La Bombonera ili Staklenik?

Novac je promijenio pogled na stadione, mjesta koja su nekada bili nogometni hramovi, a danas služe za zgrtanje novca ionako bogatim Arapima, Rusima ili Amerikancima. Međutim, novac ne može nekom stadionu donijeti slavu koja dolazi s bogatom poviješću...

Na vama je, pak, da izaberete stadion za koji mislite da je nogometu - najviše dao. Stadion koji vam se čini najznačajniji, stadion koji smatrate ultimativnim nogometnim hramom. Ne zato jer ima najbolje dućane ili najudobnije stolice, već zato jer ima nenadmašnu povijest. Zato jer su na njemu igrali najveći igrači, jer su na njemu igrane najslavnije utakmice, jer su na njemu navijali najbolji navijači.

Zato, ne birajte "klubaški"; nemojte glasovati za Nou Camp jer volite Barcelonu, glasujte za njega jer je tamo igrao Johan Cruyff ili zato jer je tamo publika koja voli isključivo napadački nogomet. Glasujte za Old Trafford zbog Besta i Cantone, a ne zbog Cristiana Ronalda, glasujte za... Ma skužili ste već.

Mi smo za vas izabrali 16 stadiona za koje smatramo da imaju prošlost dovoljno bogatu za ovaj izbor, a vi ćete po "kup sustavu" birati pobjednike iz dana u dan sve do finala gdje ćete među velikima izabrati - najveći. Neće to biti Allianz ili Amsterdam Arena, takvi ne ulaze u izbor, a ne ulaze ni oni na kojima se više ne igra ili su srušeni.

U sedmom, pretposljednjem ogledu osmine finala čeka vas "dvoboj" La Bombonere i "Staklenika" u Münchenu. U dosadašnjih šest dvoboja slavili su 'favoriti', Marakana, Santiago Bernabeu, Azteca, Camp Nou, Old Trafford te u posljednjem ogledu Olimpico protiv Olimpijskog stadiona u Berlinu.

LA BOMBONERA (7)

Stadion na kojem svoje domaće utakmice igra velikan argentinskog i svjetskog nogometa, famozni klub Boca Juniors, u povijesti je nosio naziv Estadio Camilo Cichero. Taj naziv ukinut je 2000. godine te stadion otada nosi ime Estadio Alberto J. Armando, a oba imena upućuju na najznačajnije predsjednike ovog južnoameričkog kluba. Međutim, u svijetu je daleko najrasprostranjeniji naziv – La Bombonera, odnosno čokoladna kutija.

Sam izgled ovog "arhitektonskog diva" odstupa od klasične vizije stadiona, a uzrok tome jest bizaran. Naime, prostor koji je bio namijenjen za izgradnju stadiona bio je jednostavno premalen te nije bilo moguće izgraditi i četvrtu tribinu pa su se arhitekti dosjetili i izgradili jednu manju, vertikalno položenu tribinu koja je ispunjena mini ložama. Tu ljudi doslovce sjede iznad drugih i to predstavlja raritet među sportskim objektima.

Ovo arhitektonsko čudo smješteno je u predjelu Buenos Airesa po imenu La Boca te predstavlja Italiju u malom. U 19. stoljeću u taj su predio glavnog argentinskog grada imigrirali stanovnici talijanske Genoe te dan danas tamo možete pronaći njihove potomke. Postoji legenda koja kaže da su upravo Đenovljani prozvali taj kvart La Boca, što asocira na kvart po imenu Boccadasse, a koji je sastavni dio lučkoga grada – Genoe.

Dom Boca Juniorsa izgrađen je 1940. godine te je sve do prije trinaest godina isti primao 49,000 posjetitelja. 1996. godine provedena je velika rekonstrukcija te je kapacitet stadiona proširen za dodatnih 8,000 mjesta i danas utakmice svog omiljenog kluba može pratiti 59,395 navijača. Izuzev proširenja uklonjen je i toranj te je dignuta nova počasna loža. Planira se i restauracija ove ljepotice u drugoj polovici tekuće godine.

Još jedna u nizu specifičnosti ovog stadiona jest – akustika. Dok navijači na preostale tri tribine poskakuju, četvrta, vertikalno položena tribina se pomalo njiše, a imate osjećaj da se tribine odvajaju od tla. Jednostavno, to je pravo grotlo u kojem nijednom protivniku nije svejedno. Postoji i jedna uzrečica vezana uz La Bomboneru - "Ona ne poskakuje, već taktira". Još je zovu i La Doce, što bi u prijevodu značilo "dvanaesti igrač".

Najslavnija ličnost koja je gazila ovaj sveti travnjak definitivno jest Diego Armando Maradona, sadašnji argentinski izbornik. Najbolji strijelac ovog kluba jest Martin Palermo i ta se statistika odnosi na posljednjih 78 godina koliko Boca djeluje kao profesionalan klub (neko vrijeme su imali amaterski status). 2005. godine na ovom je stadionu Lenny Kravitz održao koncert, a njegova se gitara i danas čuva u muzeju, koji se nalazi u sklopu stadiona. Neizostavan dio muzeja predstavlja veliki mural na kojem je naslikan Maradona.

OLIMPIJSKI STADION U MÜNCHENU (10)

Olimpijski stadion u Münchenu značio je Nijemcima puno više od puke prilike da ugoste olimpijske igre; bio je to prvi pokušaj gradnje pomoću akriličnog stakla i čeličnih potpornja na tolikom obujmu u svijetu, a istodobno je imao i veliki značaj u borbi protiv nacističkog režima u Njemačkoj. Bio je to simbol potpuno nove države: demokratske, slobodne i optimistične, te premda sve rjeđe ugošćava nogometne susrete, svakako zaslužuje naći se u Sportnetovom izboru najznačajnijeg svjetskog stadiona...

Olimpijski stadion u Münchenu nalazi se u samom srcu ogromnog sportskog kompleksa sagrađenog za potrebe Ljetnih Olimpijskih igara 1972. godine, a konstruirao ga je uz pomoć Frei Otta njemački arhitekt Günther Behnisch. U to je vrijeme izgled stadiona i čitava njegova gradnja bila revolucionarna, budući da se premijerni put u većim omjerima koristila nadstrešnica od akriličnog stakla potpomognuta čeličnim blokovima.

Behnischova je primarna ideja bila prestići konkurentske Igre u Berlinu 1936., održane u vrijeme nacističkog režima, te je trebala simbolizirati novu, demokratsku i optimističnu Njemačku (službeni je moto bio "The Happy Games").

Prvotni kapacitet stadiona bio je 80 tisuća gledatelja, da bi ga kao i mnogi stari(ji) stadioni u svijetu poradi prevencije navijačkih katastrofa kasnije smanjio na 69.250. Od 1972. - 2005. godine bio je dom i dvama minhenskim klubovima, Bayernu, i nešto manje poznatom drugoligašu TSV 1860 Munichu, koji su kasnije prešli na velebnu Allianz Arenu.

Osim Olimpijskih igara 1974., od velikih se sportskih događaja na njemu odigralo i finale Svjetskog prvenstva između Njemačke i Nizozemske, završnica Europskog prvenstva 1988. između Nizozemske i Sovjetskog Saveza s pripadajućim najboljim pogotkom europskog prvenstva, izvanrednim volejem Marka van Bastena, jedno od najvećih "iznenađenja" u europskom nogometu i Norwichevo izbacivanje Bayerna iz Kupa Uefa 1993., te još nekolicina finala Lige prvaka.

Od nenogometnih aktivnosti domaćin je bio koncertima Madonne, Robbiea Williamsa, Michaela Jacksona, Tine Turner, Celine Dion, AC/DC, Jon Bon Jovia, Metallice, Red Hot Chilli Peppersa, Rolling Stonesa, a na njemu je snimljeno i nekoliko kadrova iz filma Rollerball (1975.), te videa Estranged Guns'N'Rosesa. Danas prima uglavnom velike snowboard događaje, dok je nogometnu prednost dobila ipak novosagrađena Allianz Arena.

Za stadion se, neobično, veže i jedno "prokletstvo" i to ono engleskih klubova, koji su u 33 godine stolovanja Bayern Münchena samo jednom uspjeli s njegovog travnjaka otići neporaženi (Norwich City 1993. protiv Bayerna u Kupu Uefa). Niti do dan danas taj neslavni rekord nije srušen, a najbliže je bio Chelsea u četvrtfinalu Lige prvaka 2005., koji je pod dirigentskom palicom ekscentričnog Portugalca Josea Mourinha u sudački produžetak ušao s vodstvom od 1:2, da bi skidanje "kletve" ipak u posljednjim minutama spriječili Bayernovi nogometaši s čak dva pogotka.