Kako protiv favorita?

Velimir Perasović dobro poznaje Partizan, i u protivničkom taboru dobro znaju Cibonu, a uzimajući to u obzir, teško je očekivati da s bilo koje strane može biti osobitih iznenađenja u borbi za regionalni naslov. U košarci je teško predvidjeti kako će se stvari razvijati, no trener Cibosa otkrio je dio onoga što očekuje u subotu, osvrnuvši se i na dva prethodna ovosezonska susreta s Partizanom, pogotovo onaj nedavni u Zagrebu u završnici regularnog dijela NLB sezone kad je Cibona dosta teško došla do pobjede.

"Mučili smo se s njihovom zonom? Ne sjećam se da je bilo tako, mučili smo se s Partizanom, a ne sa zonom koju su igrali. Igraju dobro i kad igraju 'čovjeka', imali smo problema s njihovom cjelokupnom igrom. Oni su praktički u zoni i puno puta kad igraju 'čovjeka', to je njihov način igre u obrani - kad brane pick&roll na boku zoniraju, a kad je Vraneš u igri praktički je to uvijek zona. U principu, stalno igraš protiv takve obrane."

Slavko Vraneš često je ključ Partizanove obrane, igrača visokog 228 cm nije lako proći kad stane u reket: "Pravio nam je probleme, dominantan je fizički i imali smo poteškoća s njim - no, govorimo o jednoj utakmici, možda sada neće biti tako... Postoje dva načina napada protiv igrača koji su statični u zoni i imaju takvu visinu i dominaciju, ili ih napadaš šutom igrača kojeg čuvaju ili pick&rollom, tu nema puno filozofije." Cibosi su sličan izazov imali u polufinalu protiv Hemofarma protiv Bobana Marjanovića, kad je pick&roll dao rezultate.

O gostima se zna dovoljno, dok je u Ciboninim redovima glavna dobra vijest da se nitko nije požalio na bol nakon pobjede nad Hemofarmom - ni oporavljenici Vedran Vukušić (koljeno) i Marin Rozić (šaka desne ruke): "Vidjet ćemo kakvo je stanje danas poslijepodne, nismo imali nikakve posebne pritužbe nakon utakmice. No, kad pobijediš, ništa te ne boli, boli eventualno dan poslije."

Dan predaha između polufinala i finala će, tvrdi Peras, bolje doći njegovoj momčadi: "Mislim da smo mi ipak malo starija ekipa, imamo manji izbor igrača koji su na terenu i nama će ovo pomoći bez obzira što su oni u polufinalu igrali kasniju utakmicu. Njihovi igrači su mlađi, energetskiji, brže se rekuperiraju."

Perasović je protiv Hemofarma praktički koristio samo sedmoricu igrača, a kako će protiv Partizana? "Ako bude trebalo pet igrača da dobijemo, svejedno mi je pet ili 15, bit će koliko u tom trenutku osjetim da treba. Nisam jučer igrao sa sedam igrača, pokušao sam igrati s devet igrača, a druga je stvar to što nije išlo s Princom i Andrićem. Ne priznajem da smo igrali sa sedmoricom - to je bilo silom prilika, da je Andrić igrao dobro dobio bi puno vremena, nije baš da smo htjeli igrati tako."

Poseban dio priče bit će kako će Partizan pokušati kontrolirati Alana Andersona, koji je jučer imao ključeve Cibonine napadačke igre u svojim rukama: "Sigurno će ga braniti timski, a imaju dobre, atletske igrače koji mogu braniti i 'jedan na jedan'. Igrat će sigurno i prljavo na njega, neće mu biti lako dolaziti do koša... Nije mu bilo jednostavno protiv njih ni u Zagrebu, atletski su dobri i vjerojatno će ga probati onemogućavati u prijemu lopte - no, ne možemo gatati kako će ga braniti, već se pripremiti na našu timsku igru, kako ih napadati momčadski."

Strpljenje i koncentracija u prebacivanju svega zacrtanog na parket presudili su u Ciboninu korist protiv Hemofarma, a hoće li isto uspjeti i protiv najjače momčadi iz zemlje domaćina Final Foura, tek ćemo vidjeti. Nadu ne može nitko oduzeti.