Nogometno pitanje

Sportski resor Županije pripao je sasvim logično Matiji Posavcu, koji je i sam sportaš, a svatko tko putuje čakovečkom zaobilaznicom s posla ili na posao prije ili kasnije imat će prilike vidjeti ga kako trči svoju rutu. U zdravom tijelu zdrav duh, stara je poslovica, a činjenica jest da međimurski nogomet, koliko god to teško bilo priznati, već dugo nije zdrav. Logično je stoga da se Posavec prihvatio rješavanja tog problema.

Naum je ambiciozan, skoro pa utopističan, a je li ostvariv? Jedino ako se priznaju sve pogreške, i odluče zanemariti višegodišnje netrpeljivosti koje vuku svaka na svoju stranu.

Najveći je problem svakako novac. Nije jasno koga podupire Grad Čakovec, koga Međimurska županija, žele li ti naši čelnici vrhunski profesionalni klub – brand kako se danas svi vole razbacivati – koji će staviti Čakovec na hrvatsku mapu, ili pak im je dosta podupirati rekreativce, škole i manje sportove.

Ulaže se u infrastrukturu, dokaz toga je kompleks stadiona Mladosti koji je dobio svakakve tehnološke ljepote, a ulaže se i u održavanje i plaćanje komunalija, no to je daleko od onog što klubovi trebaju. Gradski i županijski proračun dakako ne može podnijeti teret izdržavanja nekoliko sportskih klubova u cijelosti, ali se jako malo čini da se "prijateljski uvjeri" sve one tvrtke koje u Međimurju zarađuju ogroman novac da bi bilo poželjno nešto i vratiti u zajednicu. Primjer su banke, mahom u stranom vlasništvu, koje su s povećanjem kamata zbog "recesije" višestruko uvećale svoje dobiti, primjer su tvrtke u djelomičnom državnom vlasništvu koje iscrpljuju prirodna međimurska bogatstva i ne vrate baš previše. Primjer su i sve one tvrtke koje bilježe desetke, pa i stotine, milijuna kuna čiste dobiti, pa ne bi ni primijetile da koji milijunčić ulože u nešto društveno.

Dakle, unatoč financijskoj krizi, novca ima, samo ga treba znati izvući iz ne baš darežljivih ruku. Nije to pitanje samo ulaganja u sport, već i u kulturu, koja isto tako kuburi na marginama, doslovce "žicajući" koju tisuću tu, koju tamo.

A nisu ni sami nogometaši besprijekornim ponašanjem zavrijedili da im se plješće. Netrpeljivost na osovini Međimurje – Čakovec postoji od osnutka crveno-crnih, i pokušaja gašenja 80-ljetne povijesti gradskog kluba. Dugovi su ostavljeni Čakovcu, osnovan je novi klub, koji je sada –neslužbeno saznajemo, opet u gubitku. Moglo bi se reći nogometni način življenja. Čakovcu nad glavom visi mač stečaja, kojeg vjerovnici mogu pokrenuti, dok u Međimurju stanje nije tako loše, no pitanje je kako će biti nakon pola godine 1. HNL. Sloga, još jedan gradski klub, jedina ne jauče baš previše, no ni tamo ne cvate financijsko cvijeće.

Hrvatsko sportsko društvo Međimurje vic je samo takav, do podataka je nemoguće doći, a ni onima koji primaju novac (Međimurje, Perutnina Pipo IPC, košarkaši i odbojkaši) nije jasno koliko će dobiti i kada. Zajednica sportskih udruga i saveza već godinama raspolaže istim sredstvima koje se dijele na sve više i više klubova, a lobiranje i borba za veća sredstva onima koji je vode ne polazi baš za rukom.

Takvu je situaciju naslijedio Matija Posavec, takvu je odlučio riješiti. Sazvao je za utorak sastanak na temu "situacija u kvalitetnom nogometu u Međimurskoj županiji". Navodi se u pozivu kako je nužno provesti analizu stanja i naći što kvalitetnija rješenja problema koji evidentno postoje u međimurskom sportu.

Za sada možemo kazati – hrabro i ambiciozno, palac gore za mladog Posavca, a koliko će uspjeha imati ovisi o svima onima koji budu prisustvovali sastanku, njihovoj želji da se stanje uistinu riješi a razmirice ostave po strani te konačno iskrenosti, jer teško je priznati realno stanje i zasukati rukave dajući sve od sebe da se ono popravi.