina i 35 dana postao je najmlađi nogometaš koji je ikada zaigrao u prvoj argentinskoj ligi, a još je fascinantniji podatak da je raniji rekord držao nitko drugi nego legendarni Diego Maradona.

Tri sezone u Argentini bile su dovoljna preporuka čelnicima madridskog Atletica. Za približno 20 milijuna eura dopremili su ga u Španjolsku i - pogodili. U crveno-bijelom dresu igra od ljeta 2006. godine, a u 117 odigranih utakmica ubilježio je uistinu dojmljive brojke: 47 pogodaka i 17 asistencija. Začas je postao i nositeljem igre.

Osvajanje naslova također mu leži od malih nogu. Sa 17 godina postao je svjetskim prvakom u kategoriji reprezentacija do 20 godina, a isti je uspjeh ponovio dvije godine kasnije. U Pekingu se okitio i zlatnom olimpijskom medaljom. Nisu mu strane niti pojedinačne titule: 2007. godine bio je najbolji igrač i strijelac spomenutog svjetskog prvenstva za mlade, a iste ga je godine FIFA proglasila najboljim mladim igračem na svijetu.

Za seniorsku reprezentaciju nastupio je 14 puta. Prvi je puta argentinski dres odjenuo protiv najvećeg rivala, Brazila, u prijateljskoj utakmici igranoj na londonskom Emiratesu u rujnu 2006. godine. U strijelce se do danas upisivao pet puta, a svojim je pogocima Argentini izravno donio već sedam bodova u utrci za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi.

Usporedbe s Maradonom sve teže izbjegava, a s Malim zelenim nalazi se u vrlo bliskim odnosima. S Maradoninom najmlađom kćeri, Gianninom, očekuje dijete, a upravo je zbog nje propustio Maradonin debi na argentinskoj klupi. Iz Škotske je ekspresno otputovao u Madrid kako bi joj pružio podršku u trenucima kada je proživljavala komplikacije u trudnoći.

Na svoj je nadimak iznimno ponosan, a dao si ga je tetovirati na desnu ruku, i to na jeziku vilenjaka iz Tolkienovih djela. Najboljim prijateljima iz svoje struke smatra suigrača Maxija Rodrigueza i sunarodnjaka iz Barcelone Lionela Messija, a izjavio je kako je vrlo druželjubiva osoba i lako stvara prijateljstva.

Nedavno je za uefa.com rekao uživa u nogometu bez obzira na ambijent. Jednako mu je važno bilo igrati s prijateljima u svojoj staroj četvrti kao što mu je sada važno istrčati na teren Vicente Calderona. Ne skriva odanost prvom klubu koji mu je poželio dobrodošlicu u Europu, a zbog toga je postao vrlo omiljen među navijačima.

Svojim uzorom smatra neponovljivog Gabriela Batistutu, a od aktivnih nogometaša ponajviše cijeni Thierryja Henryja, Hernana Crespa i Carlosa Teveza. Na dobrom je putu da dostigne Batigolovu slavu, a prvi korak na toj stazi mu je dvoboj protiv Valencije.