C. Eastwood desetobojac

Clinton Eastwood mlađi, sin Clintona Eastwooda starijeg (iako, on je samo Clinton Eastwood), rođen je 31. svibnja daleke 1930. godine u San Franciscu. S obzirom da je uvijek bio prevelika frajerčina za tako nježan i homoerotičan grad, već kao dijete napustio je San Francisco. Osim prevelike muškosti mladog Clinta selidbi je kumovala i činjenica da je Clint stariji zbog posla bio prisiljen na česte selidbe po zapadnoj obali sjevernoameričkog kontinenta. Wikipedia tvrdi kako se obitelj Eastwood na kraju skrasila u Piedmontu u Kaliforniji gdje je Clint mlađi (ali i popularniji) završio srednju tehničku školu koju bi u Zagrebu popularno zvali Tesla.

U mladim danima (iako i danas djeluje kao mladić) radio je na benzinskoj postaji i kao vatrogasac, što je dodatno utjecalo na njegovu privlačnost ženskom spolu. Otkrili su to i ljudi iz Hollywooda pa je 1960-ih Clint počeo dobivati zapaženije uloge u svima omiljenim vesternima. Često su režiseri spominjali Clintovu pomalo čudnu karakteristiku. S obzirom da je na setovima kaubojskih filmova očito bilo mnogo pucnjave, Clint bi na prvi pucanj uvijek sišao s konja i optrčao barem jedan krug oko ranča. Bio je vrlo popularan pa mu drugi glumci i redatelji te prekide snimanja nisu uzimali za zlo.

Jednom prilikom u goste redatelju Sergiju Leoneu došao je njegov veliki prijatelj, ministar sporta u vladi Francisca Franca, Juan Antonio Samaranch. Poznat kao veliki domaćin, Leone je odveo Samarancha i na snimanje jednog od svojih filmova. Prvo što je Juan Antonio primijetio nije bila atraktivna Rada Rassimov već atletski građen Clint Eastwood. Način na koji je bacao stogove sijena, preskakao prepreke lakše nego konji i trčao na zvuk pucnja impresionirao je Samarancha, koji je shvatio da pred sobom vidi buduću atletsku zvijezdu. Istina, nije odmoglo niti nehotično pogađanje jednog Indijanca kopljem s udaljenosti od preko 70 metara. Indijanac je na kraju podigao sudsku tužbu protiv Clinta, no srećom na suđenju ga je branio mladi odvjetnik Denny Crane, koji je kasnije ostvario zavidnu odvjetničku karijeru.

Samaranch je znao da mora djelovati brzo - čim je završilo snimanje filma prišao je Clintu i objasnio mu kako ga smatra vrhunskim talentom i da uz malo treninga može postati zlatni olimpijac u najraznovrsnijoj atletskoj disciplini, desetoboju. Kada je shvatio da postoji mjesto gdje bez srama može potrčati kada čuje pucanj, mjesto na kojem do mile volje može bacati koplje, pristao je, spakirao stvari i nakon jednomjesečnog treninga krenuo put Meksika gdje su se održavale 19. Ljetne olimpijske igre.

Mnogi su se pitali tko je on i zašto su se Amerikanci odlučili za taj jeftin medijski trik, kada je očito da su potrebne godine i godine pripremanja da bi se postalo vrhunski desetobojac. Clint se na to nije obazirao, nestrpljivo je čekao prvu disciplinu, utrku na 100 metara. Tada se još nije mjerila brzina reakcije što je pogodovalo Clintu jer mu današnji suci ne bi vjerovali da tako brzo reagira na pucanj iz pištolja. Stotku je završio s vremenom 9.83, novim svjetskim rekordom. Rutinski je odradio skok u dalj, bacanje kugle i skok u vis, a u utrci na 400 metara ponovno je srušio svjetski rekord.

Već tada, nakon prvog dana, bodovna razlika davala je naznake da je na pomolu senzacija, a Clint je ionako znao da već ima zlato u džepu. Dok su drugi išli na rani počinak, Clint je sjeo za klavir i skladao novu himnu Olimpijskih igara. Upravo ta polivalentnost pomogla mu je da 1980-ih godina naslijedi svojeg velikog prijatelja Juana Antonija Samarancha na čelu Međunarodnog olimpijskog odbora. Kada je zasjeo na tu prestižnu funkciju prvo što je napravio bila je promjena olimpijskog slogana iz "Brže, više, jače" u "Dobar, loš, zao".

Da skratimo priču, Clint je i drugog dana slavio u svim disciplinama, a posebno je impresivna bila pobjeda u posljednjoj disciplini, 1.500 metara. Zamijenio je suca, pravim pištoljem označio početak utrke, zatim se presvukao i startao dok su ostali natjecatelji već završavali prvi krug. Pogađate, na kraju je pobijedio Clint mlađi (ali popularniji). Svi mediji prenijeli su priču o ovom čudesnom sportašu, no on je imao druge planove.

Zlata na LJOI nisu ga više zadovoljavala, težio je za nečim drugim, a onda je našao novu ljubav - biatlon. Kako čovjek ne bi volio sport u kojem pucaš iz puške? Iako malo razočaran što se ne puca iz vinčesterke, već 1972. godine je na 11. Zimskim olimpijskim igrama u Sapporu osvojio zlato u biatlonu. Iako DNK testom nikad nije utvrđeno postoje čvrste indicije da je upravo Clint otac Ole Einara Björndalena, najboljeg biatlonca svih vremena.

Od manje poznatih stvari u životu ovog velikog čovjeka svakako treba istaknuti boksačku titulu po WBC verziji. Upravo to iskustvo pomoglo mu je prilikom režiranja filma Djevojka od milijun dolara, za što je dobio Oscara za film i režiju. Jednom prilikom u Manchesteru ga je susreo i Cristiano Ronaldo. Zapanjen muževnošću Clinta Eastwooda shvatio je da ipak nije ženskar već...to je priča za idući alter ego.