Kako razigrati protivnike

Poraz od Intera vjerojatno je bio zadnja ovogodišnja utakmica sesvetske Croatije u kojoj se još koliko-toliko razmišljalo o izbjegavanju posljednjeg mjesta na prvenstvenoj tablici. Preostala tri kola poslužit će - da ne govorimo baš o prestižu - kao uigravanje za dodatne kvalifikacije s petoplasiranom momčadi druge lige kako bi se i sljedeće godine Sesvećani mogli igrati prvoligaša.

Obrana je protiv Intera pokazala jedno od svojih najgorih izdanja, a gosti su drage volje iskoristili sve što im je bilo ponuđeno i lakoćom odnijeli bodove iz Kranjčevićeve. Ovoga se puta sesvetski krvnik zvao Dodo, koji je poroznu četvorku u stražnjoj liniji kaznio s dva prvijenca u žutom dresu Diva iz predgrađa. Podsjetimo, upravo se protiv Croatije razigralo i Dinamovo češko pojačanje, Miroslav Slepička.

Što su li vratar Marko Šimić i Antonio Mamić pokušavali dogovoriti u 42. minuti ostaje misterij, dok je statičnost obrambene linije Renata Pilipovića, Marija Čuture i Darija Šuška pri trećem Interovom pogotku uistinu zapanjujuća. Ako se radilo o pokušaju namještanja zaleđa, onda se mora postaviti pitanje što Milan Đuričić uvježbava na treningu jer je Brazilac odmaglio na pet metara viška.

Istini za volju, treba naglasiti da je utakmica mogla krenuti u potpuno drugom smjeru da Jasmina Agića u prvom dijelu prvog poluvremena nije zaustavila vratnica, ali momčad koja hvata zadnji vlak spasa protiv izravnog konkurenta nipošto ne smije ovisiti o jednoj jedinoj prilici. No, to samo odražava letargično proljetno stanje na terenu, što je zapravo šteta za sve ljubitelje kluba jer je pojedinačna kvaliteta igrača koji nose dres Croatije obećavala bolji plasman.

Trenerska lutanja - kako ona s imenom trenera, tako i ona sa slaganjem sastava - jednostavno ne dopuštaju bilo kakav kontinuitet te stoga ne iznenađuje što se Croatia i protiv momčadi poput Intera (ili u prošlom kolu Cibalije), koje objektivno u ovome trenutku pripadaju donjem domu prvog razreda hrvatskog nogometa, morala svojski potruditi da uopće stvori priliku za pogodak. Nije pomogao ni eksperiment s Artimom Pollozhanijem blizu vrha napada.

Olakotna okolnost svakako leži u neigranju prvog i jedinog režisera ove momčadi, mladog reprezentativca Antuna Palića, čija se prodornost i okomito kretanje prema protivničkom golu nikako ne mogu nadoknaditi, a nedostajao je i snažni Stjepan Jukić, jedini igrač koji je u stanju olakšati bitke usamljenog Aljoše Vojnovića.

Uz ovakva izdanja sesvetske momčadi, kako se bliži kraj prvenstva sve se glasnije postavlja pitanje hoće li to biti dovoljno za uspjeh i u kvalifikacijama za ostanak u ligi.