Ciboni Euroliga, Partizanu regija

Prvi dvoboj Cibone i Partizana nakon raspada Jugoslavije odigrao se 8. siječnja 1998. godine u beogradskom Pioniru. U prepunoj dvorani Cibona je odnijela veliku pobjedu 78:70 u susretu koji se s velikim zanimanjem očekivao još od ždrijeba skupina Fibine Eurolige. Rutiner Veljko Mršić vukao je Cibonu s 19 poena dok je važnu ulogu odigrao i Gordan Giriček koji je ubacio 14 poena. Mjesec dana kasnije Partizan je napunio Dom Dražena Petrovića, a Cibona je odnijela još jednu pobjedu. Ovaj put bilo je uvjerljivih 84:66 uz atraktivnu izvedbu Cibone, posebice Giričeka koji je još jednom bio odličan i s 18 poena bio najbolji igrač Cibone. U ta dva susreta Partizanu nije pomogla niti odlična igra Dejana Tomaševića koji je u oba navrata ostvario double-double.

Na sljedeće dvoboje Cibone i Partizana čekalo se do kraja 2001. godine. Ponovno su se susreli u euroligaškom natjecanju, ovaj put pod okriljem Uleba, a u tom prvom susretu u Beogradu Partizan je slavio 81:76. Ciboni nije pomogla niti maestralna utakmica Zorana Planinića koji je u 30 poena ugradio šut za tricu 5/5. S druge strane su za obranu Cibone enigma bili Jovo Stanojević i Nenad Čanak.

Nakon tog poraza uslijedio je crni niz Cibone koji ju je na kraju stajao prolaska u naredni krug Eurolige. Ipak, uoči dolaska Partizana u Zagreb Vukovi su sredili svoje redove i još jednom u Domu Dražena Petrovića stigli do visoke pobjede protiv Beograđana slavivši 85:71. Ovaj put nije bilo Planinića, ali realizatorsku ulogu preuzeo je Josip Sesar koji je u jednoj od najboljih predstava u Ciboninom dresu ubacio 28 poena i tome dodao četiri asistencije. U toj pobjedi sudjelovala su i dvojica igrača koji će nastupiti u sutrašnjem finalu - Davor Kus i Nikola Prkačin. Obojica su igrali važne uloge, Kus je ubacio 12 poena dok je Prkačin uhvatio devet skokova.

U početnim sezonama NLB lige Partizan još nije sudjelovao u regionalnom natjecanju te se s Cibonom susretao samo u Euroligi. Ždrijeb ih je ponovno spojio u sezoni 03/04 kada su ponovno bili u istoj skupini prvog dijela natjecanja. Kao i u prethodnim dvobojima prvo se igralo u Pioniru, a slavio je Partizan. Vukovi nisu imali rješenja za Freda Housea koji je nemilice punio njihov koš te se zaustavio na 39 poena. Partizan je slavio 93:81 u susretu u kojem Cibona nije imala prave šanse.

Uzvrat je stigao već tradicionalno u Domu Dražena Petrovića krajem siječnja 2004. godine kada Cibona upisuje vrlo visoku pobjedu 92:69. Ovaj put House nije bio dovoljan, a niti tako precizan te su Cibosi predvođeni Pennom, Rimcem, Žižićem i Vrankovićem ponizili Beograđane, posebice briljantnom igrom u drugom poluvremenu.

Euroligaške kuglice poigrale su se tako da su i naredne sezone smjestile Cibonu i Partizan u istu skupinu prvog dijela natjecanja. Kako je tradicija nalagala, ponovno se prva utakmica igrala u Beogradu, a ovaj put Cibona je odnijela pobjedu 81:78. U infarktnoj završnici prvo je Krstić tricom poravnao na 78:78 da bi Longin s linije slobodnih bacanja Ciboni donio veliku pobjedu koja ju je usmjerila prema drugom krugu Eurolige, a Partizan ostavila na dnu skupine. Početkom veljače 2005. godine uzvrat je odigran u Zagrebu gdje je Cibona nastavila niz domaćih pobjeda slavivši 85:76.

Te sezone, 04/05, Partizan se uključio i u regionalno natjecanje te su započeli redoviti dvoboji ovih klubova i na ligaškoj razini. U 11. kolu tadašnje Goodyear lige susreli su se u Zagrebu i Cibona je lako slavila 92:77. Bila je to sjajna večer Andrije Žižića i Branimira Longina koji su ubacili 22 odnosno 20 poena te gostima nije puno pomogao niti sjajni Dejan Milojević. Za taj poraz u Zagrebu Partizan je Ciboni uzvratio u 26. kolu u Beogradu kada je slavio 82:72. Longin i Popović bili su usamljeni, izostala je pomoć suigrača i Partizan je to kaznio.

Sezona 05/06 donijela je nova dva dvoboja Cibone i Partizana u regionalnoj ligi. U Zagrebu je Cibonina osovina Penn - Davison odnijela pobjedu protiv Partizanovih "lokomotiva" Tripkovića i Milojevića. Statistički su Tripković i Milojević dominirali susretom, ali Cibona je odnijela pobjedu najviše zahvaljujući Pennu i letaču Davisonu 76:73. Tripković je bio tragičar susreta s izgubljenom loptom četiri sekunde prije kraja i promašenom tricom sa zvukom sirene. U 26. kolu u Beogradu Cibona nije imala šanse, Partizan je na krilima Milojevića (25+6+5) odnio visoku pobjedu 95:81.

Sezona 06/07 donijela je čak sedam međusobnih dvoboja Cibone i Partizana. Uz čak pet susreta u regionalnoj ligi, susreli su se ponovno i u Euroligi. Partizan je u Beogradu bio bolji nakon produžetka 101:92 da bi Cibona u Zagrebu uzvratila pobjedom 89:72.

Serija dvoboja u regionalnoj ligi započela je već u drugom kolu pobjedom Cibone u Zagrebu 82:64 da bi Partizan uzvratio u 15. kolu u Beogradu pobjedom 82:71 unatoč 32 poena odličnog Kusa. Novi dvoboji dogodili su se u polufinalu doigravanja. Prvi susret igran je u Zagrebu i Cibona je slavila 76:69. U drugom susretu u Beogradu jedno odlično poluvrijeme nije bilo dovoljno. Partizan je u drugom poluvremenu preokrenuo zaostatak i slavio 85:76 te izborio majstoricu. Cibona je kao domaćin u utakmicu ušla s etiketom favorita, posebice ako se znalo da Partizan u Zagrebu nije slavio punih 19 godina, ali Vukovi su odigrali slabo tu treću utakmicu, izgubili 87:81 i ostali bez finala doigravanja.

U traumatičnoj prošloj sezoni Cibona je upisala sva četiri poraza u susretima s Partizanom. Sjećat ćemo se prve utakmice ovih suparnika i neiskustva i pogrešaka Trea Kelleya u završnici te poraza 78:77. U Beogradu je zatim uslijedio najteži Cibonin poraz i potpuno predavanje u završnici susreta što je Partizanu donijelo visokih 84:63. U četvrtfinalu su upisana nova dva poraza, u Beogradu 90:80 te u Zagrebu 100:93.

Ove sezone Cibona i Partizan sastali su se dva puta, a kako je to izgledalo možete pogledati OVDJE.