arhiva

Wimbledon i ostale katastrofe

Dario Dodić • nedjelja, 31.05.2009.
Wimbledon i ostale katastrofe

9. srpnja 2001. godine datum je koji nadam se nikada neću zaboraviti. Tog sam dana imao prijemni ispit za fakultet, tog je dana veliki Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. O da, i Goran i ja imali smo uspješan dan. Jeste li gledali film Wimbledon? Djeluje poznato?

Rijetko koji film je toliko negledljiv da ga ne mogu pogledati pa tako moje mišljenje o filmu i nema neku težinu, ali film Wimbledon meni je osobno zabavan, bio mi je zabavan svaki put kad sam ga gledao. Bilo je tako i prije nekoliko dana kada mi se ukazao na TV-u. Kakva krasna inspiracija za kolumnu! Ima li itko na ovom svijetu tko ne misli da je taj film inspiriran Goranovom pričom?

Naravno da je, iako nisam zadovoljan kako su od glavnog lika simpatično napravili Britanca (uozbiljite se dragi moji Britanci, još ćete pričekati na taj trenutak). Dotični lik je solidno izabran, za jednog Britanca, iako je očito da nije dovoljno smiješan i da definitivno ne zna psovati kao najdraži nam Goran.

Zanimljivim spletom okolnosti Peter Colt, nekada relativno veliki tenisač, dobio je wild card iliti pozivnicu za Wimbledon. Svjestan da mu se bliži kraj karijere, Peter je došao po svoj posljednji poraz. Očekivao ga je u prvom kolu, no nije ga i dočekao. Upoznaje uspješnu mladu tenisačicu (Kirsten Dunst) s kojom započinje odnos, više iz praznovjerja. Imao je osjećaj da je ona njegova muza i da mu vođenje ljubavi s njom donosi pobjede.

Nije loše praznovjerje, zar ne? S druge strane imamo Gorana koji je svako jutro gledao Teletubbiese. Iako sam uvjeren da bi, da je želio, Goran osvojio puno ljepšu ženu od Kirsten Dunst, moram priznati da mi seks sa ženom djeluje kao puno bolje praznovjerje od gledanja Teletubbiesa, iako se mali Mate i stotine drugih klinaca ne bi složili s tim. S obzirom kako sam bezuspješan bio u muško-ženskim odnosima ovog vikenda, sve mi se čini da bi moje praznovjerje bilo strahovito ženstveno, vjerojatno nešto poput nanošenja iste kreme protiv bora prije svakog meča.

O sveprisutnosti kladionice ne moram niti pričati, Peterov brat prije svakog se meča kladio na bratove protivnike, tek je u finalu shvatio da je scenarij napisan u Peterovu korist i da je isplativije odigrati na njega. Kakvo finale je to bilo! Nimalo ne podsjeća na Goranovo protiv Raftera, jer to jednostavno nije bilo dovoljno napeto filmašima. Naš dragi Britanac se vratio iz gotovo nepovratnog ponora. Kakva sportska priča! Kakva ljubavna priča! Pogledajte ovaj krasan youtube filmić, tko im ne bi zavidio na ljubavi? Ne morate gledati filmić do kraja, nema golotinje.

Tu nije kraj sličnostima filma i Goranove priče. I Petera je praktički vrijeđao John McEnroe, ali za razliku od Petera Ivanišević mu nije ostao dužan. Tu su naravno i prekidi zbog kiše koji donose promjene, ma sve vam je jasno, osim činjenice da je Peter završio s Kirsten Dunst.

Gledajući film više puta sam se naježio. Ne, ne zbog toga što je Kirsten Dunst izašla ispod tuša, već zato što me film podsjetio na tu sjajnu 2001. godinu, na svaki Goranov potez, na njegovu emotivnu proslavu. Treba biti iskren i reći da je Peterova proslava bila jednako mlaka kao i njegove psovke. A kako je to Goran radio pogledajte u sljedećem filmiću.

Šestoricu veličanstvenih ostavljam na ledu, nastavlja se moj niz neklađenja - čak sam odolio i zovu nekih ukrajinskih dojava. Pitanje je kako bih reagirao da se radilo o ukrajinskim prijateljicama noći...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

arhivaPick na pojilu
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!