San Siro ili Anfield?

Novac je promijenio pogled na stadione, mjesta koja su nekada bili nogometni hramovi, a danas služe za zgrtanje novca ionako bogatim Arapima, Rusima ili Amerikancima. Međutim, novac ne može nekom stadionu donijeti slavu koja dolazi s bogatom poviješću...

Na vama je, pak, da izaberete stadion za koji mislite da je nogometu - najviše dao. Stadion koji vam se čini najznačajniji, stadion koji smatrate ultimativnim nogometnim hramom. Ne zato jer ima najbolje dućane ili najudobnije stolice, već zato jer ima nenadmašnu povijest. Zato jer su na njemu igrali najveći igrači, jer su na njemu igrane najslavnije utakmice, jer su na njemu navijali najbolji navijači.

Zato, ne birajte "klubaški"; nemojte glasovati za Nou Camp jer volite Barcelonu, glasujte za njega jer je tamo igrao Johan Cruyff ili zato jer je tamo publika koja voli isključivo napadački nogomet. Glasujte za Old Trafford zbog Besta i Cantone, a ne zbog Cristiana Ronalda, glasujte za... Ma skužili ste već.

Mi smo za vas izabrali 16 stadiona za koje smatramo da imaju prošlost dovoljno bogatu za ovaj izbor, a vi ćete po "kup sustavu" birati pobjednike iz dana u dan sve do finala gdje ćete među velikima izabrati - najveći. Neće to biti Allianz ili Amsterdam Arena, takvi ne ulaze u izbor, a ne ulaze ni oni na kojima se više ne igra ili su srušeni.

U posljednjem ogledu osmine finala čeka vas "dvoboj" San Sira i Anfielda. Tako će dobiti i posljednjeg "četvrtfinalista"; do sada su to već postali Marakana, Santiago Bernabeu, Azteca, Camp Nou, Old Trafford, Olimpico te La Bombonera.

SAN SIRO (8)

Dva kluba, dva imena, jedan stadion. Tako bi se mogao opisati gradski stadion u Milanu, domaći teren talijanskih klubova Intera i Milana. Službenim imenom stadion Giuseppe Meazza, ili neslužbeno San Siro, s kapacitetom od 80 tisuća ljudi, najveći je stadion Italije, treći je najveći u Europi, a u svijetu se nalazi na visokom desetom mjestu. Jedan je od stadiona koji nosi oznaku pet zvjezdica Uefe.

San Siro, ili u svom originalnom nazivu stadion Giuseppe Meazza, ime je dobio prema po mnogima jednim od najvećih nogometaša talijanske povijesti, koji je žario i palio talijanskim travnjacima u prvoj polovici 20. stoljeća. Češće upotrebljavan naziv San Siro dolazi iz imena milanske četvrti u kojem je sagrađen stadion, nogometni dom dvaju talijanskih velikana: Intera i Milana. Dok navijači Intera više vole koristiti naziv Giuseppe Meazza jer je proslavljeni nogometaš najveći dio karijere proveo upravo u crno-plavom dresu, ultrasi Milana preferiraju naziv San Siro.

Jednog od najljepših stadiona u Europi, čija je gradnja započela davne 1925. godine pod budnim okom predsjednika Milana Piera Pirellija, karakteriziraju velika blizina tribina samom travnjaku (nema atletsku stazu), strme tribine koje omogućavaju dobar pogled i sa udaljenijih mjesta te veliki krov, a sve to skupa omogućava paklenu navijačku atmosferu unutar San Sira. Nakon dovršenja izgradnje stadion je imao kapacitet od nešto manje od 30 tisuća ljudi, gotovo tri puta manje nego što ima danas.

Vatreno krštenje tek dovršenog San Sira dogodilo se 19. rujna 1926. godine kada su na novi travnjak gradskog stadiona istrčali najljući protivnici, gradski rivali Inter i Milan. Gotovo 35 tisuća ljudi prisustvovalo je potpunom potopu Milana kojega su crno-plavi porazili rezultatom od čak 6:3. To je ujedno bio i prvi poraz Milana na novom domaćem terenu jer je San Siro zapravo bio u vlasništvu Rossonera. Dom nogometašima Intera stadion Giuseppe Meazza postao je tek 1947. godine, gotovo 21 godinu nakon same izgradnje. Crno-plavi su do tada igrali u Areni Civica s kapacitetom nešto manjim od 30 tisuća ljudi.

Stadion je kroz povijest bio podvrgnut brojnim rekonstrukcijama, proširivale su se tribine, a neko vrijeme je primao i preko sto tisuća ljudi. Tako je npr. 1952. godine utakmicu između Italije i Brazila na San Siru odgledalo čak 125 tisuća ljudi. Ipak, nakon katastrofe i sukoba navijača Juventusa i Liverpoola na briselskom Heysel stadionu, kapacitet San Sira je 80-ih godina prošlog stoljeća najviše iz sigurnosnih razloga smanjen je na oko 90 tisuća.

Osim Intera i Milana, na San Siru odigrane su i brojne utakmice talijanske nogometne reprezentacije te finala Lige prvaka i Kupa Uefe. Stadion je ponovno renoviran uoči Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. godine na što je utrošeno preko 60 milijuna dolara, a to je rezultiralo postavljanjem stolica na cijeli stadion i dodavanjem triju novih redova na tri strane stadiona. Osim nogometnih utakmica, San Siro je ugostio brojna glazbena događanja, tu su više puta gostovali Bruce Springsteen, Rolling Stonesi, a zanimljivo je da je 1960. godine najveći talijanski stadion ugostio čak i boksački meč.

ANFIELD

S obzirom na to da se nogometni stadioni grade zbog pojedinih klubova, malo koji klub na svijetu može reći da je nastao zbog stadiona. A upravo je to slučaj s Liverpoolom i Anfieldom: prvi stanovnik stadiona izgrađenog 1884. godine kraj Anfield Roada bio je Everton, koji je sedam godina poslije novom vlasniku odbio plaćati povišenu cijenu najma i odselio na Goodison Park, a kako stadion ne bi ostao prazan, John Houlding je odlučio osnovati novi klub. Ostalo je, kako se kaže, povijest.

Danas se dom peterostrukog prvaka Europe sastoji od četiri tribine ukupnog kapaciteta 45 362 gledatelja. Među tribinama je daleko najpoznatiji Spion Kop, okupljalište najvjernijih navijača Redsa i mjesto na kojemu je rođeno pjevanje na stadionima, kao i najslavnija nogometna pjesma na svijetu, himna You'll never walk alone. Pred ulazom na Kop stoji kip Billa Shanklyja, legendarnog nogometaša Preston North Enda i trenera koji je obilježio jednu eru Liverpoolove vladavine. Ispod te tribine smješten je prekrasno uređen, bogat muzej kakav najtrofejniji engleski klub i zaslužuje.

Na suprotnom dijelu stadiona postavljena su Shanklyjeva vrata, nad kojima se nadvija klupski slogan, a pokraj njih stoji spomenik vječne vatre, podignut u čast navijačima poginulim u tragediji na Hillsboroughu. S druge strane tog zida nalazi se tunel kroz koji nogometaši napuštaju svlačionice i kreću prema terenu, a prije samog izlaza prolaze ispod table na kojoj piše This is Anfield, za koju se vjeruje da donosi sreću onima koji je dotaknu. Ujedno je namijenjena da gostujućim momčadima utjera dodatan strah u kosti jer uglavnom znaju kakva ih atmosfera čeka kada izađu na travnjak.

A Englezi ne bi bili Englezi kada ne bi opsesivno pazili na svoje zelene površine i sveta trava Anfielda nije iznimka. Tijekom nogometne sezone pedantno se reže na dva i pol centimetra dužine, a izvan sezone na punih pet centimetara, ponekad i do četiri puta na tjedan. Stadion je svojedobno ugostio i boksački meč za naslov svjetskog prvaka, a svoje je vještine ondje predstavio i proslavljeni tenisač Fred Perry. Liverpoolov je stadion između dva svjetska rata služio kao cilj gradskog maratona, a u novije je vrijeme Billy Graham na njemu držao propovijedi.

Anfield je u više navrata ugostio i englesku nogometnu reprezentaciju, a povremeno su ga posuđivali i Velšani za utakmice svoje izabrane vrste. Liverpool u šest prvenstvenih sezona nije izgubio susret na svom terenu, a jednom su prilikom u svim domaćim dvobojima upisali pobjede. Rekordan posjet zabilježen je 1952. godine, kada je utakmicu FA kupa protiv Wolverhampton Wanderersa pratilo 61 905 navijača.

Najveći problem Anfielda je okolni prostor. Naime, stadion je stisnut unutar stambenih blokova i osim što nema parkirališnih mjesta, novo je širenje praktično nemoguće. Zato Liverpoolovi čelnici planiraju selidbu na novo, modernije zdanje u Stanley Parku. Ukoliko taj stadion uistinu bude izgrađen (projekt je upitan zbog nesređenih financijskih planova američkih vlasnika i globalne krize), Liverpool bi u sljedećih nekoliko godina mogao napustiti svoj sadašnji dom, kojega u tom slučaju čeka rušenje.