Owen (ne)će uspjeti

Alex Ferguson pokušao je Michaela Owena dovesti na Old Trafford već s 12 godina, no talentirani mladić iz Chestera ipak je tada radije prihvatio ponudu Liverpoola.

Sedamnaest godina kasnije škotski je trenerski mag napokon ispunio svoju veliku želju i u United doveo 29-godišnjeg napadača, premda sada već pomalo otpisanog i načetog brojnim ozljedama.

Za prvu momčad Redsa Owen je debitirao 1997. godine u susretu protiv Wimbledona, te odmah nakon ulaska s klupe prvi puta i poentirao. Nakon ozljede Robbieja Fowlera dobio je priliku okušati se i kao prvotimac, te je dvije sezone bio gotovo nezamjenjiva karika solidne ekipe.

Prve probleme s ozljedama iskusio je u sezoni 1999./2000., no tada ih se kao mlad riješio vrlo brzo i već sljedeće sezone bio dio momčadi koja je osvojila Liga kup, FA Kup i Kup UEFA, postigavši dva odlučujuća pogotka u finalnoj utakmici FA kupa protiv Arsenala.

S dobrim igrama i potvrđivanjem velikog potencijala nastavio je i u daljnjim natjecanjima, osvojivši i Charity Shield i Uefin Superkup, te doprinijevši objema trofejima i svojim pogocima. Liverpool je tada postao prva engleska momčad s pet osvojenih trofeja u jednoj sezoni, a Owen se okitio naslovom "Europski nogometaš godine", kao prvi Englez koji je tako nešto zaslužio u 20 godina.

U sezoni 2003./2004. ponovno je osjetio što znači mučiti se s ozljedama, a nakon odlaska s klupe Gérarda Houlliera Liverpoolovu je majicu odlučio zamijeniti onom madridskog Reala.

U Madridu, međutim, nikada nije uspio ostaviti veći trag, a slabim su igrama uvelike kumovali i španjolski mediji i Realovi navijači, konstantno mu spočitavajući slabu formu. Nakon 35 odigranih utakmica i 13 pogodaka u sezoni ipak se odlučio vratiti u Englesku, a u svoje ga je redove za rekordnu svota novca primio Newcastle United.

20.000 navijača oduševljeno ga je dočekalo na St. James Parku, no euforija koja se tada ekspresno stvorila, brzo je i splasnula nakon što je poslije samo nekoliko dana priprema doživio tešku ozljedu butnog mišića i bio prisiljen propustiti veći prvi dio sezone.

Koban za Owena u nastavku je bio i posljednji dan u godini, 31. prosinac, kada je u susretu protiv Tottenhama slomio metatarzalnu kost u nozi i vratio se tek 29. travnja nakon čak dvije operacije.

Nova velika nesreća snašla ga je, pak, u prvoj utakmici SP-a u Njemačkoj 2006., kada mu je u prvoj minuti pukao prednji križni ligament i prisilio ga na pauziranje čitave sezone. Nakon što se vratio još je jednom morao mirovati nakon što se u susretu protiv Watforda u skoku sudario sa suigračem Marryjem Pattisonom, a šef Newcastlea nakon toga je objavio da ima slobodne ruke u traženju novoga kluba.

Nakon oporavka ipak je izgladio odnose s Upravom i odlučio ostati na St. James Parku, iako ga ozljede i dalje nisu prestajale pratiti. U listopadu 2007. tako je morao na operaciju dvostruke kile (hernia), a u studenome je na reprezentativnoj dužnosti iznova istegnuo butni mišić, što ga je iz stroja izbacilo na još šest tjedana.

Period bez ozljeda, u kojem je uspio igrati bez većih poteškoća i pokazati da još zna i vrijedi, konačno mu je donio transfer u Manchester United i novu veliku priliku - nakon što su ga svi otpisali i gotovo zaboravili. Može li i proigrati kao, primjerice, Ronaldo u Corinthiansu?

Upravo je 32-godišnji Brazilac ogledni primjerak nogometaša koji je toliko puta bio gotovo na dnu, otpisan i zaboravljen, a onda se neočekivano uzdignuo i svim kritičarima i nevjernicima pokazao zašto je, još uvijek, jedan od najboljih napadača na svijetu.

U Real Madrid je iz Intera došao 2002. godine i u prvih nekoliko sezona opravdao očekivanja, no dolaskom u klub Ruuda van Nistelrooya naglo je izgubio povjerenje tadašnjeg trenera, Fabia Capella, a zbog velikih problema s prekomjernom težinom i brojnim ozljedama ubrzo je upućen na izlazna vrata Santiago Bernabeua.

Sljedeći je posao dobio u Milanu, gradskom rivalu svog bivšeg kluba, te je u nekoliko navrata uistinu pokazao da nije zaboravio igrati nogomet. Nova ozljeda zatekla ga je ipak u veljači 2008. u prvenstvenom susretu s Livornom, kada je pretrpio rupturu prednjeg križnog ligamenta u lijevom koljenu, te na koncu sezone dobio slobodne ruke u traženju novog kluba.

Čitavu je rekuperaciju obavio u Flamengu, te bio čak i na rubu potpisivanja profesionalnog ugovora, kada se odjednom dogodio drastični obrat i 9. se prosinca 2008. obvezao na vjernost Corinthiansu.

Čak mu je i tada rijetko tko davao šanse za vraćanje u formu i ponovno uzdizanje, no on ih je još jednom demantirao i do današnjeg dana u 12 odigranih utakmica postigao impresivnih 11 pogodaka.

Može li sada, u Unitedu, istu stvar učiniti i Owen? Nije tajna da su navijači Crvenih Vragova i više nego skeptični zbog njegovog dolaska, što potvrđuje i iznimno malen interes za prodajom njegovih dresova (u prvih nekoliko dana nije prodan niti jedan).

Nije tajna, nadalje, niti da je ovo možda i najrizičniji potez u karijeri velikog Alexa Fergusona. Tražio je zamjenu za Ronalda i Teveza; navijači su iščekivali u najmanju ruku dolazak Benzeme, Ville ili Eto'oa, a dobili su - "istrošenog", gotovo "bivšeg" napadača.

Ključno pitanje u svemu tome stoga bi moglo biti može li se Owen čuvati daljnjih ozljeda i riješiti se "kletve" koja ga je tokom cijele karijere pratila baš kao i Ronalda? Kvalitetu neprijeporno ima, što je pokazao i pri kraju igranja u Newcastleu, no koliko je "jak" u glavi i može li izdržati pritisak navijača, čelnika, velikog kluba, imperativa trofeja, zamjene za najboljeg igrača na svijetu?

Ukoliko scenarij, pak, ne bude baš najljepši, lako bi se mogao dogoditi krah i okončanje karijere. Jedna bi nova ozljeda, primjerice, i Owenu i Manchesteru prouzrokovala ogromne probleme, a tada bi se i vrlo teško vratio, budući da ga United kao klub koji konstantno igra na tri, četiri kolosijeka i bori se za trofeje - neće čekati.

Foto: www.manutd.com