Cibalia: Prvo borbenost, onda sve ostalo

Neslavna epizoda u Zadru

Pripreme za nastavak sezone nogometaši Cibalije započeli su 5. siječnja. Nakon okupljanja na stadionu i zajedničkog ručka, autobus je nebesko-plave povezao put Zadra, gdje su Vinkovčani imali priliku široj hrvatskoj javnosti pokazati svoje malonogometne vještine. Ne može se reći da igrači Stanka Mršića "dolje" nisu pokazali baš ništa, ali da su nešto posebno oduševili - i nisu. Sa samo četiri osvojena boda u pet utakmica, Cibalia je svoju dvoransku epizodu završila već nakon prvog kruga, a jedino pozitivno u cijeloj toj zadarskoj priči bilo je vrijeme, koje je nebesko-plavima omogućilo odlične uvjete za trening. Dapače, prije povratka kući stigli su Vinkovčani odigrati i jednu prijateljsku utakmicu na velikom terenu (1:1 protiv Slaven Belupa), kojom je zaključena dalmatinska epizoda i stvoreni temelji za početak "pravih" priprema.

Sa snijegom stigle i prve pripreme

Tek po povratku u svoje Vinkovce postali su igrači Cibalije svjesni kakve su blagodati uživali u sunčanom Zadru. Stanka Mršića i njegove ratnike dočekali su snijegom i ledom okovani tereni stadiona uz Bosut, no vremena za kukanje nije bilo. Red kilometarskih dionica na nula Celzijusa, pa onda dril u obližnjoj košarkaškoj dvorani, te kao "šlag na tortu" tone i tone utega u fitness centru... "Kvaliteta igračkog kadra je takva kakva je, svjesni smo da se u tom pogledu ne možemo nositi s klubovima iz gornjeg doma, no ono što nam nitko ne može oduzeti je borbenost. Red, rad i disciplina, i neće biti problema za Cibaliju u proljetnom dijelu prvenstva", zadovoljno je zborio Stanko Mršić promatrajući svoje izmučene pulene, za čiju je iskazanu profesionalnost imao samo riječi hvale. Naravno, bez obzira što nije gunđao na kadar s kojim raspolaže, nadao se vinkovački strateg i pokojem "poklonu" s drugog kata, no sportski direktor Dražen Pernar bio je neumoljiv: "Naše novčane mogućnosti nisu takve da možemo dovesti neko zvučno pojačanje, a i inače je u zimskom prijelaznom roku teško dovesti kvalitetnog i provjerenog igrača".

Morao se, tako, Mršić, barem u ovoj fazi priprema, zadovoljiti tek potpisom neafirmiranih Josipa Duvnjaka i Marija Kiša, te šestoricom igrača na probi, koji su svoju priliku za dokazivanje dobili i na glavnom dijelu priprema, dvotjednom boravku u Puli. U autobusu za Istru našao se čak 31 igrač, a samo dan nakon što su stigli u Pulu, priključio im se i 32., Josip Lukačević, koji je Cibaliji pristupio nakon kratke avanture u ruskoj Luč Energiji. Lukačević je predstavljen kao igrač plemenite lijeve noge i kao potencijalna zamjena za duže vrijeme ozlijeđenog Davora Bagarića, no ipak to nije bio "kapitalac" kojemu se trener nebesko-plavih potajno nadao. Ipak, ako ništa drugo, Stanko Mršić mogao je biti zadovoljan činjenicom da niti jedan važan igrač nije napustio klub. "Papire" je dobio jedino Marko Radas, no on je posljednjih mjeseci svog boravka u gradu na Bosutu više bio član kluba, nego njegov važni kotačić. Ne možemo se oteti dojmu da je za Radasa svakako bilo mjesta u Cibaliji, ali neki nenogometni razlozi ipak su se pokazali prevelikom zaprekom.

Vinkovačka mladost zasjala u Istri

Ako su u Vinkovcima "udarili temelje" za proljetni dio sezone, onda je u Istri, kako to treneri vole reći, stavljena "glazura" na pripremni period. Za vrijeme dvotjednog boravka na najvećem hrvatskom poluotoku, nebesko-plavi su odmjerili snage s valjda svakom momčadi koja je boravila na pripremama u Puli ili okolici, no ono što je najvažnije je činjenica da u svim tim utakmicama nisu ubilježili niti jedan poraz. Istina, bilo je tu klubova od kojih jedan ozbiljan prvoligaš ne bi ni smio izgubiti (Jadran iz Poreča ili Medulin), ali i onih čiji skalpovi Vinkovčanima itekako mnogo znače (3:2 protiv HNL rivala Šibenika).

Ipak, više od ovih dobrih rezultata u pripremnim utakmicama, koje, "ruku na srce", često nisu ama baš nikakav pokazatelj, Stanku Mršiću osmjeh na lice donio je povratak dva izgubljena vinkovačka sina. Talentirani Luka Kujundžija jesenski je dio sezone uglavnom grijao klupu, no ponuđenu priliku u ovim prijateljskim dvobojima u potpunosti je iskoristio, te se definitivno nametnuo za jednu od pozicija u napadu. Konkurenciju će mu tamo, između ostalih, praviti i Damir Vidović, momak koji je ponikao u prvoligašu s Bosuta, prije nego se odlučio potražiti svoju sreću u nekim drugim gradovima. Nakon epizoda u zagrebačkim Modrima i slovenskom Kopru, te one posljednje, u Dinamovom "satelitu" Lokomotivi, Vidović je dobio priliku za probu u matičnom klubu, koju je okrunio potpisom na 2,5 godišnji ugovor.

Interesantno, nedostatak pravog napadača tokom cijelog jesenskog dijela, ali i priprema za nastavak sezone, apostrofiran je kao glavni problem, da bi se na kraju ispostavilo da cijelo ovo vrijeme Cibalia u svojim redovima ima dva "klinca" koji uopće nisu tako loši. Nadamo se samo da će struka s njima imati strpljenja i da njihov prvi loš potez neće automatski značiti i preseljenje na klupu, što nikako ne bi bilo dobro.

Čekali Bartolovića, dočekali Makarina

I onda, kad se već mislilo da je Vidovićevim potpisom zatvorena kadrovska križaljka za proljetni dio sezone, stigla je prava "bomba". Krešimir Makarin možda nije ime koje će puniti naslovne stranice i parirati najzvučnijim imenima hrvatske nogometne stvarnosti, no za klub poput Cibalije 22-godišnji rođeni Riječanin vrlo je vrijedan "ulov".

Makarinovim dolaskom u grad na Bosutu vrlo brzo je u zaborav poslana priča o Mladenu Bartoloviću, kojeg se, tamo negdje sredinom siječnja, stidljivo spominjalo kao povratnika u klub gdje je nekad vrlo uspješno igrao. Čelnici nebesko-plavih za zanimanjem su osluškivali rasplet "trakavice" Rodić, potajno se nadajući da će napadaš Šibenika preseliti na Poljud i na taj način pretvoriti Bartolovića u tehnološki višak najtrofejnijeg hrvatskog kluba. Kako je Rodić naposljetku ipak bio "prisiljen" ostati na Šubićevcu, nestala su i nadanja vinkovačkih kibica da će ponovno u redovima svog kluba moći gledati popularnog Bartola. No, eto, pojavio se odnekud jedan drugi "hajdukovac" i donio dodatni optimizam u vinkovačke redove prije nastavka prvenstva. Ta ne dolaze u Cibaliju pojačanja iz Hajduka svaki dan...

Kakvu ćemo Cibaliju gledati na proljeće?

Blago prizemljenje nakon rezultatski uspješnog boravka u Istri, nebesko-plavima je odmah po povratku u Vinkovce priuštio BiH prvoligaš Orašje, koji je u gradu na Bosutu slavio rezultatom 3:2. Kao što nije bilo mjesta euforiji nakon nekih ranijih pobjeda, tako ni posrtaj protiv Orašja ne treba shvaćati previše tragično, što opet ne znači da iz njega ne treba izvući neke pouke. Prva od njih odnosi se na pristup igri, što je osnovni preduvjet uspjeha vinkovačkog kluba. Ako pitate Stanka Mršića, neće biti "zime" po tom pitanju u proljetnom dijelu sezone.

Strateg nebesko-plavih nemali je broj puta naglasio da ćemo u nastavku prvenstva gledati maksimalno "nabrijanu" i borbenu Cibaliju, Cibaliju koja će, naravno, i gubiti utakmice, ali Cibaliju kojoj se neće dogoditi odlazak sa terena bez i posljednjeg atoma snage ostavljenog na istom. Naravno, maksimalni angažman i zalaganje u profesionalnom sportu trebalo bi se uzeti kao nešto najnormalnije, nešto što se podrazumijeva samo po sebi, no činjenica je da su Vinkovčani u jesenskom dijelu sezone ne jedan put zakazali na tom planu. Posebno se to odnosi na gostovanja, na kojima su znali gubiti bodove prije nego bi i sjeli u autobus.

Pravu priliku za demonstraciju tog novog, "rambo" pristupa, Vinkovčani će imati već na proljetnoj premijeri, koja im donosi gostovanje u Zadru. Uspije li Cibalia neokrznuta (čitaj: neporažena) proći dvoboj sa svojim starim poznanikom iz donjeg doma ljestvice, moglo bi ovo biti jedno ipak malo manje turbulentno proljeće u Vinkovcima...