Gdje je bio Sagadinov Zadar?

Iako je Velimir Perasović nakon pobjede rekao da je svaka Cibonina utakmica protiv Zadra neizvjesna i tvrda, ono što smo u utorak navečer vidjeli u Draženovom domu teško bi se moglo smjestiti u tu kategoriju. Možda je trener Cibosa govorio iz kurtoazije, možda i zbog uobičajenog subjektivnog osjećaja da je baš svaka utakmica teška - no, puno je bliže istini ono što se nakon susreta moglo čuti iz zadarskog tabora.

"Primili smo previše" i "Natjecali smo se tko će dati više koševa, što nije naša igra", govorio je Zmago Sagadin, a ni igrači nisu puno odudarali od stava svoga trenera. Za razliku od nedavnog susreta u Zagrebu u Ligi za prvaka, u kojem su Zadrani uz povratak u završnici imali čak i priliku za pobjedu, ovo je bila neka sasvim druga košarka. Na oba kraja terena.

Nije nikakva tajna, Zadar je sezonama živio od šuta i lepršavog napada, takvu košarku preferirao je i Aco Petrović, dok Denis Pleslić nakon Acinog odlaska nije napravio veće promjene. No, Zmago Sagadin jest - Zadar i dalje šutira, ali ne živi i umire jedino od šuta, što je njegovoj momčadi donijelo ploda u završnici turbulentne sezone na parketu i izvan njega. Ako žele parirati Ciboni, kod koje je čvrstina i kvalitetna obrana uvijek prioritet, Zadrani moraju barem probati igrati Sagadinovu košarku.

U utorak to nije bio slučaj, koliko u obrani, možda još i više u napadu. S obzirom na ono što su navikli igrati pod Sagadinom, za Zadar je loša vijest kada šutnu više trica (31) od dvica (27), kada Gečevski, Ružić, Boisa i Macura zajedno imaju jednako pokušaja za dva kao Rančić sam za tri (13), kada uslijed svega toga ne idu ni na crtu slobodnih koliko bi htjeli, jučer sa samo 17 pokušaja, 18 manje od Cibone... Što je ipak i logično - ako ne ideš pod koš, kako očekivati da ćeš natjerati suparnika da te faulira?

Prije 20-ak dana u već spomenutom prethodnom međusobnom susretu u Zagrebu Zadrani su bili uravnoteženiji, s 28 šuteva za dvicu i 25 za tricu, uz više prilika za unutarnju liniju da pokaže što može pod obručem. Istina je, Cibona u toj utakmici nije toliko pokušavala sa zonom kao u utorak, sinoć su Perasović i njegovi igrači upravo zonskom obranom napravili dobar posao, ali zona se ne mora napadati jedino vanjskim šutem, kao što su to gosti činili.

U prvoj utakmici finala smo, tako, dobili Cibonu koja je više-manje mirno plovila nakon bijega do dvoznamekaste prednosti potkraj prvog poluvremena, o čemu dovoljno govori da su u drugih 20 minuta Zadrani samo dvaput bili na osam poena zaostatka, nijednom bliže i nijednom u posljednjoj četvrtini, u kojoj nisu stigli na manje od devet razlike.

Za dobar dio je, naravno, zaslužna Perasovićeva momčad, gostima nije bilo lako obuzdati Alana Andersona i u posljednje vrijeme raspoloženog Davora Kusa, svakom je Ciboninom suparniku u našoj ligi teško kad Anderson vodi show - no, objektivno, i Perasović je imao dosta problema (Vukušić, Prkačin, Troha), što Zadar nije najbolje iskoristio.

Kako dobiti više od nekih koji su u utorak pokazali malo ili ništa, primjerice, Hrvoja Perića ili Jubyja Johnsona, kako popraviti igru pod košem, kako izaći na kraj s Andersonom... Dosta upitnika, a malo vremena za popravak - nećemo dugo čekati da vidimo hoće li Zadar u svojoj dvorani doista i biti agresivniji kako su najavili nakon jučerašnjeg poraza. Više agresivnosti trebat će im i u obrani i u napadu.

Drugi čin na redu je u subotu u pet popodne.