Miše aktivira "Plan B"

Goran Vučević je započeo, a Ante Miše slijepo slijedio i završio prošlu Hajdukovu sezonu u sustavu 4-4-2. Iako su se tijekom sezone počele nadvijati sumnje da za kadar igrača kojima Hajduk raspolaže, "najmoderniji" sustav nije pravi odabir, Miše je prošlu sezonu doveo do kraja inzistirajući na igri bez "playmakera" i s duplim bokovima.

Vučević započeo, Miše nastavio

Sve je krenulo od Vučevića, koji je za tu zamisao ipak imao neke druge "proizvođače". Naime, pripreme je započeo napadački tandem Kalinić - Rukavina, koji je u tom sustavu trebao biti "nezadrživa mašina za golove". No, prije nego što je i počeo ozbiljnije uigravati momčad, Rukavina je "odlepršao" u Panathinaikos, ali Vučević nije odstupio od svog nauma.

I pokušavao je sigurnom Kaliniću "priljubiti" nekoliko suradnika, od Bušića, preko Bartolovića dok se na kraju nije sjetio - Senijada Ibričića. "Ibro" je s desetkom na leđima igrao napadača, nazazbijao se golova i nadodavao asistencija, ali ipak nije bio zadovoljan. I nedavno je to konačno i rekao Vučevićevom nasljedniku Miši: "Ne želim više igrati u napadu, ja sam razigravač".

S obzirom da su napadački redovi tanki poput strune, Kalinić želi otići i to će mu vjerojatno uskoro i uspjeti, a ostatak su mladići koji još nisu ozbiljno zagrizli u seniorski nogomet, Miši ovog ljeta nije preostalo drugo nego - prijeći na "Plan B". Konačno se uhvatiti formacije koju su mu neki sugerirali i prošle sezone: 4-2-3-1.

Sredina dobra, što s napadom?

U tom sustavu Kalinić će (zasad) biti jedina isturena špica, čiji će napadački arsenal svojim "pametnim rješenjima" obogaćivati trojica "polušpica": Gabrić, Ibričić i Cernat.

Rumunj je doveden u ionako prebukirani Hajdukov vezni red i za njega će klub istresti nezanemarivu hrpu eura. Sa Cernatom su Hajdukovi čelnici kupili malo vremena kod nestrpljivih navijača, jer je očito da nemaju pravo rješenje za vrh napada. Imena kojima se barata nisu nimalo impresivna, pa su se na Poljudu okrenuli provjerenom rješenju za osiguravanje "navijačke ljubavi".

Međutim, problem napadača i dalje stoji i kako će se riješiti - još nije poznato. Navijači nisu pretjerano oduševljeni Rodićem (radije bi Zeca), a sva inozemna "šaputanja" od Australije, preko Kine do Brazila su u domeni "Youtube pojačanja". U zadnje se vrijeme spominje Varaždinac Smrekar, no ni on (zasad) nije igrač koji je spreman na svojim leđima nositi sav teret Hajdukova napada kad Kalinić napusti brod.

Je li Marijan Buljat zaslužio ucjenu?

Što se ostatka Mišine momčadi tiče, ona je u principu ista kao i prošlogodišnja, što je i najveći plus Hajduka koji takvu situaciju nije imao odavno. Subašić je dugoročno vratarsko rješenje, uz Vejića bi mnogi radije vidjeli Maloču nego Pandžu ili Juricu Buljata, a "trust mozgova" Andrić - Skoko i ove će godine držati sponu između obrane i napada u svojim glavama i nogama. Na lijevom braniču siguran je Šerić, na desni se vraća Rubil.

Ako je donekle razumljiv odnos kluba prema Jertecu koji je razočaranje sezone, onda valja primjetiti kako je Hajduk pogriješio gurajući Marijana Buljata u istu "vreću". Stariji je Buljat prošle sezone odigrao veliku većinu utakmica i bespogovorno "krpao" nekoliko pozicija koje su mu dodjeljivane: od desnog boka, zadnjeg veznog, lijevog boka, do desnog braniča.

Klub ga je "šutnuo" u trenutku kad se vratio Goran Rubil, iako još nitko ne zna u kakvom će se stanju ovaj vratiti na travnjak. Je li vrijedno tako polivalentnog i poštenog igrača maknuti u stranu zbog toga što mu je prije godinu dana dodijeljena "previsoka plaća"? Vrijedi li riskirati poziciju desnog braniča s rekonvalescentom Rubilom i Juricom Buljatom koji se tu nikako ne snalazi zbog nešto novca kojeg Buljat nije ukrao, nego dobio? Pokazat će kao i uvijek - rezultat.

Mogu li Gabrić i Andrić "gutati kilometre" za Skoku, Ibru i "Cvjetka"?

Isti će "sudac" pokazati i mogu li u Hajdukovih 11 zajedno igrati Cernat i Ibričić, kojima trka i defanzivne obveze nisu jača strana. Ne treba zaboraviti da ni Skoko odavno nije tinejdžer i da se njegova igra na mjestu zadnjeg veznog više svodi na inteligenciju, nego na trku. U HNL-u će to vjerojatno prolaziti, no u Europi? Hoće li Andrić i Gabrić moći trčati za svih njih?

Kako će u cijeloj priči proći Hajdukova talentirana "mlađarija"? Tomasov će sigurno dobivati puno prilika, iako trenutno nije u startnih 11. Ljubičić i Oremuš bi također mogli imati svoju rolu, no pitanje je što će biti s Tičinovićem, Vukušićem i Sačerom?

Sva trojica su u delikatnom razvojnom stupnju karijere i bilo bi im pametnije odigrati jednu pravu sezonu negdje na posudbi, nego trenirati na Poljudu i čekati da im padnu "mrvice sa stola". Na taj način neće postati veliki igrači, niti će Hajduk od njih imati prave koristi u budućnosti. Oni jednostavno - moraju igrati. Bilo gdje.